hamburger-icon

Kliker.info

Hamza Bakšić : Zla krv

Hamza Bakšić : Zla krv

09 Marta
23:46 2007

Piše :  Hamza Bakšić (Oslobođenje) 

Svađala se dva brata oko nečega. Jedan se naljuti, ustane i zvekne materi šamar. Drugi se digne pa i on. „Kad si ti meni ošamario majku, i ja ću tebi.” To je anegdotalni kroki zbivanja u vrhu bosanskohercegovačke vlasti i atmosfere u vladajućim strankama tokom proteklih nekoliko dana. Njihovi su poslanici uspjeli za malo vremena i bez mnogo napora povaliti projekat koridora i pokretanje rafinerije, a lideri još jednom odgoditi zaključak o reformi policije. Da je nekim slučajem opozicija uspjela u ovoj mjeri omesti namjere vladajućih stranaka, zavrijedila bi čestitke i moglo bi se kazati da će odluke Parlamenta biti kvalitetne, jer postoji odnos snaga u kojem vladajuće stranke moraju pažljivo procjenjivati svaki korak. Ovako, mora se kazati da Bosna i Hercegovina nema vladajuće koalicije ni na nivou države ni na razini Federacije. U normalnim okolnostima, s obzirom na izgubljene mjesece, realno bi bilo raspisivanje novih izbora, ne bi li se došlo do vlasti koja funkcioniše. Međutim, pošto su pripreme za prošle izbore protekle u nacionalističkim licitacijama, a sve je podgrijano i različitim čitanjem presude Međunarodnog suda, za nove izbore bi se, bez velike dvojbe, moglo kazati da bi donijeli katastrofalnu nacionalnu polarizaciju.  U Bosni i Hercegovini politički ugled ponovo se stiče time koliko si naudio drugima. Otuda zla krv u međusobnim odnosima, šamar materi, to će reći nesretnim biračima koji, kad se bolje pogleda, i nemaju kakvog izbora. Jedan govorljiv taksist nekidan mi reče kako bi bio red da se ratni raspored preokrene. „Prošli put smo mi bili na Žuči, oni u kancelarijama. Sad bi ih sve trebalo poslati na Žuč, a nas ostaviti da radimo svoj posao.” Žuč je brdo između Sarajeva i Vogošće, gdje su vođene dugotrajne i teške bitke. Dok se parlamentarci preganjaju oko dnevnog reda, tri stotine radnika preduzeća Prolex iz Kotor Varoši od sedmog marta preselilo je u spiskove Zavoda za zapošljavanje. Ne zna se da li će iz stečajne mase moći iscijediti dovoljno para za obaveze prema zaposlenim. Treba reći, u toj istoj Kotor Varoši, iz istog Prolexa se izdvojio pogon Sportek koji je privatiziran i vezan za jednu talijansku kompaniju, pa je rentabilan i dobar izvoznik. Tekstilni radnici, uglavnom žene, zarađuju između 220 i 300 maraka mjesečno, neredovno, a za hiljade njih doprinosi nisu uplaćivani nekoliko godina.T  o je fragment iz opšte slike ovdašnje privrede. Posljednje analize Svjetske banke kazuju da društveni proizvod raste zadovoljavajućim tempom, da raste i stopa pokrivenosti uvoza, dok je rast industrijske proizvodnje najbrži u regiji, ali broj nezaposlenih je dosegao 516 hiljada. Stopa nezaposlenosti od 41 posto je najgora u regiji, iza BiH su Makedonija sa 36 i Srbija sa 26 posto. To je pukotina kojom se raslojava društvo. Nju statistika, vjerovatno, nije sasvim precizno povukla, jer nije obuhvaćena takozvana siva ekonomija – ona van dohvata poreskih organa – ali u osnovi je

tačna , posebno je

tačna u poređenju s okruženjem, gdje je situacija slična. Reperkusije stanja su snažne – ako je prosječna plaća u Hrvatskoj 625 eura, a ovdje tristo, vrlo je jasno gdje će posao i budućnost tražiti vlasnici dvojnih putovnica. Dvojno državljanstvo i razlika u stepenu razvoja su način da se iz Bosne i Hercegovine ispumpa ostatak Hrvata i u tome ih neće spasiti ni Ivo Miro Jović. Stranci prate stanje u zemlji i reaguju poslovnim odlukama. Lani, dok su ovdje paljene predizborne nacionalističke vatre, direktna strana ulaganja bila su oko 350 miliona maraka.Najbolja godina je bila 2004. – milijardu i sto miliona. S ovim što se sad događa, prije da će se ponoviti prošla nego da će se dogoditi nešto slično rekordnoj. Da je put u pakao popločan dobrim namjerama pokazuju i pokušaji da se cijela priča okrene ka ekonomiji i reformskim zakonima, da se prošlost pomete pod ćilim. Nije realno. Prošlost će izbijati na površinu neočekivano i, ponekad, paradoksalno, kao što je slučaj sa Srebrenicom. U ovoj smo rubrici svojedobno pisali o „opštini u kojoj nema ni Kineza, ni golubova, ni prosjaka”. Nedavno sam htio da se vratim toj temi. Kad prikupih nove podatke, vidjeh da nisu novi. Sve stoji gdje je bilo, čeka se sljedeće ljeto i novi masovni ukop, jer to su jedini događaji u ovom gradu duhova. U tom začepljenom prostoru mora da raste pritisak, otponac je bila presuda iz Haga… ili, možda, jedna nova serija pokušaja da se Srebrenica politički unovči, a opština ostane pusta.  Rade se spiskovi onih koji su u Srebrenici izgubili život. Jednom će biti i zaključeni, dok se tek treba da počnu praviti spiskovi onih koji su na Srebrenici izgubili obraz, od lokalnih lidera naviše.

 

 

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *