hamburger-icon

Kliker.info

ivan Šarčević : Dejtonski sporazum je prenagljeni mir

ivan Šarčević : Dejtonski sporazum je prenagljeni mir

25 Novembra
20:13 2012

Prof. dr. Ivan Šarčević, ugledni intelektualac i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, iako je više puta naglasio da nije politolog, a još manje političar, ocijenio je iz svoje perspektive intelektualca da se danas politikom u Bosni i Hercegovini, ali i šire, bavi sve manje čestitih ljudi i intelektualaca. On je u predavanju održanom ovih dana pred mnogobrojnim profesorima i studentima svih odsjeka Fakulteta političkih nauka u Sarajevu prezentirao inspirativno poimanje identiteta i odgovornosti u kontekstu BiH. Šarčević je imao namjeru podsjetiti politički odgovorne elite u našoj zemlji, ali i studente, šta je nama 25. novembar, Dan državnosti BiH, te koja su to ključna pitanja koja se trebaju riješiti kako bi se stanje u zemlji, koje je trenutno puno turbulencija, stabilizovalo. Također, istakao je moguća zalaganja za integrirajući model mišljenja i djelovanja koji bi otvorio puteve za jačanje kohezivnih procesa u sklopu bosanskohercegovačke paradigme.

Unutarnja klima

Koliko je važno pitanje identiteta i odgovornosti u BiH nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma?

– Za BiH je vrlo značajno pitanje identiteta jer, s jedne strane, imamo nacionalističke, isključive identitete, a s druge, nastojanje da se svaki identitet prišije. Trebalo bi da ti identiteti postanu transetnički i transreligijski. Što se tiče same odgovornosti, trebalo bi da svi izađemo iz odgovornosti koja je okrenuta samo prema nama samima, te da postanemo odgovorni i za druge, odnosno za nesreću drugih, a koju su ”naši” pričinili. To je odgovornost koja treba dobiti svoj novi sadržaj. Mi moramo uz novi Ustav i sve ostalo što nam treba, mijenjati i unutarnju klimu društvenog života jer je naše društvo jako podijeljeno, naročito nacionalistički. To je ključni problem ovdje. Nefunkcioniranje i ranjivost države leži najviše u unutarnjim dezintegrirajućim i nacionalističkim faktorima koji su legitimirani i legalizirani važećim državnim temeljnim aktom Dejtonskim ugovorom, odnosno Ustavom.

Na koji način konkretno možemo izvršiti te promjene kako bismo dobili podobnu unutarnju klimu o kojoj govorite?

– U ovoj zemlji mi svi živimo jednu vrstu izolacije, jer je politika, nažalost, zauzela medije te vjerske i akademske zajednice. Znači, sve važnije segmente društva. Proces izlaska iz te izolacije i proces promjena će trajati jako dugo jer to nisu situacije koje se brzo rješavaju. Sva rješenja do sada za BiH nisu bila do kraja dobra.

Makijavelistički model

Dejtonski mirovni sporazum, prije svega, išao je samo na to da prekine ratne sukobe, a ne da pronađe što optimalnije unutarnje uređenje nove države. Stoga, Dejtonski mirovni sporazum je zapravo prenagljeni mir. Amerika kao najjača sila išla je s tim da što prije završi rat na jednom području zemlje i da uspostavi mir, koji je nepravedan, a ova entitetska podjela kakvu danas imamo je u biti kompenzacija ili rješavanje uopće jugoslavenskog nacionalnog pitanja.

Promjene koje se danas dešavaju unutar države BiH, smjene vlada, političkih partija, ministara, itd…, da li će te promjene donijeti izlazak iz krize, bolje sutra?

– Mislim da treba razgovarati, e sad, da li će biti pozitivnih pomaka, to ne znam. Ja nisam političar. Nemojte misliti da se time izvlačim iz odgovornosti. Ne bih sada želio ulaziti dublje u to šta rade današnji političari. To su često dogovori iz čiste pragme. Ovdje je onaj makijavelistički ili kisindžerovski model da se pravedno i moralno djeluje samo kad je moguće, a nepravedno i nemoralno uvijek po potrebi. Mislim da su dogovori ovih naših političkih vođa upravo takvi. Zbog toga je meni nezgodno ulaziti u to. Ja sam više za to da se spustimo na zemlju i počnemo iz početka ovaj naš osnovni društveni život. Trebamo da težimo izgradnji dobre atmosfere i klime onoga što za jedne zvuči nepodnošljivo, a za druge apriorističko prihvaćanje i podvođenje pod nekakve prijašnje koncepte tolerancije i suživota koji nisu sigurno postojali iz perspektive ovog našeg današnjeg gledanja.

Priznavanje nesreća

Spomenuli ste suživot. Da li ćemo ga uspjeti ostvariti u budućnosti i kako?

– Da bismo to ostvarili, potrebna nam je snaga, a ta snaga dolazi iz odgovornosti, pogotovo iz odgovornosti za drugoga. Ne smijemo bježati u neku individualističku etiku nezanimanja za drugog. Mislim da te snage ima, to je, prije svega, snaga ljudskosti uopće. Ne smijemo sebi dozvoliti da se spustimo u još veću mizeriju i ponizimo do kraja svoje dostojanstvo. Svako od nas, na bilo kojem području BiH, treba na tome raditi.

Koja je, onda, Vaša poruka i političarima i običnim građanima?

– Moja poruka glasi: sve dok u ovoj zemlji Srebrenica i druga naša stratišta ne postanu osnovne komponente našeg vlastitoga identiteta, mi nemamo šta očekivati. Tek kad mi drugome priznamo u njegovom identitetu da nesreća koju su počinili ”moji” pripada mom identitetu, a dok ”heroj” ili zločinac ne prestane biti meni – moj, nego on meni postane stvarno drugi, e tek ćemo tada moći nešto napraviti. Elma Godinjak (Oslobođenje)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku