Kliker.info

Na Drugom Balkan Teater Tirana Festu koji je održan u Albaniji, tuzlanskoj glumici i redateljici Ivani Milosavljević dodijeljena je nagrada za najbolju glumicu. Ivana Milosavljević izvela je monodramu “Bosanska kraljica”, koju je napisala profesorica Marica Petrović, dok režiju potpisuje poznati glumac Vlado Kerošević.

“Bosanska kraljica” jedna je od rijetkih predstava u BiH koja govori o bosanskoj povijesti, a koja je zbog svoje važnosti i posebnosti osvojila već brojne međunarodne nagrade.

Ivana Milosavljević je istaknuta tuzlanska glumica koja je svoj rad posvetila djeci. Kao redateljica radi ozbiljne predstave s učenicima Katoličkog školskog centra “Sveti Franjo” Tuzla koje osvajaju prestižna priznanja.

RSE: Bosanska kraljica govori o slavnoj povijesti BiH. Kako si je ti doživjela?

Ivana: Pred mene je bio postavljen visok standard kroz ulogu koju je u našoj povijesti imala Katarina Kosača, ali i odgovornost da taj lik naše kraljice adekvatno prikažem publici kroz njen stav, emocije, govore. Kraljica Katarina nama je ostavila ogromno naslijeđe. Kraljica Katarina je nastojala, posredovavši u Rimu kod Pape, povratiti Bosnu Bosancima i pokušati vratiti svoju djecu od Turaka koja su joj, nažalost, bila oteta. Pred mene je, dakle, bila postavljena velika uloga, ali ja sam nastojala taj lik kraljice Katarine iznijeti na vidjelo, da je ljudi današnjeg vremena upoznaju.

Ova nagrada za mene je potvrda da ovo što radim – radim na pravi način. Drago mi je da na ovakav način predstavljam našu kraljicu Katarinu. Publika ovo i te kako vrednuje i ljudi su ponosni na našu istoriju.

RSE: Kakve nam poruke šalje bosanska povijest i kroz ovu predstavu?

Ivana: Ja sam ispričala jednu povijesnu priču Bosne i priču našeg naroda. Razlog što se naša kraljica Katarina budi danas jeste da prenese poruku mira, jednakosti, slobode, da prenese poruku ljudima koji su zaboravili svoju povijest. Ljudi zaboravljaju ono što je bilo utkano u u njihovu povijest – da smo bili kraljevina, da smo kraljevskog roda. Bosanskohercegovački narod je živio na jednoj zemlji i svi smo bili jednaki. Danas je toliko netremica među narodima i kulturama. Ustvari, mi samo trebamo biti jednaki.

To je upravo ono što ova predstava želi potaknuti, a to je da se ljudi moraju probuditi, trebamo poštovati jedni druge, da budemo solidarni i tolerantni ljudi. Moram priznati da igrajući ovu predstavu u različitim zemljama, da pored toga što ova predstava budi domoljublje u nama samima prema BiH, isto tako budi domoljublje i u ljudima u Albaniji, Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj. Zaista mi je drago da ova predstava pobudi domoljublje pred svim narodima kojima donesem ovu predstavu.

RSE: Znači kultura je ta koja nas podsjeća na ono što jesmo?

Ivana: Kultura ima moć da vrati sve najvažnije značajke života, pa i one socijalne i ekonomske. Iako za kulturu danas nema dovoljno novaca ipak ljudi iz kulture su opet uvijek progovarali javno o važnim društvenim temama. Kultura nema moć rješavati probleme, ali itekako ima moć da potakne ljude na promišljanje. Ja ovom predstavom ne mogu pokrenuti niti riješiti globalne probleme, ali unutar svoje zajednice i te kako mogu.

RSE: Što je s našom bosanskom tradicijom koju je njegovala kraljica Katarina?

Ivana: Nažalost, mi danas u udžbenicima nemamo tekstove o razdoblju Srednjeg vijeka. Ali ova predstava o bosanskoj kraljici nastoji vratiti istorijske činjenice Bosne, odnosno njen istorijski put kojim je prošla u Bosni. Predstava je nastajala dugo vremena jer smo vodili računa da dođemo do adekvatnih izvora kako bi ljudi stvarno na slikovit način vidjeli našu istoriju. Također, važno je i to što u BiH imamo različita udruženja koja kroz etno promocije njeguju senzibilitet prema bosanskom nasljeđu.

Međutim, institucionalno nemamo poseban odnos prema istoriji. Vidimo i koliko djeca rijetko posjećuju muzeje, kulturno umjetnička društva uopće ne posjećuju škole. Često radim s djecom pa gledam što je djeci danas pruženo. To je čisti modernizam, televizija, nasilni crtići. Među djecom nema više tradicije ili se ta tradicija zadržava samo u pojedinim kućama roditelja. Nažalost, tako je. Bilo bi lijepo da se djeca uče svojoj povijesti i tradiciji.

RSE: Kava je odnos prema povijesti u BiH?

Ivana: Ova predstava je svojevrsni sat istorije. Zato je ona i dobila preporuku Pedagoškog zavoda Tuzlanskog kantona za izvođenje predstave u višim razedima i srednjim školama. U ovoj predstavi se pojavljuje jedan specifičan jezik, a to je stih. Jedan dio predstave o kraljici Katarini preuzet je iz 1842. godine kada je naš franjevac, fra Frano Jukić napisao svojevrsnu odu Bosni. Mi smo te dijelove koristili u predstavi, a svakako su ti dijelovi ostali zapisani u našem znanstvenom časopisu Gradovrh kojeg svake godine izdaje “Matica Hrvatska” Tuzla. Budući da je tekst malo teži za razumjevanje, učenici viših razreda ipak to mogu shvatiti.

Ovo je naša istorija zasnovana na činjenicama. Ovom predstavom mi tu našu istoriju prenosimo novim generacijama što je veoma važno.