hamburger-icon

Kliker.info

Hercegovački logoraši će prvi put posjetiti zloglasni logor „Gabela“: Ubijalo se i za komad hljeba

Hercegovački logoraši će prvi put posjetiti zloglasni logor „Gabela“: Ubijalo se i za komad hljeba

12 Decembra
16:04 2022

Povodom 29. godišnjice zatvaranja, Savez udruženja logoraša Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) 1992-1995 organizira prvu posjetu mjestu bivšeg koncentracionog logora „Gabela“, potvrđeno je portalu Radiosarajevo.ba iz udruženja hercegovčačkih logoraša.

Riječ je o stratištu za hercegovačke Bošnjake kojeg je organiziralo Hrvatsko vijeće obrane (HVO), odnosno institucije tzv. Herceg-Bosne.

Planirana posjeta bit će realizovana dana 15. 12. 2022. godine u 12 sati ispred objekta kasarne OSBiH u Gabeli. Predviđeno je, također, i polaganje cvijeća ispred objekta bivše samice.

Iste večeri u Sarajevu će biti promovirana knjiga „Hercegovački krugovi pakla“ autora dr. Edima Šatora, a u izdanju Udruženja logoraša Stolac, a o kojoj će govoriti Amer Obradović, prof. dr. Ivo Komšić i Miro Lazović. Promociju će  moderirati Emir Zlatar.

Istina o logoru „Gabela“

Selo Gabela je bilo poznato po kasarni bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA) i njenim objektima. Bila je pogodno mjesto da se u njoj smjesti logor jer je bila sklonjena od saobraćajnica. Radi toga su vlasti Herceg-Bosne/HVO-a i odlučile postojeće kapacitete JNA koristiti kao zatvorske jedinice. Logoraši su držani u četiri limena hangara.

Premda su organi vlasti Herceg-Bosne/HVO-a, nakon hapšenja istaknutih Bošnjaka iz općina Stolac i Čapljina u aprilu 1993. godine, u zatvor u Gabeli priveli nekolicinu muškaraca, taj zatvor je zvanično osnovan 8. juna 1993. Iako je HVO 22. decembra 1993. godine zatvor u Gabeli zvanično pretvorio u tranzitni centar za oslobođene zatočenike, ipak su muškarce bošnjačke nacionalnosti držali u tom zatvoru sve do aprila 1994. Prema pisanju prof. dr. Ive Komšića, tokom glavnog perioda korištenja zatvora (od jula do decembra 1993. godine), HVO je u njemu u svakom trenutku držao oko 1.200 zatočenika!

Za vrijeme masovnih hapšenja Bošanja Hercegovine od 30. juna do sredine jula 1993. godine, snage Herceg-Bosne/HVO-a pritvorile su mnogo muškaraca u taj zatvor. U zatočeništvu su držani muškarci, kao i u drugim logorima, neovisno od toga da li su bili civilna ili vojna lica. Među njima je bio i jedan broj dječaka mlađih od šesnaest i muškaraca starijih od šezdeset godina. Organi vlasti nisu pravili razliku između zatočenih vojnika i civila, niti su se postarali civile pustiti na slobodu.

Kao i u logoru Dretelj, tokom augusta i septembra 1993. godine, među kriterijima HVO-a za puštanje Bošnjaka iz pritvora bili su “brak sa ženom hrvatske nacionalnosti“ ili posjedovanje vize i garantnog pisma za odlazak iz Bosne i Hercegovine u drugu zemlju.

Uvjeti u zatvoru u Gabeli bili su surovi i nezdravi uslijed pretrpanosti prostorija, slabe ventilacije, nepostojanja kreveta i nedostatka posteljine, te neodgovarajućih sanitarija. Pripadnici HVO-a prema zatočenicima su postupali kao i u Dretelju: nisu im davali dovoljno hrane i vode, tjerali su ih da jedu pod okrutnim i ponižavajućim okolnostima, držali ih zaključane bez hrane i vode po nekoliko dana…

Svo vrijeme, pripadnici snaga Herceg-Bosne/HVO-a, uključujući i upravnika logora i pripadnike jedinica Herceg-Bosne/HVO-a koje nisu bile povezane sa zatvorom, tukli su zatočenike i okrutno postupali prema njima, držeći ih u stalnom strahu od fizičkog i psihičkog zlostavljanja. Zatočenici su bili maltretirani, vrijeđani i ponižavani na nacionalnoj osnovi. Prisiljavani su i poticani da se međusono tuku ili zlostavljaju. Posebno su brutalno zlostavljani zatočenici držani u samicama, gdje će 15. decembra biti položeno cvijeće.

Djela i postupanje HVO-a imali su za posljedicu teške povrede, a povremeno su dovodili i do smrti zatočenih. Najmanje šest zatočenika umrlo je u zatvoru u Gabeli od posljedica prebijanja ili zato što su ih ustrijelili pripadnici HVO-a. HVO je međunarodnim posmatračima i humanitarnim organizacijama uskraćivao pristup zatvoru u Gabeli tokom prvih nekoliko mjeseci njegovog postojanja.

U oktobru 1993. godine, pripadnici HVO-a su zatočene Bošnjake koje su držali u samicama sakrili od predstavnika jedne međunarodne humanitarne organizacije (!) čiji su predstavnici došli pregledati zatvor i posjetiti zatočenike. Mnoge Bošnjake zatočene u zatvoru u Gabeli organi vlasti Herceg-Bosne/HVO-a deportirali su u druge zemlje preko Republike Hrvatske, što se nastavilo i nakon što je zatvor Gabela počeo funkcionisati kao tranzitni centar, pisao je prof. dr. Ivo Komšić.

Kako je Boku stigla pravda

Županijski sud u Osijeku 24. aprila 2018. donio je presudu pod poslovnim brojem K-Rz-1/2018-10 kojom je upravnik logora „Gabela“ osuđen zbog počinjenja krivičnih djela ratnog zločina iz čl. 120.st.1. i čl. 122. OKZ RH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina. Presuda je pravosnažna.

Prema optužnici Kantolanog tužilaštva Mostar iz 2005. Previšić je 2. oktobra 1993. godine ubio Mustafu Obradovića, jednog od najmlađih pripadnika jedinice „Bregava“ Armije RBiH u koga je pucao iz pištolja.  Nakon toga, dok je Obradovićevo tijelo ležalo na zemlji, Previšić je od jednog od stražara uzeo automatsku pušku i ispalio u njega još jedan rafal! Mustafa Obradović je ubijen samo zato što je Previšić pretresom kod njega pronašao komad hljeba i kutiju cigareta!

Uvjeren da je gospodar života i smrti, Previšić je, naime, nešto ranije gladnim logorašima strogo zabranio unošenje hrane u logor, a posebno hljeba!? Dvadesetak dana prije ovog užasnog zločina Previšić je, također, prišao šestorici zatočenih civila i bez ikakva povoda na njih pucao iz pištolja, pogodivši u lijevu natkoljenicu Asima Merdžu kojem je potom „uskratio pružanje medicinske pomoći“.

Batinanje do smrti

Usto, nije spriječio mnoge u isljeđivanju i zlostavljanju desetina zatvorenika. Uslijed silnih batina neki od logoraša su i podlegli. Riječ je o Enveru Šabanoviću, Hivdiji Dizdaru, Bajri Hasiću, Nursretu Elezoviću, Mirsadu Žuji, Ibri Raziću i Mustafi Beši. Konačno, spočitavalo mu se i to da je više od hiljadu zatvorenika više mjeseci držao u neuvjetnim prostorijama-hangarima znanim kao “kec”, “dvica”, “trica” i “četvorka” , o čemu je pisao iz prof. Komšić.

Previšić je tako završio u zatvoru, kao i njegov zamjenik Nikola Andrun, kojeg je Apelaciono vjeće Sud BiH pravomoćno osudilo na 14 godina zatvora još 2014. godine. U septembru ove godine u Barceloni je uhapšen Ado Alagić zvani Lav koji je u BiH optužen za mučenje zatvorenika u logoru Gabela, gdje je bio zadužen za čuvanje logoraša. Španska nacionalna policija uhapsila je Alagića kojim je bila raspisana međunarodna potjernica zbog optužbi u umiješanost u ratne zločine tokom rata u BiH.

Pravda i suočenje s prošlošću su važan uvjet mira i stabilnosti na ovim prostorima. Neka je vječni rahmet i slava svim žrtvama logora “Gabela” i drugih logora u tzv. Herceg-Bosni. Prisjetimo se njih i svih žrtava, ma kako se zvale i odakle dolazile.

Neka ovaj slučaj i drugi slični slučajevi budu opomena. Ne ponovilo se!

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku