Ivica Osim : Bit će regionalne lige kad sazrije pomirenje u nama
Ivica Osim i grad Split vole se tajno…
– Ma što, bolan, tajno, volimo se javno! I Hajduk. Još otkako smo ono Hajduku pustili utakmicu šezdesetih! Ima neka tajna veza – nasmijao se Ivica Osim, legenda nogometa, zadovoljan što se opet vidi sa starim prijateljima… U Splitu. U hotelu Lav… I da opet spomenemo Hajduk – Željezničar 4:0 prije sto, sto pedeset godina, vrijedno opstanka "bijelih" kad su Osim i društvo bili ‘kooperativni’.
Vežu nas godine, ajmo reć’, suradnje. Prijateljevanja. A Osim je legenda s naših prostora, ‘iz regiona’. Ne treba ga valjda dodatno predstavljati. Na kraju karijere, dobro se drži. Vratio se kući, u Sarajevo, predsjednik je u Bosni i Hercegovini. Tamo nije Savez, nego u ovim trusnim vremenima – Komitet za normalizaciju nogometnog saveza BiH.
– Eto vidite, čim je Komitet za normalizaciju znači da stanje nije normalno! Onda znate kako je i meni!
Vi ste neprijeporni autoritet za sva tri entiteta, zato su vas i ‘nametnuli’. Slušaju li vas?
– Trudimo se. Mene vozaju, a ja ‘odam po Bosni. Svukud. Nisam ni znao da je ovoliko lijepa, koja li sam sve mjesta posjetio! Nego, valjda ćemo sve to – normalizirati. Jednog lijepog dana. Treba uvijek vjerovati u najbolje.
Reprezentacija vam dobro gura?
– Istina. Safet Sušić ima dobru šansu i što je važno Safeta to interesira, vuče ga, to mu je motiv. Ali, ja ne volim govoriti sad ili nikad. Pa da bude nikad. Ovo je prva prilika baš da budemo prvi u skupini i odemo na Svjetsko prvenstvo u Brazil.
A da u baražu naletite na Hrvatsku?
– Uf, ja ne bi. Bolje to izbjeći. Pustite to.
Hajduk vam uzgaja Vršajevića i malog Sušića, od Seada sina Tina, Safetova nećaka?
– Normalno da ih pratimo i dobro je za njih da su u Hajduku, jer Hajduk je dovoljno velik da zna koga uzima. Oni mogu tu napredovati, kad igraš bez publike onda nisi igrač. A Hajduk uvijek ima publiku. Moraš biti svjestan gdje si došao, da skontaš što je to Hajduk i koliko znači! Onda i ti rasteš…
Koliko danas pratite Hajduka?
– Koliko stignem. Gledao sam ovo Hajduk – Lokomotiva, tako… Trude se, jedni i drugi, nije da nisu…
U to nam je baš svratio Tomica Ivković, prišao svome selektoru iz 1990. Kad je ono Ivković branio penal Maradoni, ali nije bilo dovoljno. A Osim odšetao s klupe u Firenci u povijest, igralo se četvrtfinale Svjetskog prvenstva… Razveselili su se jedan drugome…
– Ja vam vodim Lokomotivu, to vam je kao vaš Željezničar. Tu sam i odmah produžujemo za Dubrovnik, igramo u kupu – informirao je Ivković Osima, a ovaj mu uzvratio:
– U tebe je onaj mali Zakarić, jel'de? Dobar igrač, interesantan, što ga Dinamo pokupi u Širokom Brijegu…
Dolazite li u Vodice, tamo ste stalno ljetovali i kad vas je Hajduk zvao one 2001…
– Otkad sam u Komitetu za normalizaciju, nema me u Vodicama, ne stignem. Ali, volim doći, tamo mi je svastika. Ovo ljeto nisam stigao, dogodine hoću.
A kad ćemo opet organizirati Željo – Hajduk, na Grbavici?
– To nam je obaveza, dug… Lani nisu dali zli ljudi, lijepo je bilo zamišljeno, plemenito, ali ima ih koji zloupotrebe najljepše ideje. Taj incident navijača bio je namješten, insceniran. Željo je bio za 99. rođendan Hajduka u Poljudu, Željo će se sigurno pokušati revanširati gostoprimstvom. Kontakte treba sačuvati, ne dati im da nam to razvale.
A što mislite o regionalnoj, balkanskoj ligi, što vam kaže Platini, vi ste njegov namjesnik za normalizaciju?
– Da vam kažem da je rano, ne valja. Radije bih rekao da ja ne bih bježao od nemogućeg! To će netko nekad omogućiti. Najbolje mi sami, kad sazrije pomirenje u nama. Dvadeset je godina od rata i tko bi rekao da će sad igrati Hrvatska – Srbija. I nije prvi put. Namjestio ih ždrijeb UEFA. Dajmo vremenu da svoje učini, pa koliko treba neka treba. To mora doći spontano, od nas samih. Ako ne može politika nama da pomogne, ajmo mi nogometaši da pomognemo politici. Makar bez žurbe.
Zadnji put ste bili u Splitu…
– Na sprovodu mome Tomislavu Iviću… Ružna prigoda. Sprovod. Ne volim sprovode. Ide vrijeme. Koliko sam samo izgubio svojih splitskih prijatelja u godinu dana, ode Ivić, ode i moj Mosor, vaš kolega. Ode i Vinko Cuzzi… Pozdravite mi Bearu, Gezu, braću Bego, Hlevnjaka, Holcera, Nadovezu, da koga ne zaboravim. Ljepše je doći na ovakve skupove, fešte, kako da odbijem moga Fija, Fiorentinija…
Lijepo je opet sresti Ivicu Osima, Štrausa s Grbavice. Pa neka vrijeme leti… Slaven Alfirević (Slobodna Dalmacija)
Komentari