hamburger-icon

Kliker.info

Ivan Lovrenović : Duh nepomirljivosti

Ivan Lovrenović : Duh nepomirljivosti

28 Aprila
20:29 2007

Piše : Ivan Lovrenović  (BH Dani)

Duh nepomirljivosti zavladao je Bosnom i Hercegovinom. Naravno, ne mislim na ljude, mislim na politiku. Reći ćete: nije ni prestao vladati njome ima, evo, više od petnaest godina. Točno u jednu ruku. Međutim, važno je prepoznati sadašnji duh netrpeljivosti kao novu pojavu, a ne tek obnavljanje stare. Nepomirljivost kakva je vladala u najvišim političkim forumima poslije rata bila je produženje ratnih odnosa, prenesenih u kabinete, u znaku zajedničkoga straha i snebivanja: što da se radi, kako da se ponovo nauči mirnodopski jezik a da se ne izdaju "uzvišeni ciljevi borbe"… Zato je u ponašanju, recimo, Alije Izetbegovića i Momčila Krajišnika, dojučerašnjih ratnih neprijatelja a sada kolega u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, uvijek bilo nečega iznenađujućega i neobjašnjivoga: stavovi su im bili dijametralni, ni oko čega nisu mogli postići sporazum, a istovremeno se nisi mogao oteti dojmu da nisu protivnici komunikacije, razgovora, sporazumijevanja. Potom je slijedilo nekoliko različitih političkih faza, u kojima se činilo da se antagonizam i agonalna isključivost kao politički stil i sadržaj polako povlače i ustupaju mjesto pomirljivosti sa svrhom traženja općega, zajedničkog dobra i onakvih rješenja koja bi društvo i zemlju vodila dalje od etnonacionalističkih ukopanosti i ratnoga mentaliteta. Kakogod, recimo, ocjenjivali kratko razdoblje vladanja tzv. Alijanse za promjene (a ukupna ocjena, znamo, ne može biti previsoka), ipak je to bilo razdoblje u kojemu je javni politički diskurs bio obojen posve drukčijim, krepkijim i vedrijim tonalitetom, koji kao da je obećavao mogućnosti da oštri bridovi etnonacionalizama budu omekšani barem do podnošljivosti, do stanja u kojemu neće i na najblaži dodir "puštati krv". Nešto slično bilo se počelo osjećati, barem u naznakama, u zimu i proljeće 2005/2006, za vrijeme trajanja pregovora o ustavnim promjenama. Izgledalo je kao da se počinje formirati nekakva jezgra od stranaka i političara -disparatnih, pomalo nasilu skupljenih za zajednički stol itd, itd – no ipak spremnih na gutanje žaba u cilju postizanja nekakvoga dogovora iza kojega bi odgovorno stajali. Tvrdili smo tada na ovome mjestu, a nikakvoga razloga nema da se ne tvrdi i sada, da je to ovoj zemlji preče i važnije od ičega drugog: duh sinergijskoga djelovanja, izazvan i proizveden bilo kakvim sredstvima i zasnovan na bilo kakvim motivima. Dakle: duh nespektakularnoga pragmatizma, usmjeren na konkretno poboljšavanje života ljudi, a ne duh utopijskoga idealizma i herojskih fraza o narodu i patriotizmu i slobodi, iza kojega se – kako je već do otrcanosti poznato – nikada ne krije ništa drugo nego prijevara ili pustoš, idejna i politička. Kako je sve to završilo, poznato je. Nakon propasti ustavnih promjena, pa kroz vrelu nacionalističku predizbornu kampanju, te nakon listopadskih izbora, suočavamo se sa činjenicom da su etnonacionalizmi dobili neko potpuno novo energetsko punjenje, čak i novi oblik, i da među njima vlada neka nova vrsta nepomirljivosti, žešća i isključivija nego prije. Ona je opasnija od one poslijeratne, jer su njezini protagonisti (ovdje je neizbježno spominjati imena, jer su u isti mah i simboli, zaštitni znakovi tih novih oblika etnonacionalizma: Dodik, Silajdžić, te tek u sekundantskoj ulozi: Čović, Ljubić) stranke i osobe s neporecivim demokratskim legitimitetom, i mahom, makar ne sve jednako, očišćene od hipoteka rata.Stavljanje na dnevni red Predsjedništva prethodno neusuglašene odluke o demaršu Srbiji povodom presude Međunarodnoga suda pravde u Haagu, glasanje o njoj dva prema jedan uz Radmanovićev veto, odbijanje te odluke u Skupštini Republike Srpske, rezolucija Parlamenta Federacije BiH o posebnom statusu općine Srebrenica, protivljenje predstavnika vlasti na državnom nivou iz Republike Srpske toj rezoluciji kao činu kojim se "ugrožava ustav Bosne i Hercegovine i Republike Srpske", novi zahtjevi za teritorijalno-političkim izdvajanjima (Posavina, Drvar, Glamoč, Grahovo…) – to su za sada krugovi jedne spirale sukobljavanja koja se, očevidno, tek započela odmotavati. Ona prijeti da pojede svu supstancu političkoga racionaliteta i da nas na tko zna koliko dugo vrijeme ostavi bez minimalnih šansi za političku konsolidaciju i novi, ljudskiji početak. Ima više od mjesec dana otkako je Šaćir Filandra, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture Preporod, u jednome intervjuu ovako opisao naše stanje i mogući izlaz iz njega: "Nema novih ideja, novih ljudi i novih političkih snaga, bar među Bošnjacima. Izlaz vidim u domaćim pomiriteljskim inicijativama koje oblikuju nekompromitirane ličnosti iz svih naroda." Od zaglušujućega treska etnonacionalne i patriotske buke i bijesa nije se čulo ni primijetilo da je ovaj glas došao i do koga od političke elite. Domaće pomiriteljske inicijative, nekompromitirani ljudi – to je nešto što nas neminovno čeka ako uopće imamo nekih izgleda. Sve ostalo čemu se pribjegava u međuvremenu – samo je harčenje vremena.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku