hamburger-icon

Kliker.info

Iva Đikić : Moj savjet mladima je da gledaju u budućnost s otvorenim razmišljanjem i širokim horizontima

Iva Đikić : Moj savjet mladima je da gledaju u budućnost s otvorenim razmišljanjem i širokim horizontima

Oktobar 07
03:26 2019

“Današnja  situacija u Hrvatskoj izrazito je ozbiljna. Broj stanovnika Hrvatske ubrzano se smanjuje; pao je ispod četiri milijuna stanovnika zbog niskog nataliteta, a još više zbog velikog vala odlazaka mladih, stručnjaka i cijelih obitelji iz Hrvatske. Hrvatska opstojnost u gospodarskom, zdravstvenom i mirovinskom sustavu neodrživa je s takvim trendovima”, rekao je u novom velikom intervjuu za Index Ivan Đikić.

Đikić je hrvatskoj javnosti dobro poznat kao jedan od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika u svijetu. Član je ugledne njemačke akademije Leopoldine, Europske Akademije te Američke akademije znanosti i umjetnosti. Prema Clarivate analizi visoko citiranih znanstvenika proglašen je među najutjecajnijim znanstvenicima na svijetu (top 1%) s preko 26.000 citata. Dobitnik je brojnih znanstvenih priznanja, među ostalim i najviše njemačke nagrade za znanost Gottfried Wilhelm Leibniz Prize 2013, a također je i višestruki pobjednik u natjecanju za Indexovu najpozitivniju osobu godine. 

Danas živi na dvije adrese – u Njemačkoj gdje radi na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu i na Institutu Max Planck, te u SAD-u gdje radi u Genentechu u San Franciscu. Unatoč brojnim znanstvenim obavezama vrlo je aktivan i u Hrvatskoj, u kojoj financijski i znanjem pomaže znanstvene grupe i mlade talente. Intervju nam je dao usred nedavne zahtjevne turneje po EU i Hrvatskoj.

Posljednjih godina živite i radite u Njemačkoj i SAD-u. U Hrvatskoj ste postupcima čelnih ljudi u vlastima i na fakultetu praktički izgnani, a sada vam se i sudi jer ste zagovarali nultu toleranciju prema krađi intelektualnog vlasništva, odnosno prema plagiranju. Kako gledate na stanje u Hrvatskoj u tom kontekstu?

Drago mi je vidjeti da je javnost, a posebno mladi, senzibilizirana na temu intelektualnog vlasništva, zaštite vrijednosti rada te opasnosti plagiranja. Tome je doprinijela javna peticija za nultu toleranciju na plagiranje koju je potpisalo više od 11 tisuća stručnjaka i građana Hrvatske. Brojni pokazatelji danas pokazuju da se, primjerice na sveučilištima u Splitu i Rijeci, javna odgovornost za čestitost u znanosti shvaća puno ozbiljnije nego prije par godina.

Nije baš točno da sam izgnan iz Hrvatske. Napustio sam poziciju redovnog profesora na Medicinskom fakultetu u Splitu jer sam imao potrebu odmaknuti se od neistinitih izjava tadašnjeg rektora Splitskog sveučilišta Anđelinovića. Uložio sam preko 15 godina volonterskog rada kao profesor u napredak Medicinskog fakulteta i nisam želio prihvatiti da rektor javno laže o mom radu. Odlazak iz tog vrtloga napada dobro mi je činio jer sam se mogao više fokusirati na znanstveni rad u inozemstvu gdje postižem odlične rezultate. Usprkos napadima s vrha nastavio sam vrlo uspješnu znanstvenu suradnju s kolegama u Splitu iz inozemstva tako da sam uložio 100.000 eura u zajednički projekt koji traje do 2021. godine. Samo dvije godine nakon prekida moje profesorske pozicije u Splitu novo vodstvo Sveučilišta s rektorom Draganom Ljutićem na čelu iskazalo je svoj jasan stav o prošlim događajima dodijelivši mi počasni doktorat Sveučilišta u Splitu koji sam prihvatio s poštovanjem. Na kraju cijele priče meni je najvažnije da imam mir za znanstveni rad te da mogu pomoći kolegama i mladima u Hrvatskoj, u čemu i danas uživam.

Ovih dana novinar Indexa je uhićen zbog nekih komentara na društvenim mrežama na račun nacionalizma, zagađenja obale i brutalnog postupanja policije. Stječe se dojam da je to uhićenje tempirano tako da se ušutkaju novinari Indexa koji su razotkrili brojne afere visokopozicioniranih ljudi u državi te čak predvodili u smjenjivanju više ministara. Čini li vam se ovako s pristojne udaljenosti, izvana, da vlasti u Hrvatskoj ne razumiju ili ne žele razumjeti kako funkcionira demokracija u kojoj su sloboda govora i zaštita kritičara društva i vlasti esencijalne?

Promicanje javne kritike i slobode govora odgovornost je cijelog društva, svih građana Hrvatske, a ne samo vlasti. Na tom području Hrvatska stoji dosta nisko prema standardima u EU. Čini mi se da smo tijekom tranzicije iz bivšeg sustava više energije uložili u očuvanje centara moći, tj. manjeg broja dobro povezanih interesnih grupacija, nego na uspostavu standarda naprednog demokratskog društva kao što su slobode izražavanja, ulaganje u talente i kreativnost mladih, pravo na rad i napredak te osobno i profesionalno zadovoljstvo.

Demografija je jedna od glavnih tema u Hrvatskoj. Kako spriječiti odlazak mladih i obrazovanih? Često se radi o cijelim obiteljima koje nisu pod izravnim ekonomskim pritiskom, a ipak odlaze. Što mislite, zašto odlaze?

Današnja situacija u Hrvatskoj izrazito je ozbiljna. Broj stanovnika Hrvatske ubrzano se smanjuje; pao je ispod četiri milijuna stanovnika zbog niskog nataliteta, a još više zbog velikog vala odlazaka mladih, stručnjaka te cijelih obitelji iz Hrvatske. Hrvatska opstojnost u gospodarskom, zdravstvenom i mirovinskom sustavu neodrživa je s takvim trendovima. Brojni su razlozi njihova odlaska, njih su demografi već statistički obradili. Svjedočimo u svojim obiteljima da mladi sve češće gube povjerenje u društveni sustav i ne vide svoj profesionalni napredak niti budućnost za svoju djecu u Hrvatskoj, stoga odlaze u druge zemlje. Zabrinjavajuće je da ne postoji koherentan plan vlade koji bi ujedinio potrebne programe kako bi se što prije preokrenuo taj negativni trend.

Mnogi govore da je rak-rana našeg društva pravosuđe koje slabo funkcionira pa ubojice, nasilnici i lopovi prolaze nekažnjeno ili se čak nagrađuju, dok se novinari, kritičari i zviždači sankcioniraju. Vide li to ljudi u Europi, odnosno generalno na Zapadu?

Postoje brojni primjeri ovog što ste rekli u Hrvatskoj. Tu se ne radi samo o problemima pravosuđa nego o poremećaju društvenih vrijednosti i odgovornosti na svim razinama društva od škola, bolnica i sudnica do lokalnih i državnih službenika. Nažalost, u takvom društvu napadi na slabije, uključujući djecu i žene, rijetko su sankcionirani. Uloga medija pri ukazivanju takvih nepravilnosti izuzetno je značajna.

U Hrvatskoj akademska zajednica, sveučilišni profesori, rektori, prorektori i sl., umjesto da djeluje kao avangarda društva, primjerom pokazuje kako se izboriti za privilegije, za sebe i za svoje, ako treba i izmjenama zakona i pravilnika te uz pomoć sudova i odvjetničkih ureda, kao i progona neistomišljenika. Čini se istovremeno da kritika slabi te da mnogi u akademskoj zajednici odustaju i dižu ruke. Tako se stvara negativna selekcija. Mislite li da u Hrvatskoj postoje snage koje to mogu promijeniti?

Slažem se da postoje brojni problemi na sveučilištima u Hrvatskoj. Javno se raspravlja o različitim pogledima na ulogu rektora, profesora i studenata i čini mi se da ona sveučilišta koja nude progresivne i moderne ideje napreduju dok druga zaostaju. Primjerice, lijepo je vidjeti napredak Splitskog i Riječkog sveučilišta prema brojnim kriterijima. S druge pak strane žao mi je vidjeti da Sveučilište u Zagrebu, gdje sam završio medicinu i doktorirao i uz koje sam osobno emocionalno vezan, stagnira i zaostaje u usporedbi s drugim sveučilištima u Hrvatskoj, a posebice u Europi. Posljedica je to nedostatka vizije o ulozi modernog sveučilišta danas i neophodnih promjena. Nažalost, brojni studenti odlaze na druga sveučilišta i time se gubi kvaliteta i snaga cijelog Zagrebačkog sveučilišta. To možete lijepo vidjeti i temeljem završenoga ljetnog i jesenskog upisnog roka ove godine gdje je ostalo nepopunjeno gotovo tri tisuće mjesta na Sveučilištu u Zagrebu. Mladi biraju druga, kvalitetnija sveučilišta za svoju budućnost.

Splitsko sveučilište ove se godine znatno bolje pozicioniralo od zagrebačkog na Timesovoj ljestvici. Kako to tumačite?

Razlike u kvaliteti sveučilišta mjere se akumuliranim radom, izborom kvalitete te znanstvenim uspjesima, a posebno prema objavljivanju u znanstvenim časopisima i međunarodnoj kompetitivnosti članova sveučilišta, što je i rektor Dragan Ljutić naglasio u nedavnom intervjuu. Prema tome, budućnost sveučilišta ovisi o ulaganju u kvalitetne članove sveučilišta te nove tehnologije, a ne zadovoljavanju interesa manjeg broja privilegiranih grupacija. Razlike se mogu vidjeti i na bazičnim primjerima poput dodjele počasnih doktorata gdje vodstvo Zagrebačkog sveučilišta dodjeljuje počasne doktorate političarima s minimalnim ili nikakvim akademskim postignućima dok Split bira stručnjake koji su svojim radom unaprijedili znanost i doprinijeli napretku Splita. Prilikom primanja počasnog doktorata u Splitu rekao sam javno da će otvorenost sveučilišta za kritiku te izbor vodstva koje ima viziju napretka biti glavna odrednica njihova uspjeha. U Hrvatskoj niče sve više novih inicijativa mladih koji nisu ovisni o zastarjelim obrazovnim sustavima i sveučilištima nego žele brze promjene i mogu ih ostvariti u svojim manjim sredinama. Njihovi uspjesi prava su budućnost Hrvatske.

Vratit ćemo se kasnije hrvatskim temama, no za predah nam recite što smatrate najuzbudljivijim znanstvenim istraživanjima danas? Kakve spoznaje i tehnološke proboje možemo očekivati u sljedećih desetak godina?

Najuzbudljivije proboje očekujem od novih tehnologija poput umjetne inteligencije, nanotehnologije, moderne kemije i fizike koje se sve češće koriste u brojnim znanstvenim područjima. Znanost postaje univerzalna i pitanja iz, primjerice, kemije imaju zajedničke postavke u području medicine, proizvodnje hrane ili istraživanja svemira. Primjerice, razvoj tehnologije u području genetskih i proteinskih istraživanja otvorio je brojne mogućnosti u uspješnijem dijagnosticiranju i liječenju bolesti. Stoga je moj savjet mladima da gledaju u budućnost s otvorenim razmišljanjem i širokim horizontima. Neka se svakako posvete razumijevanju matematike jer ona predstavlja bazu logike koja će biti neophodna za gotovo sve poslove u budućnosti.

Koji su najveći izazovi pred čovječanstvom danas?

Najveći izazovi su u ljudima samima. Do sada su ljudi svojom inteligencijom, napretkom, zakonima i visokim standardima odgovornosti uspješno kontrolirali sve opasnosti za svijet. Nažalost, u zadnjih desetak godina neki potezi i odluke predstavljaju realnu opasnost za budućnost čovječanstva. Primjerice, matične stanice otvaraju nove mogućnosti za liječenje brojnih bolesti, no korištenje matičnih stanica za kloniranje ljudi prevelika je opasnost za ljudski rod. Slično je i s tehnološkim napretkom, umjetnom inteligencijom, izvorima energije koji svi doprinose boljem životu na zemlji, ali sve češće iskorištavanje tehnologija samo za pojedinačne interese ugrožava opstojnost života na zemlji na dugi rok. Ignoriranje znanstvenih podataka, etičkih postavki i međunarodnih normi i zakona predstavlja početak kraja svijeta kakvog danas znamo.  

Naš Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju trenutno je paraliziran jer u njega nisu imenovani članovi koje je trebao imenovati sabor. Čini se da to nekome odgovara. Što mislite o tome?

Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju u Hrvatskom saboru uspostavljen je kao najviše tijelo u Hrvatskoj s ciljem kontrole visokih standarda čestitosti u znanstvenom radu i obrazovanju. Sveučilišta i instituti zakazali su u sankcioniranju istih. U Odboru sjede stručnjaci koji su neovisni i koji su svojim dosadašnjim radom pokazali da mogu neovisno i stručno procijeniti kada se radi o prevarama, plagiranju ili nečasnom napredovanju u akademskim zvanjima. Rad tog odbora i danas je neophodan i vrlo je važno da taj odbor nastavi s djelovanjem.

Ohrabrujuće je vidjeti da se postepeno ipak uspostavljaju kriteriji stručnosti u brojnim povjerenstvima i odborima u Saboru koje političari ne mogu kontrolirati poput Povjerenstva za odlucivanje o sukobu interesa. U oba slučaja članovi odbora zadržavaju nezavisan i stručan stav na temelju konkretnih činjenica od kojeg ne odstupaju usprkos svim političkim pritiscima. Takav rad stručnjaka budi nadu u bolju i odgovorniju Hrvatsku u kojoj ljudi cijene svoju struku i rad i ne žele šutjeti i raditi kompromise protivne svojim vrijednostima.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja priprema novi zakon o znanosti i visokom obrazovanju, koji uskoro ide u javu raspravu. Jeste li vidjeli prijedlog zakona i što o njemu mislite?

Zakon je ponuđen na javnu raspravu i imao sam priliku pročitati ga. U glavnim smjernicama zakon nudi rješenja koja su u skladu s praksom u uspješnim znanstvenim sredinama. Nadam se da će znanstvena zajednice priložiti konstruktivne savjete i kritike te zajedno podržati novi zakon, koji je neophodan za napredak znanosti u Hrvatskoj.

Paralelno s Ministarstvom, Sveučilište u Zagrebu izradilo je svoj prijedlog novoga zakona o znanosti i visokom obrazovanju. Čini li Vam se neobičnim da jedno sveučilište priprema svoj vlastiti prijedlog zakona usporedno s Ministarstvom? Je li to presedan? Čime je to motivirano?

To je posljedica permanentnog neslaganja vodstva Sveučilišta u Zagrebu s promjenama koje vlada, a posebice Ministarstvo znanosti i obrazovanja, želi uvesti da bi se uskladile sa standardima EU-a. Tu se prvenstveno radi o sukobu u području financiranja, odgovornosti i strukturi sustava visokog školstva i znanosti. Nažalost, sve to pomiješano je s političkim utjecajima i sukobima u pozadini te će na kraju najviše stradati znanost i kvalitetni znanstvenici u Hrvatskoj. Ukoliko se akademski građani ne uključe u javnu raspravu, njihove potrebe će biti zanemarene zbog utjecaja i interesa lobističkih grupa koje žele zadržati svoje beneficije.  

Jeste li čuli da su na Hrvatskim studijima sada zaposleni prorektor Ante Čović i bivši ministar Pavo Barišić? Obojica predaju na trećem studiju filozofije na Sveučilištu u Zagrebu, studiju za koji su Čović i rektor Damir Boras prije tri godine tvrdili da je neodrživ, da je višak i da ga treba zatvoriti. Sada kad oni rade ondje, izgleda da više ne misle tako.

Prorektor Čović i rektor Boras svojim su dugogodišnjim radom iskazali svoj kapacitet u vođenju Sveučilišta u Zagrebu. Pošto su u generacijskim godinama za ili pred mirovinu, bilo bi korektno prema njihovim kolegama i studentima da odu u zasluženu mirovinu, a ne da raznim manevrima pokušavaju produljiti svoje pozicije. Vođenje fakulteta i Sveučilišta trebaju prepustiti novim generacijama stručnjaka koji imaju modernije vizije i konkretne programe za budući razvoj Sveučilišta u Zagrebu.  

Nenad Jarić Dauenhauer (Index.hr)

 

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *