Kliker.info

Sarajevo je siguran grad koliko i glavni gradovi zemalja u regiji i Evropi – ni manje ni više, tvrdi Himzo Selimović, komesar policije Kantona Sarajevo.Za razliku od građana Sarajeva koji su tokom protesta nakon nedavnog ubistva mladića Amara Mistrića tvrdili da policija nema dovoljno ovlasti za borbu protiv kriminala, Selimović kaže da danas policija ima jednaka ovlaštenja kao i predratna milicija.Po njegovoj ocjeni, policiji problem u radu nisu ovlaštenja nego ukupni društveni ambijent opterećen brojnim boljkama."To su uslovi postratnog perioda sa svim posljedicama koji je ostavio na porodice, društvo u cjelini, psihe ljudi. Ogromne su količine oružja zaostalog iz rata. Ovo je period tranzicije i teškog ekonomskog stanja. Imamo ogromnu, neobjašnjivu agresivnost u mladim ljudima", naglašava Selimović, poručujući da policija čini maksimum da što efikasnije odgovori na sve sigurnosne izazove i obezbijedi što sigurniji ambijent za život građana.

NN: Je li Sarajevo siguran grad?

SELIMOVIĆ: Ni manje ni više siguran u odnosu na druge glavne gradove zemalja u okruženju i drugih evropskih gradova.

NN: Mislite li da će zaključci s proteklih sastanaka, održanih nakon svirepog ubistva Amara Mistrića, o pooštravanju kaznene politike za nelegalno nošenje oružja samo ostati slovo na papiru?

SELIMOVIĆ: Mi moramo naći načina, mislim na sve subjekte društva, da pokušamo u ranoj prevenciji učiniti sve, u odgoju djece većeg uzrasta kroz škole, sportske sadržaje. Kada mladi ljudi krenu stranputicom, prvi put kada budu utvrđena njihova nezakonita ponašanja potrebno je obezbijediti takve ustanove gdje će se resocijalizacijom vratiti na pravi put i uključiti u normalne tokove života.

NN: Zašto se ne počne od Zavoda za vaspitanje muške djece i omladine "Hum" u Sarajevu koji radi u katastrofalnim uslovima?

SELIMOVIĆ: Zna se šta je čija odgovornost. Građani su prepoznali rad policije kada se krivica htjela prebaciti na nas prije više od godinu, kada je napravljen zločin nad pokojnim Denisom Mrnjavcem. I sada se u određenim segmentima ponovo htjela prebaciti krivica na nas, ali građani i javnost su prepoznali naš rad.

NN: Da li je iko otišao u zatvor zbog nelegalnog posjedovanja oružja?

SELIMOVIĆ: Mnogo smo ovih dana na raznim sastancima raspravljali o tome. Bilo je izrečenih zatvorskih kazni. Nije to bio neki veliki broj. Uvjeren sam da će u budućnosti to pitanje biti riješeno Krivičnim zakonom Federacije BiH, što do sada nije bio slučaj. Do sada je Zakon o oružju bio na kantonima. Samo u Sarajevu je to bilo krivično djelo, jer je prepoznato još dok je Nermin Pećanac bio ministar unutrašnjih poslova, godine 2001 – 2002, gdje je regulisano da je nelegalno držanje pištolja krivično djelo. Mislim da u drugim kantonima nije tako i to treba ujednačiti

NN: Možete li prokomentarisati problem pretrpanosti zatvora?

SELIMOVIĆ: Prije rata je bilo mnogo manje sigurnosnih problema nego sada, a kapaciteti zatvora su ostali isti. Malo je zatvora napravljenih poslije rata. Broj izvršilaca nezakonitih radnji je neuporediv u odnosu na prijeratni period.

NN: Prije rata su zatvorenici učestvovali u javnim radovima, kopanju kanala, izgradnji cesta. Da li se te metode danas koriste?

SELIMOVIĆ: Ja mislim da će se sve više koristiti. Zakonske pretpostavke za to postoje i one će se i dograditi i to će se sve više u budućnosti, uvjeren sam, preferirati.

NN: Zašto se za manje prekršaje umjesto zatvora ne primjenjuje društveno korisni rad?

SELIMOVIĆ: Uvjeren sam da će se u narednom periodu sve više taj društveno korisni rad koristiti u izvršenju sankcija za one koji su načinili određene nezakonite radnje.

NN: Možete li definisati ambijent u kojem živimo, u kojem djeluje policija?

SELIMOVIĆ: To su uslovi postratnog perioda sa svim posljedicama koji je ostavio na porodice, društvo u cjelini, psihe ljudi. Ogromne su količine oružja, minskoeksplozivnih sredstava zaostalih iz rata. Ovo je period tranzicije i teškog ekonomskog stanja, ogromnog broja nezaposlenih, raspadnutih porodica kao posljedice rata, a koje bi trebalo da budu osnovne ćelije društva. Imamo ogromnu, neobjašnjivu agresivnost u mladim ljudima, na koju sumnjam da imaju adekvatne odgovore i stručnjaci iz te oblasti, psiholozi, sociolozi, pedagozi. E, u takvim uslovima i ambijentu policija Kantona Sarajevo izvršava svoje poslove i zadatke.

NN: Možete li navesti rezultate preventivnog rada policije?

SELIMOVIĆ: Mi smo u protekih nekoliko godina pronašli i od građana oduzeli blizu 400 komada vatrenog oružja koje je bilo u nelegalnom posjedu. Znate koje su te količine?! Teško je izmjeriti prevenciju, ali je realno izvući zaključak da bi se određene količine tog pronađenog i oduzetog naoružanja upotrijebile u vršenju najtežih krivičnih djela, ubistava. Naglašavam, krivična djela ubistva je nemoguće preventirati policijskim aktivnostima i u svijetu. Kako predvidjeti kada će se nekome upaliti čip da u određenom vremenu i prostoru uradi to što je naumio.

NN: Čime se mjeri efikasnost policije?

SELIMOVIĆ: Mjeri se time u koliko kratkom periodu rasvijetli slučaj, identifikuje počinioce i iste pronađe. Ovo je četvrta godina kako u Sarajevu nemamo nerasvijetljenog krivičnog djela ubistva, i to govori o osposobljenosti i opredijeljenosti policije.

NN: Bilo je prijedloga da se formiraju kvartovske policije?

SELIMOVIĆ: Nama u ovom trenutku nedostaje više od 230 policijskih službenika. Ove godine se završava školovanje 55 kadeta. Za preostalih više od 180 policijskih službenika očekujemo da se iznađu sredstva, da se u najkraćem preriodu popuni policija. Kada bude popunjena stopostotno u skladu sa sistematizacijom, mi možemo razmišljati i krenuti u implementaciju projekta "kvartnog policajca" u određenim policijskim upravama, na određenom prostoru.

NN: Da li policiji trebaju veća ovlaštenja, jer često čujemo građane kako je prijeratna policija bila efikasnija, jača? Takođe, evidentni su i sve češći napadi na policajce.

SELIMOVIĆ: Policija radi u znatno drugačijim uslovima nego što je milicija prije rata. Različit je bio društevni sistem i država je bila sve, ali su i građani imali drugačiji odnos i osjećali su se kao subjekt sigurnosti. U kvartovima su bili građani potpuno spremni na saradnju. Vi znate da nijedna policija na svijetu ne može funkcionisati bez adekvatne saradnje s građanima.

NN: Kakva je danas saradnja građana s policijom?

SELIMOVIĆ: Mnogo smo proteklih godina radili na tome i primakli se građanima i uspjeli osigurati mnogo veće povjerenje nego što je bilo ranije. I građani se mnogo više odlučuju i ne ustručavaju se pozvati policiju u bilo koje doba dana ili noći i dati informaciju. I znaju da će biti zaštićeni. Kod nas su se prije nekoliko godina pred 100 ljudi dešavala ubistava i niko ništa nije vidio. Mijenja se taj ambijent i to je dobro

NN: Da se vratimo na ovlaštenja policije ?

SELIMOVIĆ: Postojeća ovlaštenja nisu puno različita od prijeratnih kada je u pitanju upotreba sredstava prinude, palice, do vatrenog oružja. Drugačiji su uslovi. Tranzicija nosi određene probleme koji su neminovni, povećanje kriminaliteta i druge izazove. Po procedurama, preko stručnih jedinica kao policijski komesar, pravdam sredstva prinude koje policijski službenici tokom vršenja poslova urade. Samo u jednom slučaju u ovih nepunih sedam godina nisam opravdao sredstvo prinude.

NN: O kojem slučaju je riječ?

SELIMOVIĆ: Smatrao sam da policajac nije imao potrebe da upotrijebi silu protiv starca od 85 godina kojem je ruka slomljena. Sva druga sredstva prinude su opravdana. Ja očekujem od policajca da odgovorno vrši svoje poslove i u skladu sa zakonskim ovlaštenjima i ispunjenim uslovima upotrijebi sredstvo prinude, uključujući i najteža, a to je vatreno oružje. I da nakon toga sačini izvještaj. Ima prostora za to.

NN: Šta je razlog da ne koriste ta ovlaštenja kada se svi uslovi ispune, nego doživljavaju neprijatnosti od lokalnih kabadahija?

SELIMOVIĆ: Upravo pokušavam da odagnam kod policajca da ne bude u dilemi kada mora da upotrijebi ovlaštenja. Tražim profesionalnost, ali ima i tu problema. Znate, policajci su živi ljudi. U proteklih petnaestak godina na ovaj ili onaj način su pojedinci ušli u redove policije. Mi nastojimo kroz naš rad da uklonimo sve, i najmanju neprofesionalnost ili identifikujemo pojedinca koji je u ozbiljnijem raskoraku s kodeksom policajca i takve odstranimo iz naših redova.

NN: Možete li prokomentarisati sve učestalije pljačke banaka?

SELIMOVIĆ: I banke i druga pravna lica, kladionice, gdje se vrti gotov novac, u većini slučajeva, i dosadašnja krivična djela razbojničkih građana u takvim objektima to potvrđuju, nisu imale adekvatnu zaštitu, fizičku, tehničku. Treba uspostaviti jasna pravila igre. To je mislim nešto što je u pripremi na određenom nivou. Da se odredi da, primjera radi, banka da bi počela s radom mora ispuniti uslove, prije svega, zaštite objekta, video-nadzor, alarm, fizičku zaštitu. Sve banke osiguraju novac i puno se ne sekiraju. Nemaju zaštitara, ali naplate od osiguranja. Trebalo bi da, kada su ispunjeni svi uslovi, osiguravajuće kuće osiguraju količinu novca, a ne da se ostavi na "izvolite" kriminalcima.

NN: Šta je s ugostiteljskim objektima koji nemaju fizičko obezbjeđenje zbog čega su česte tuče?

SELIMOVIĆ: Nastojaćemo u narednom periodu maksimalno uraditi da i vlasnici ugostiteljskih objekata budu na mnogo većem nivou odgovornosti za stanje javnog reda i mira nego do sada. Nadležni sudovi mogu sankcionisati i do šest mjeseci zabraniti rad, djelatnost, ako se utvrdi odgovornost. Tačno je, uzimaju vlasnici ogromne pare, a teško im je da obezbijede adekvatnu zaštitu. Sačinićemo informaciju gdje je u posljednjih mjeseci, u kojim ugostiteljskim objektima, dolazilo do narušavanja javnog reda i mira. Tražićemo od onih koji daju odobrenja za rad da promijene djelatnost takvim objektima.  Elma Duvnjak (NN)