hamburger-icon

Kliker.info

Ivica Đikić : Nagrada za laž i poricanje

Ivica Đikić : Nagrada za laž i poricanje

April 18
07:32 2017

Zagrebačka Gradska skupština ovaj će tjedan izglasati odluku o dodjeli godišnje Nagrade Grada Zagreba  čovjeku čije se djelovanje u oblasti filma u protekloj godini, kao i ranijih godina, svelo na grubo poricanje ili primitivnu i priglupu relativizaciju razmjera i karaktera ustaškog zločina nad Srbima, Židovima, Romima, Hrvatima-antifašistima i drugima u koncentracijskom logoru Jasenovac.

Piše : Ivica Đikić (Aljazeera)

Čovjek se zove Jakov Sedlar, a njegov posljednji propagandni uradak, „Jasenovac – istina“ (2016.), koji je formalni povod da ga se nagradi rečenim javnim priznanjem, izazvao je mnogo više pažnje zbog krivičnih djela počinjenih pod krinkom filma, nego zbog dokumentarističke ili, ne daj Bože, umjetničke vrijednosti.

Antifašistička liga Hrvatske, uostalom, prijavila je Sedlara zbog tog filma Državnom odvjetništvu, ali tužiteljima nije bilo dovoljno nepunih deset mjeseci da ustanove je li dotični javno poticao na nasilje i mržnju i je li prozirnim krivotvorinama „javno odobravao, poricao ili znatno umanjivao kazneno djelo genocida, zločin agresije, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin“.

‘Radni i sabirni centar’

Ta kaznena prijava, koja će i dalje popunjavati neku prašnjavu ladicu u Državnom odvjetništvu, jedino je što kvalificira Jakova Sedlara za visoku nagradu, a žalosno je što je ta vrsta kvalifikacije u Zagrebu i u Hrvatskoj postala poželjnija i važnija od bilo kakvog profesionalnog uspjeha. Među predloženima za nagradu koju će dobiti Sedlar bila je, naime, i redateljica Hana Jušić, čiji je debitantski film „Ne gledaj mi u pijat“ prikazan u popratnoj konkurenciji festivala u Veneciji i koji je osvojio pregršt nagrada na uglednim filmskim smotrama. Ali što je mišljenje uglednih festivalskih žirija u usporedbi s preporukom ocrnjivačkog suda zlih antifašističkih, to jest antihrvatskih organizacija!?

Zato bi zagrebački Odbor za javna priznanja, koji je na inicijativu gradonačelnika Milana Bandića i predsjednika Gradske skupštine Andrije Mikulića (HDZ) odabrao nagraditi Sedlara, trebao priložiti onu kaznenu prijavu umjesto obrazloženja o dodjeli nagrade, jer Sedlar naprosto nije nagrađen ni zbog čega drugog nego zbog onog što piše u kaznenoj prijavi Antifašističke lige.

Ovjenčan je priznanjem isključivo zato što u svom filmu naziva jasenovački koncentracijski logor radnim i sabirnim centrom u kojem su ljudi ubijani i mučeni tek sporadično i incidentno. Sedlar je nagrađen zbog krivotvoriteljskih napora da radikalno umanji broj jasenovačkih žrtava, pri čemu se napori svode na diletantske fotomontaže dokumenata, na čiste izmišljotine i na proizvoljno prekrajanje biografija konkretnih ljudi. Nagrađen je zato što u filmu kaže da je „srpska manjina u Hrvatskoj stvarala mit o ustaškom Jasenovcu kao tešku patinu nad Hrvatima koji su u vlastitoj zemlji postali građani drugog reda“ i zato što filmom raspisuje tjeralicu za mnogim domaćim novinarima i piscima koji mu se ideološki ne sviđaju. Nagrađen je jer u filmu kaže da postoji „srpska mržnja prema svemu hrvatskome“ i da su „ustaše nastale isključivo kao antisrpski pokret koji je htio zaštititi hrvatske interese“. Nagrađen je zbog toga što je manipulirao snimkama s namjerom da zatočeničke uvjete u Jasenovcu prikaže kao kombinaciju ekskurzije i radne akcije, odnosno da „zaštiti hrvatske interese“.

Sedlarov film „Jasenovac – istina“, ukratko, u cijelosti je laž i revizionistička provokacija, što mu je bila i jedina nakana, i što je bio jedini smisao pravljenja te besramne sprdnje s jasenovačkim žrtvama kojoj se dolaskom na premijeru bio pridružio i ondašnji ministar kulture Zlatko Hasanbegović. To što je laž temeljito raskrinkana i razobličena, između ostalog i stoga što autora uopće nije zanimalo da bude bar malo uvjerljiv u laganju, bio je samo dodatni plus u Sedlarovu korist, jer se budući naraštaji trebaju ugledati u hrabrost i drskost golorukog Sedlara u napadu na višestruko nadmoćnije historijske činjenice protuhrvatske provenijencije.

Bandić-Mikulićev politički nalog

Ovo su članovi Odbora za javna priznanja zagrebačke Gradske skupštine koji su, uz Bandića i Mikulića, predložili skupštinskim vijećnicima izglasavanje godišnje nagrade Jakovu Sedlaru: dr. Ana Stavljenić-Rukavina, nekoć ministrica zdravstva u lijevo-liberalnoj Vladi Ivice Račana, televizijski novinar Romano Bolković, zatim Jelena Pavičić-Vukičević, gradska službenica i Bandićeva najvjernija suradnica, te manje poznati gradski vijećnici Josip Petrač i Robert Balić. Što je natjeralo ove ljude da dignu ruku za davanje službene legitimacije jednom sramotnom uratku jednog bezobraznog i neodgovornog kvaziredatelja, koji već godinama živi od filmskog fabriciranja mržnje? Koja je i kakva muka nagnala ove ljude da se pokore Bandić-Mikulićevom političkom nalogu, pa da opasnog lažova promoviraju u zaslužnog građanina?

Natjerala ih je svijest o tome da odbijanje vladarskog naloga, koliko god bio sumanut i koliko god se kosio s elementarnom ljudskošću, znači odustajanje od vlastitih sitnih i krupnih očekivanja koja su te ljude i dovela u zonu vladajuće milosti: što je još jedan moralni posrtaj i što je još jedna blamaža u usporedbi s uslugama koje može pružiti vlast, naročito vlast koja funkcionira na mafijaškim principima nagrađivanja poslušnosti i izvršavanja naloga? Zar zbog nekih tamo žrtava jasenovačkog logora žrtvovati osobne materijalne ambicije i sujetne porive, i to sad kad bi valjalo naplatiti vjernost Milanu Bandiću?

U srži hrvatskog laganja i falsificiranja pod plaštem nacionalnih interesa ne nalazi se nikakvo dublje uvjerenje ili ideja: ondje je koncentrirana samo gola privatna računica koju je najuputnije kamuflirati vrištećim hrvatstvom i infantilnim teorijama antihrvatske zavjere. Jakov Sedlar letvicu je, u tom smislu, postavio nisko: potrebno je samo lišiti se svih obzira i uzeti alternativne činjenice kao repromaterijal za proizvodnju vlastitog materijalnog blagostanja i prateće društvene važnosti.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *