hamburger-icon

Kliker.info

In memoriam šumama : Kisik i miris munike sa Rujišta udisali smo svi

In memoriam šumama : Kisik i miris munike sa Rujišta udisali smo svi

01 Septembra
13:30 2012

Boraveći ovih dana u mom Konjicu i Mostaru punim dima i raznih imisija od izgaranja šume okolo i jednog i drugog grada, osjećam pregolemu tugu zbog nestanka teško obnovljivog resursa koji svojom prirodnom složenošću, raznolikošću i ljepotom punim se ustima izgovara kao priroda. Dakle, pred našim očima nestaje priroda kao najsastavniji dio čovjekova života i konačno koja ga je proizvela i oplemenila. Potpuno svjestan ekstremnih vrijednosti klimatskih okolnosti ovog ljeta, ne mogu se oteti dojmu da stanovništvo ove zemlje, društvo i država nisu ili ne mogu ništa učiniti više da nastala šteta bude manja ili da možemo reći da su prirodne okolnosti takve koje prevazilaze ljudske organizacijske mogućnosti. Čini se kao da je naišao tsunami pa smo se predali čekajući prirodni kraj.

Eksperti šute

Iz dnevnih vijesti o stanju na čitavoj teritoriji BiH najobičniji promatrač vidi potpunu dezorijentiranost i ograničene mogućnosti gasitelja bez potpune pomoći čitave društvene i državne strukture. Ako pogledamo bližu ili dalju prošlost taj odnos prema šumi i svemu što se u njoj dešava vidimo potpuno drugu sliku i sigurno je upravljački sloj države i društva imao prosvjećeniji odnos i bio više, kako se kolokvijalno kaže, ekološki osviješten. U sadašnjem stanju nisu zakazali samo oni u izvršnim vlastima, počevši od općine do Federacije BiH nego i šira društvena zajednica poput javnog mnijenja, svih udruga, šumarskih udruženja pa i fakulteta. Nitko nije uputio javni prosvjed pozivajući na opću mobilizaciju svih i svega raspoloživog, ističući preveliki značaj šume sa svih ljudskih i društvenih aspekata. Sve se svodi na štura priopćenja gdje gori, kolika je površina zahvaćena i koliko je izgorjelo.

Do sada ni na radiju ni u novinstvu ni tim silnim portalima političkim i parapolitičkim nisam vidio opći javni poziv građanstvu da se uključi u gašenje požara, a da ne govorim o mogućnostima opće mobilizacije u duhu Zakona o civilnoj zaštiti po kome se u slučaju elementarne nepogode mogu po osobnom pozivu službeno pozvati svi vojni obveznici i gospodarski subjekti na poslove zaštite zbog opće elementarne ugroze. Što se to dešava da je sve zatajilo i kakve su nam to strukture vlasti i koliki je utjecaj šumarske struke na nju u općinama, županijama i Federaciji. Čini se da su sredstva javnog priopćavanja više zainteresirana za sastanke stranačkih lidera, za pravna rješenja o smjeni ili imenovanju vlada koja se mogu održati tri ili pet dana prije ili kasnije, za koje vrijeme vatrena stihija nepovratno guta čitave komplekse šuma kojoj treba više od sto godina da se zanove, a neke vrste i nekoliko puta više (munika).

Nisam vidio ni pročitao ni jedno kompetentno mišljenje šumarskih stručnjaka ili znanstvenika o posljedicama ove elementarne nepogode, a još manje da isti uputi kritiku onima koji su dužni osigurati materijalna sredstva za preventivu pa potom za gašenje požara. U ranijem mnogo kuđenom sistemu svaka firma kojoj su šume predane na upravljanje je imala obvezu uoči ljetne sezone brižljivo pretresti planove gašenja požara, osigurati neophodna pomagala, oformiti protivpožarne timove, sustave veza i obavješćivanja te platiti posebne ljude na terenu gdje su na istaknutim točkama imali pregled velikih kompleksa šuma u funkciji osmatrača požara. U trenutku pojave inicijalnog požara trenutno se reagiralo prema planu i on se uspješno zaustavljao i stavljao pod kontrolu. Izgleda da i u struci šumarstva od općine do Federacije, a posebno Šumarskog fakulteta i njegovog Instituta ne postoje slobodni i šumarski osviješteni ljudi koji će uporno upozoravati vlast na stanje u našim šumama pa logično i na situacije kod požara.

Za vrijeme Austro-Ugarske pa preko dviju Jugoslavija u narodnoj percepciji najcjenjeniji državni službenici su bili liječnici, šumari i policajci. Oni su imali ne samo društveni status nego i plaće i opći ugled izuzetno cijenjenih ljudi. Interesantno, u pravilo su to bili visoko intelektualizirani ljudi koji su se ponekad bavili iz hobija umjetnošću, a živjeli dobar dio svog radnog i slobodnog radnog vremena sa drvosječama i niže kvalificiranim ljudima pa i kod njih uživali ugled. Upoznao sam mnoge jer sam skoro 25 godina radio u šumarskom poduzeću u Konjicu pa po logici posla susreo skoro sve profesore i znanstvenike sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu i inženjere šumarstva na mnogim poslovima diljem Bosne i Hercegovine. Koliko su bili cijenjeni i dio europske intelektualne stručne elite govori činjenica kada sam bio pozvan sredinom 80-tih godina prošlog stoljeća od šumarskog strukovnog udruženja iz Sarajeva na studijsko putovanje posjete ovog društva istom u Švicarsku. S nama je išao već pokojni profesor Šumarskog fakulteta iz Sarajeva dr. Konrad Pintarić. Obilazili smo danima švicarske šume sa njihovim profesorima i inženjerima i jednom su na terenu zamolili za tišinu. Njegov kolega i studenti su mu svečano čestitali rođendan te mu uručili prigodan dar jer je prije više od 20 godine iz Bosne i Hercegovine kao gostujući profesor predavao na njihovom fakultetu.

Istu večer u hotelu gdje smo bili smješteni profesor Pintarić se svečano obukao u smoking i stavio leptir mašnu pa sam mislio da ide u kazalište. Na upit gdje ide, odgovorio je da je najavio posjetu doma prof. dr. Leibundgutu njegovom starom kolegi koji je punih 50 godina uređivao (davao smjernice za gazdovanje šumama) sve švicarske šume. On nikada za svih 50 godina nije pitao vlast o šumi, njenom uređivanju niti ga je interesiralo koja je stranka parlamentarna većina, već jedino razmjenjivao mišljenja o najvećim stručnim pitanjima samo sa svojim kolegama znanstvenicima i istaknutim stručnjacima. Oni su u jednom trenutku procijenili da kapacitet švicarskih šuma ne dopušta sječe više od 6.000.000 m3 godišnje, a prerađivači su zahtijevali više. Sugerirali su nadležnim tijelima vlasti da prerađivačima preporuče nabavku dodatne drvne mase izvan zemlje na svjetskim tržištima, a sjeći se može samo onoliko koliko oni na temelju svojih šumsko gospodarskih osnova utvrde. Naravno, oni su bili u moći podignuti čitavu Švicarsku i sve kantone na gašenje požara. Kada će se o šumi kod nas pitati oni koji jedino znaju što je ona, kako se njeguje, uzgaja i štiti.

Tuga za Rujištem

Da bi održao kontakt sa mojom prvom i jedinom poslovnom ljubavlju šumom i šumarstvom ostao sam članom Hrvatskog šumarskog društva Bosne i Hercegovine u Mostaru. Kada me zovnu na sastanak ili posjetu Društvu u Sarajevu pa čak i sa srpskim šumarskim društvom svi članovi osjećaju zajedništvo i ljubav prema šumi i svi su svjesni da je šuma biotop koji ne zna za vrijeme, vlasti, parlamentarne stranke i režime i oni znaju kako se vladati prema njoj, ali osjećam nagriženost u iskrenosti i ograničenost u kritici vlasti. Moram na kraju spomenuti posebnu tugu vezanu za ovaj problem uz požar na Rujištu kod Mostara gdje se nalazi sastojina munike (Pinus heldreichii). Ona je jedna od četiri vrste borova koji rastu kod nas i spada u endemske vrste. Rasprostranjena je na Zapadnom Balkanu, kod nas na planini Prenj, Čvrsnici, Čabulji, Plasu, Visočici, Bjelašnici i Orijenu, te Crnoj Gori, Albaniji, Bugarskoj, Grčkoj i u južnoj Italiji. Raste na vapnencima u čistim sastojinama ili u skupinama. Raste veoma sporo i treba joj više od 200 godina do potpune zrelosti.

Kvalitet njenog drveta je nevjerojatan jer raspored cjevčica smole u masi drva je tako savršen i gust da se uopće skoro ne vide, a time omogućava veoma dugotrajnu izloženost svim atmosferskim promjenama i praktično ne može strunuti za više od 100 godina. Ona je najkvalitetnije drvo uopće na našim prostorima. Već odavno je zaštićena i predstavlja zbog kvalitete i dugovječnosti posebnu vrijednost u odnosu na bilo koju četinjaču ili listaču. Rujište kao dio Prenja i Masna luka na Čvrsnici imaju sastojine munike kojim se dive prirodnjaci i šumari. Posebno lijep izgled ima na Rujištu jer se spušta u prirodnu lijepu uvalu sa vikendaškim naseljima Mostaraca i nekoliko ugostiteljskih objekata. Munika grli dolinu i objekte i čini neponovljiv prirodni rezervat. U posljednjih desetak godina mnogo puta sam odlazio na Rujište diviti se prirodnoj ljepoti munike i mirisima koju ona zajedno sa ostalim vrstama emitira. Rujište bez munike je prirodni rezervat kao čovjek bez lijepo izvezene košulje. Ona je najizrazitiji primjer povijesno prirodne baštine u BiH. Rujište je lijepo povezano asfaltnom cestom s Mostarom i zar se nije sustavom osmatranja požar mogao odmah lokalizirati jer kada se ona kao vrlo smolasto drvo upali, tada nikakvi kanaderi a pogotovu ljudi sa oskudnim tehničkim sredstvima ne mogu ništa učiniti.

Koliko je značajna kao vrsta sjećam se da su profesori i studenti šumarskog fakulteta iz Ljubljane prilikom posjete našem poduzeću 80-tih godina prošlog stoljeća predložili da vide jednu sastojinu munike na Prenju. Naš direktor Rezo Ljubo, dipl. ing. i ja smo ih odveli gdje su se divili njenoj ljepoti. Predložili su da se premjere sva stabla, izračuna kubatura drvne mase, prezentira cijena te da će oni poraditi da Republika Slovenija sve to plati uz samo jedan uvjet da se nipošto ne siječe i da se omogući posjeta svake godine njihovih studenata i ostalih ljubitelja prirode. Tada je direktor predložio da se pokuša u našem novom rasadniku na Boračkom jezeru, koji je projektirao i konzultantski učestvovao u podizanju Šumarskog fakulteta iz Sarajeva proizvede sadnice munike. Znanstvenici Šumarskog fakulteta i naši stručnjaci su uspjeli u tom rasadniku proizvesti sadnice munike u posebnim uvjetima plastenika vegetativnim putem (proizvodnja bez sjemenki direktno od odsječenih grančica).

Jesmo li Mostarci?

Zar se smjelo dogoditi da izgori ovaj dragulj Mostara, zar nismo svi Mostarci i sa lijeve i desne obale mogli dobiti poziv za gašenje jer kisik i miris munike sa Rujišta udišemo svi. Konačno zar BiH kao država pa čak i entiteti ne bi mogli kupiti makar dva kanadera i ugovorom sa Republikom Hrvatskom regulirati njegovo korištenje, čuvanje i servisiranje u zračnoj luci Zemunik jer oni imaju luku i osoblje koji su mnogo skuplji od kanadera. Čini se da nitko ne razmišlja unaprijed već radimo sa naknadnom pameti koja prestane kad problem prođe. Ovo su samo mali detalji jer šuma gori oko Trebinja, Gacka, Nevesinja i preko 100 drugih lokaliteta diljem BiH. Je li ovo prirodna katastrofa ili potvrda nepostojanja dobro organizirane države bez obzira kakva je njena unutarnja struktura. Šumari i ljubitelji prirode vrijeme je za vaš protest.  Ivan Anđelić (Oslobođenje)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku