hamburger-icon

Kliker.info

Ivan Markešić : Komu i zašto smeta HKD Napredak?

Ivan Markešić : Komu i zašto smeta HKD Napredak?

Mart 17
05:19 2019

Pročitavši veoma sadržajan intervju kolegice Edine Kamenice s prof. dr. sc. Franjom Topićem, predsjednikom HKD Napredak, osjetio sam potrebu da prozborim nekoliko riječi o Napretku kao instituciji u kojoj su se početkom 1990-ih kovale mnoge identitetske stvari ove države, od grba i zastave do školstva i ekonomskog napretka.

Piše : Ivan Markešić (Oslobođenje)

U tome smislu želio bih naznačiti neke od temeljnih odrednica HKD Napretka. Kao prvo, u Napretku su čovjek i njegovo dobro bili i ostali mjera i kriterij, ne samo riječima nego djelom i istinom, a što se pokazalo tijekom prošloga rata u BiH (1991-1995). Drugo, u Napretku ne stvaraju neprijatelje. Njegovi članovi nisu samo katolici Hrvati nego i pripadnici drugih naroda i vjera; u njemu su našli mjesto i prostor harmoniziranja i usklađivanja neusklađenoga političkog i društvenog života.

A to znači da Napredak nije bio niti danas jest izvorište mržnje. Suprotno tome: on je izvorište susreta u razlici; uspio je, prema riječima Gradimira Gojera, naći “prave putove, (…) finu mjeru i pravi način kulturnoga djelovanja da hrvatstvo i Hrvati budu svoji na svome u BiH”. Treće, Napredak je za mnoge bio i ostao most i put do prvog ili pak ponovnog otkrivanja svoga nacionalnog i religijskog identiteta, bio je i ostao most prema Bošnjacima, Srbima, Židovima, ateistima i drugima koji žive u BiH. Iako je, posebno u posljednjemu ratu, imao puno ponuda i zahtjeva, Napredak nikoga nije ‘pokrstio’.

Temeljem tih i takvih odrednica Napredak je dužnu pažnju posvećivao kako očuvanju kulturnog, vjerskoga (religijskog) ali i nacionalnog identiteta (samo njegovo ime to jasno govori) tako isto i u traženju rješenja tzv. “hrvatskoga pitanja u BiH”, naglašavajući uvijek koliko veliko značenje ne samo za Bosnu i Hercegovinu nego i za Hrvatsku kao državu ima opstanak Hrvata u toj zemlji. Sve dok je u BiH bilo Hrvata, u Hrvatskoj nisu trebale nikakve mjere demografske obnove. Gubitak koji bi nastao migriranjem iz Hrvatske na Zapad nadoknađivan je gotovo u cijelosti iz Bosne i Hercegovine. Sada se, nažalost, i taj demografski bazen već ispraznio i isušio.

No, ono bolno pitanje hrvatske bosanskohercegovačke politike, ali i hrvatske politike u Zagrebu, a koje u Napretku s velikom pažnjom i zebnjom promatraju i prate, jest odnos tih politika prema Bosni i Hercegovini, prema Bosni, odnosno prema ‘mehkim’ Hrvatima u Bosni, posebno onima još preostalim u Republici Srpskoj koje se smatra nacionalnom ‘smetnjom’, ako ne i “nacionalnim otpadom”, jer još uvijek ustrajavaju na svom ostanku u Bosni. Nažalost, nisu samo političari na toj “liniji”. Ne čujemo jasan i glasan zahtjev iz ovdašnje Crkve prema Vladi Republike Hrvatske da se učini sve da se izbjegli Hrvati vrate svojim kućama u Bosnu. Razlog bi mogao biti sljedeći: tada bi pusta ostala lička i kordunska područja Republike Hrvatske u koja su oni progonom i zbjegom došli i time popunili već ranije nastale nacionalno-religijske ‘rupe’.

Za mnoge od njih, kako u politici tako i u Crkvi – i ovdje u Hrvatskoj i u BiH – Bosna je tuđa, balijska, srpska, čifutska, ona je za njih ničija zemlja, zapravo ona je svačija samo ne hrvatska. Iako je najveći dio hrvatske dijaspore podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, rijetko ćete gdje u nekoj od Hrvatskih katoličkih misija u svijetu (a zadužene su za dušobrižništvo katolika iz Hrvatske i BiH) naći zastavu Bosne i Hercegovine.

Nažalost, tu su ziratnu zemlju svojim bosanskohercegovačkim sunarodnjacima ogadili njihovi politički predstavnici, pa čak i mnogi svećenici i redovnici, potpomognuti kako lokalnim tako i nacionalnim medijima i njihovim trabantima. Učinili su da se ljudi stide kazati odakle su. Da itko od tih političara tu zemlju Bosnu smatra mjestom življenja i opstanka Hrvata, ne bi šutke prelazili preko bjelodane činjenice da na području Republike Srpske više nema Hrvata.

A da je to tako, nedavno su svojim sudjelovanjem na proslavi obljetnice Republike Srpske u Banjoj Luci bezobrazno javno posvjedočili dvojica predstavnika tih dviju tzv. hrvatskih politika. Takvim odnosom stječe se dojam da bi mnogi željeli da sve to prijeđe u zaborav. Kao kad dođete u dućan pa Vam kažu: da – bilo je pa nestalo! Da, bilo je u Bosni Hrvata pa su nestali. A što možemo – Bog dao, Bog uzeo!? I riješen problem. Nažalost, Hrvati nestaju iz bosanskih područja gdje su Bošnjaci u većini, ali i iz područja u kojima su u većini, iz zapadne Hercegovine.

I sada kada se netko iz HKD Napretka ili u ime Napretka javi da želi biti glasnogovornik one još preostale manjine na tim “bespućima bosanske zbilje”, odjednom – kao što će biti i nakon ovoga teksta – slijede nacionalne diskvalifikacije nacionalnih dušobrižnika, pankroatista, da se eto Napredak koji je u toj hrvatskoj antibosanskoj galami uvijek nastojao ponuditi zrno istine, ne bi – i posebno stoga što mu je sjedište u Sarajevu, a ne u Zagrebu ili možda u Mostaru – trebao baviti politikom, a posebno ne na način koji će dirati u umilnu uspavanku zaborava koju promoviraju politike dvaju HDZ-ova.

Nasuprot tomu smatram da Napredak kao udruga mora i dalje davati svoj puni doprinos u rješavanju problema ne samo Hrvata, nego i svih onih s kojima oni žive u BiH. Tako da prigovor da se Napredak ni njegovi predstavnici ne bi trebali baviti politikom je deplasiran. Napredak se mora uključiti u rješavanje postojeće političke zbrke, mora biti korektiv lutajuće hrvatske politike prema Bosni i bosanskim Hrvatima, unatoč tome što će ga optužiti za nacionalnu izdaju jer time što brani cjelovitu i nacionalno nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu i što ne prihvaća da se politiku – pa i onu kulturnu – mora voditi iz Zagreba, staje na krivu stranu.

A upravo zbog Bosne i njezinih ‘mehkih’, ali stoljećima durašnih Hrvata katolika Napredak se ne treba bojati stigme ‘nacionalnog izdajnika’. Sasvim suprotno!

(Autor je sociolog religije iz Zagreba)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *