Kliker.info

Piše : Ivan Lovrenović (BH Dani)

Dogodilo se čudo: visoki predstavnik Inzko najprije je u New Yorku pred Vijećem sigurnosti UN-a izričito prozvao Republiku Srpsku i Milorada Dodika kao "kočničare na putu Bosne i Hercegovine u Evropu", a po povratku je uputio ultimatum srpskoentitetskim vlastima da Narodna skupština RS-a mora, kao antidejtonske, poništiti svoje zaključke o efektima prijenosa nadležnosti s entiteta na državu i time spriječiti njihovo stupanje na snagu. Odredio im je i rok – moraju to obaviti do 11. lipnja, u protivnom, on će odluke Skupštine poništiti sam, a nisu isključene i neke druge mjere na koje po bonskim ovlastima ima pravo.

Nekoliko godina unatrag, za vrijeme mandatâ Christiana Schwartz Schillinga i Miroslava Lajčaka, Milorad Dodik mogao je raditi bukvalno što je htio. Naročito se bio razmahao nakon što mu je, zahvaljujući neslozi i trulom oportunizmu u evropskom dijelu međunarodne zajednice te nezainteresiranosti Bushove administracije za BiH, bilo omogućeno da dezavuira i brutalno ponizi Miroslava Lajčaka. Početak toga njegovog kabadahiluka nad međunarodnom zajednicom i njezinim "visokim predstavnikom", koincidentno, najviše se veže za baš događanja u Narodnoj skupštini RS-a, kada je zapravo i započeo nezaustavljivi pad i otužna blamaža Miroslava Lajčaka.

I, eto, kad je već izgledalo da je banjalučki Saparmurat Nijazov uzletio u nedodirljive visine nacionalne i lične svevlasti u Republici Srpskoj, te da se po miloj volji poigrava i sudbinom Bosne i Hercegovine, došla je ova Inzkova gesta, koja je među banjalučkom nomenklaturom izazvala veliku nervozu i nevjericu, jer su se već bili uspavali u svojoj nedodirljivosti. Dodik se – o, lakrdije! – poziva na pristojnost ("veoma je nepristojno na taj način pokušavati dovesti parlament u poziciju da mijenja svoje stavove"), Radojičić se vajka i izmotava (eto, samo što smo upriličili molitveni doručak, a sad nam "pucaju penale"!), Kuzmanović saziva lidere stranaka da se vidi što će se i kako će se…

Po svemu sudeći, Inzko je povukao potez na kojemu će se ozbiljno testirati stvarni domašaj Dodikove svevlasti (jer, treba li uopće podsjećati: Narodna skupština je Dodikov mehanizam na navijanje!), ali i vjerodostojnost visokoga predstavnika i njegovih "gazda". Ako Dodik bude morao poništiti skupštinske zaključke, to će ujedno značiti da Inzko doista ima harmoniziranu i nedvosmislenu podršku od Washingtona do Bruxellesa, te je moguće da to bude odsudni trenutak od kojega će počinjati neka nova politička budućnost Bosne i Hercegovine. A sigurno će biti trenutak od kojega će početi Dodikovo putovanje naniže… Ako, pak, Inzko pristane na polovičnu soluciju (na koju ga već vabe iz Banje Luke, u stilu: "hajde da se dogovorimo, dogovor je najbolje rješenje, sve se može postići dogovorom…"), neće se dogoditi ništa, sve će ostati po starome, pa i Inzkova karijera samo još jednoga Miroslava Lajčaka