Kliker.info

Put ka ukidanju Republike Srpske je onaj kojim sada ide ovaj entitet jer ne poštuje konstitutivnost naroda i prava nesrpskog stanovništva, tvrdi Haris Silajdžić, predsjedavajući Predsjedništva BiH i predsjednik Stranke za BiH, u intervjuu za "Nezavisne".Silajdžić nema namjeru posjetiti susjednu Srbiju dok ova zemlja ne izruči Haškom tribunalu Ratka Mladića i ostale optužene za ratne zločine. Odnose BiH s ostalim susjednim zemljama, Hrvatskom i Crnom Gorom, smatra zadovoljavajućim. Bolje dane za BiH očekuje nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU, dok početak razgovora o ustavnim promjenama neće početi do iduće godine. Silajdžić smatra da će promjena Ustava "zavisiti od spremnosti međunarodne zajednice da ovom problemu pristupi na organizovan i fokusiran način".

NN: U ovom sazivu Predsjedništva BiH više puta bilo je preglasavanja i potezanja zaštite vitalnog nacionalnog interesa, koliko to opterećuje rad ove institucije?

SILAJDŽIĆ: Preglasavanje je, prije svega, pogrešan termin. Ustav BiH jasno precizira da se odluke mogu donositi glasovima dva člana Predsjedništva, te limitira situacije u kojima se treći član može pozvati na zaštitu vitalnog interesa entiteta. Ustavna procedura je u svakim od takvih slučajeva bila ispoštovana, te se ne može govoriti o opterećavanju rada Predsjedništva BiH. Međutim, poražavajuće je kada se vitalni interes entiteta poistovjećuje s vitalnim interesom neke druge države, ukoliko se uopšte može reći da je, primjera radi, zahtjev za izručenje Ratka Mladića protivan vitalnom interesu bilo koga. 

NN: Predsjedništvo BiH nadležno je za spoljnu politiku, kada će BiH imati strategiju spoljne politike i zakon o vršenju spoljnih poslova?

SILAJDŽIĆ: BiH odavno ima principe vođenja vanjske politike, pogotovo u vidu glasanja u međunarodnim institucijama. Naš stav je da uglavnom glasamo skupa sa zemljama EU, i to nije specifično za našu zemlju već također predstavlja politiku većine potencijalnih članica, poput Hrvatske, Crne Gore i sličnih zemalja. U nekim slučajevima BiH ima posebne interese, ali i tu uglavnom postignemo dogovor. Što se tiče zakona o vanjskim poslovima BiH, nacrt tog zakona je već pripremljen od strane MIP-a i drugih nadležnih institucija u konsultacijama s Predsjedništvom, uskoro će biti razmatran u Parlamentarnoj skupštini BiH.  

NN: Kako ocjenjujete odnose BiH sa susjednim zemljama? U Beogradu već dugo nemamo ambasadora, a nema ni zvaničnih posjeta iz Zagreba, ne održavaju se sjednice Međudržavnog vijeća.

SILAJDŽIĆ: Odnosi s Republikom Hrvatskom su dobri. Postoje nesuglasice kakve postoje između svih susjednih država u svijetu. Tu pogotovo mislim na pitanja razgraničenja oko Neuma, ali kada uzmete u obzir činjenicu da imamo skoro 1.000 km granice s tom zemljom, a da je ovo jedno od rijetkih otvorenih pitanja, saradnja je zadovoljavajuća. Uostalom, SAD i Kanada imaju čak šest otvorenih pitanja razgraničenja na moru, te ovo nije nimalo neuobičajeno. Također, imamo otvorena pitanja u vezi s povratom imovine koja pripada BiH, statusom luke Ploče, te s korištenjem elektroenergetskih potencijala na riječnim granicama. Ova pitanja su pokretana na sjednicama Međudržavnog vijeća i ta saradnja će se sigurno nastaviti. Što se tiče susreta, sjednica Međudržavnog vijeća je usaglašena i ostaje da se utvrdi konkretan termin. S Crnom Gorom još izgrađujemo odnose s obzirom na to da se ta zemlja priključila redu nezavisnih država prije manje od dvije godine, ali saradnja je već na visokom nivou. S tom zemljom imamo jako malo otvorenih pitanja i postoji obostrana spremnost za još širom saradnjom. Što se tiče Srbije, odnosi, nažalost, nisu na zadovoljavajućem nivou. Srbija već skoro 13 godina krši obavezujuće rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a da u potpunosti sarađuje sa ICTY, a posljednjih godinu i po otvoreno krši presudu Međunarodnog suda pravde, koja jasno nalaže Srbiji da bez odlaganja isporuči Mladića i sve druge osobe optužene za zločin genocida. Pokušaji da se sva odgovornost prebaci na "Miloševićev režim" jednostavno nisu mogući, jer postmiloševićeva vlast u Srbiji krije optužene zločince duže nego što ih je krio sam Milošević.  

NN: Koji je, po Vama, put za ukidanje Republike Srpske? Promjenom Ustava, dogovorom predstavnika sva tri naroda, referendumom, lobiranjem u inostranstvu ili međunarodnim pritiscima?

SILAJDŽIĆ: To je put na kom entitet RS već godinama sam radi kroz neizvršavanje odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda, kroz nezapošljavanje nesrpskog stanovništva u institucijama na lokalnom i entitetskom nivou, kroz insistiranje na etničkom ekskluzivitetu tog entiteta, kroz korištenje entitetskog glasanja s ciljem ispisivanja preko pola miliona građana iz BiH državljanstva, kroz neprovođenje Aneksa 7 ili kroz gašenje CIPS sistema svakog ljeta kada građani iz dijaspore pokušaju izvaditi lične karte. Ne može se govoriti o multietničnoj RS, kakva je predviđena Dejtonom, a na svakom koraku aktivno raditi na gušenju te multietničnosti.  

Međutim, put za rješavanje pitanja oba entiteta je, naravno, kroz promjenu Ustava, za što je, uostalom, predviđena mogućnost samim Dejtonskim ustavom. Taj ustav garantuje multietničnost svih teritorijalnih jedinica unutar BiH, kao i konstitutivnost i jednaka prava svih građana na cijelom teritoriju BiH. Ovi principi, nažalost, nikada nisu ispoštovani, te danas imamo niz monoetničkih teritorijalnih jedinica. Rješenje ovog pitanja, na dobrobit svih građana i naroda BiH, može se postići kroz sistem istinskih multietničkih regija, baziranih na privrednim, prirodnim i drugim kriterijima, gdje bi građani većinu svojih prava ostvarivali unutar tih regija. BiH ne treba da bude centralizovana država gdje će se prihodi poreznih obveznika slijevati u Sarajevo, ali po istom principu nerazumno je da se prihodi poreznih obveznika iz, recimo, Foče slijevaju u Banjaluku. 

NN: Nakon Vaših posjeta Kataru, Libiji, Kuvajtu… najavljene su mogućnosti za ulaganja ovih zemalja u BiH, ali konkretne aktivnosti izostaju. Zašto je to tako?

SILAJDŽIĆ: Otkad se bavim politikom mnogi projekti su pokrenuti i u BiH i van nje, tako da ne stoji konstatacija da izostaju konkretne aktivnosti. Prilikom susreta sa državnicima drugih zemalja uglavnom razgovaramo o ekonomskoj saradnji, što ne podrazumijeva samo ulaganje u našu zemlju, nego i izlazak naših kompanija na tržišta drugih zemalja. Spomenuću samo neke od većih projekata koji su do sada realizovani, a to su ulaganje u Željezaru Zenica oko 120 miliona maraka 1998. godine, gdje je direktno uposleno preko 4.000 radnika, a indirektno još hiljade radnika iz oba entiteta kroz poslovnu saradnju sa Željezarom, ili kroz popratne djelatnosti koje su se kasnije razvile u samoj Zenici. Primjera radi, rudnik u Ljubiji radi za Željezaru, gdje je zaposleno stotine radnika. Kuvajtski investitori su obnovili UNITIC nebodere u Sarajevu, izgrađen je regionalni put Brka – Brčko, a realizovani su i mnogi drugi projekti. 

Što se tiče posljednjih putovanja u Katar, Saudijsku Arabiju, Kuvajt i Libiju drago mi je da su bile uključene firme s prostora cijele BiH, pa bi bilo najbolje da njih pitate da Vam kažu nešto o tim posjetama. U Kataru je otvoren investicijski fond za BiH od 100 miliona dolara. U Saudijskoj Arabiji smo bili u februaru ove godine i već je "Energoinvest" dobio prvi projekat u toj zemlji. U Kuvajtu smo razgovarali o investiranju u BiH kao i o nastupu naših kompanija na njihovom tržištu, gdje smo akcenat stavili na koridor 5c i našu namjensku industriju. Prva sljedeća investicija treba da bude oko 30 miliona eura za jednu dionicu koridora 5c, a vode se razgovori o učešću naših firmi na remontovanju tenkova za vojsku Kuvajta. U Libiji već radi 14 naših kompanija, a s nama u delegaciji prije dvije sedmice išlo je nekoliko novih. Libija ulaže oko 140 milijardi dolara u svoju infrastrukturu, gdje naši privrednici vide svoju šansu i gdje će, kako nam je obećano, imati prioritet. "Bosnalijek" treba da učestvuje u stavljanju u funkciju jedne fabrike lijekova u Libiji, zatim Libijci traže naše medicinsko osoblje da radi u njihovoj zemlji, a građevinske firme već ovih dana ponovo putuju tamo kako bi nastavile aktivnosti. Kao što vidite ima i rezultata i raznih aktivnosti.

NN: Očekujete li da će BiH "uploviti u mirnije vode" nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU?

SILAJDŽIĆ: Ovim ugovorom BiH polazi na nepovratni put ka evropskim integracijama i svi građani će osjetiti poboljšanje na nizu polja. Ne radi se samo o znatnim finansijskim prednostima i ulaganjima, već također i o psihološkom poboljšanju kada konačno postanemo svjesni da smo dio jednog procesa koji je puno veći i značajniji od nas samih. Naravno, pozicija Evropske unije – da reforma policije u skladu s tri principa mora biti u potpunosti provedena prije pristupa BiH u njene redove – je jasna. Pomenute odredbe usvojenih zakona nalažu da se ovi uslovi sada moraju ispuniti ne kroz prenos entitetskih nadležnosti, ne kroz reformu entitetskih policija, već isključivo kroz sveobuhvatnu reformu ustavne strukture zemlje kako bi ta struktura bila u skladu sa sada obaveznom jedinstvenom policijskom strukturom BiH. Na tom polju ćemo morati još puno raditi, ali počinje prevladavati shvatanje da je proces evropskih integracija previše bitan da bi bio žrtva politiziranja. 

NN: Kada će početi proces ustavnih promjena u BiH?

SILAJDŽIĆ: Do kraja ove godine sigurno neće, jer prevladava mišljenje da postoji opasnost da priča o ustavnim promjenama postane nepotrebno ispolitizirana kroz predizbornu kampanju. Nakon izbora će uslovi biti daleko bolji za priču o promjeni Ustava, ali taj proces će, također, zavisiti od spremnosti međunarodne zajednice da ovom problemu pristupi na organizovan i fokusiran način.   

NN: Kakvi su odnosi Stranke za BiH i SDA?

SILAJDŽIĆ: Odnosi su zadovoljavajući. Postoje razlike oko nekih pitanja, što je i razumljivo jer različite stranke i postoje zbog programskih različitosti. Međutim, kada su u pitanju strateški interesi Bosne i Hercegovine ne bi se smjele pojavljivati nesuglasice niti razmimoilaženja. 

NN: Da li su, po Vašem mišljenju, Hrvati ugroženi u BiH?

SILAJDŽIĆ: Jesu, ali su ugroženi i Bošnjaci i Srbi, a pogotovo građani koji ne pripadaju niti jednom od konstitutivnih naroda. Naime, Dejton je prerastao u etno-teritorijalni mehanizam, gdje su sva tri naroda svjesna da svoja prava mogu efektivno zaštititi na samo određenom dijelu teritorije. U takvim uslovima, prava drugih naroda na takvim teritorijama su u najmanju ruku ugrožena, a često i otvoreno kršena. Stepen te ugroženosti je, naravno, proporcionalan populaciji nekog naroda kao i teritoriji koju taj narod, takoreći, "kontroliše". To na svojoj koži najbolje osjete pripadnici takozvanih ostalih, koji ne kontrolišu ništa i koji također ne mogu biti birani na mnoge čelne pozicije u zemlji. Da bismo prevazišli ovaj problem, BiH treba da ima mehanizme i institucije koji će osiguravati zaštitu svih naroda i građana na svakom dijelu njenog teritorija, bez dominacije bilo kog naroda.  

NN: U javnosti se često čuju ocjene da Vaša i retorika Milorada Dodika podižu tenzije u BiH, ali i omogućavaju da na tome dobijete povjerenje birača. Kako to komentarišete?

SILAJDŽIĆ: Nađite mi jedan primjer gdje sam upotrebljavao retoriku, pogotovo retoriku koja ide u pravcu dizanja tenzija. Naravno, ukoliko se zahtjevi za poštivanjem presude najviše međunarodne sudske instance smatraju retorikom, onda se moramo dobro zapitati koja su poimanja na snazi u ovoj zemlji. Što se tiče birača, barem u FBiH postoji politički pluralizam i ljudi imaju dovoljno izbora pri davanju svog glasa.

Svi se dobro razumijemo bez obzira na jezik

NN: Žestoke su bile reakcije na Vašu opasku da se u BiH govori jednim jezikom, da li je to najkraći put za dominaciju jednog naroda, kako tvrde Vaši oponenti?

SILAJDŽIĆ: S obzirom na Vaše pitanje nisam siguran da ste uopšte pročitali moju izjavu. Ja sam na tom predavanju precizno rekao da u BiH zvanično postoje tri jezika. To je činjenica i ona ne treba da bude promijenjena jer je individualno pravo svake osobe, kao i kolektivno pravo svakog naroda da odredi kojim jezikom govori. U praktičnom smislu, međutim, mi se svi vrlo dobro razumijemo, što dokazuje i ovaj intervju koji smo vodili bez prevodioca i to je bila poenta moje opaske.

"Neću u Srbiju dok se Mladić krije u njoj"

NN: Hoćete li predložiti novog ambasadora u Beogradu i mislite li za vrijeme svog mandata otići u zvaničnu posjetu Srbiji?

SILAJDŽIĆ: BiH je predložila ambasadora u Beogradu i od zvaničnih vlasti smo u više navrata dobivali uvjeravanja da će agreman biti odobren "odmah nakon izbora". Problem je što se izbori u Srbije održavaju jako često, ali to je problem koji Srbija mora sama sa sobom riješiti. U posjetu Srbiji ne namjeravam otići sve dok se Ratko Mladić i drugi optuženi za jedini genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata kriju u toj zemlji.    Nataša Krsman (NN)