hamburger-icon

Kliker.info

Gulen prekinuo šutnju : Erdogan je od zemlje koja nije imala neprijatelja napravio zemlju koja nema prijatelja !?

Gulen prekinuo šutnju : Erdogan je od zemlje koja nije imala neprijatelja napravio zemlju koja nema prijatelja !?

09 Jula
07:07 2018

Turski predsjednik Erdogan  je  na  izborima koji su održani 24. juna osvojio još jedan mandat koji će, za razliku od prethodnog, biti poprilično drugačiji jer će sada dobiti brojne nove ovlasti. Drugim riječima, Turska će se danas , nakon svečane ceremonije Erdoganovog  polaganja zakletve,  transformirati iz parlamentarnog u predsjednički sistem, što u prevodu znači da će autorativni predsjednik preuzeti sve poluge vlasti u svoje ruke .

Hoće li time u potpunosti eliminisati mogućnost ponovnog pojavljivanja dramatičnih događaja iz ljeta 2016. godine, kada  je da podsjetimo Erdogan za dlaku preduprijedio vojni udar  i svrgavanje sa vlasti.Prema Erdoganovim tvrdnjama  iza neuspjelog  puča stajao najpoznatiji turski disident Fetullah Gulen, kontroverzni bivši imam sa američkom adresom  i osnivač pokreta Hizmet koji je prije par dana , govoreći za egipatski časopis El Ahram el Arabi ustvrdio  kako  je pokušaj vojnog udara predstavljao  predstavu  koja je poslužila Erdoganu kao dobar povod za pomenutu transformaciju državnog uređenja. S obzirom da se dugogodišnje rivalstvo, odnosno otvoreno neprijateljstvo bivših prijatelja  Erdogana i Gulena reflektuje i na stanje u našoj zemlji objavljujemo dijelove   pomenutog intervju  .

U  čemu je suština nesporazuma između Erdogana i Vas?

Oni koji poznaju mene i pokret Hizmet znaju da Erdogan nikada nije bio moj učenik. Mimoilazili smo se u mnogim stvarima, a prvenstveno u mom uvjerenju kako vjeru ne treba miješati sa politikom.Na stranu odnos učenika i učitelja, ja sa Erdoganom nikada nisam bio blizak. Sreli smo se svega nekoliko puta. Podrška koju su neki meni bliski ljudi pružali njegovoj stranci zasnivala se na njihovim obećanjima u pravcu demokratije, ljudskih prava i sloboda. Jer ne treba zaboraviti da su pripadnici ove zajednice i prije toga podržavali stranke koje su svoje programe zasnivale na demokratskim principima, na ideji Evropske unije i poštivanju ljudskih prava i sloboda. Naravno, u trenutku kada su Erdogan i njegova stranka napravili zaokret od 180 stepeni u odnosu na pomenute vrijednosti više nije bilo moguće očekivati našu podršku, što se na kraju i desilo.

Još jedan od uzroka sukoba leži u činjenici da pokret Hizmet, sa svojim uspješnim obrazovnim ustanovama širom svijeta, nije prihvatio i na međunarodnoj sceni nije podržao Erdoganovu viziju „lidera muslimanskog svijeta“. Iz tog razloga, zloupotrebljavajući državne institucije i snagu koju crpi iz toga, on je angažovao kompletnu diplomatsku i obavještajnu mrežu kako bi zatvorio ustanove iz kruga Hizmeta ili ih preuzeo putem fondacije Maarif. S druge strane nastoji isposlovati da se tamošnji simpatizeri Hizmeta isporuče Turskoj gdje ih očekuje zatvor.

Postoje i mišljenja da se filizofija Vašeg pokreta u osnovi temelji na principima nacionalizma, liberalizma i demokratije, dok se Erdogan kreće linijom islamskog halifata koji prevazilazi granice kontinenata. Da li je to tačno?

Ni ja, niti simpatizeri pokreta Hizmet, nisu krenuli na ovaj put rukovodeći se bilo kojom ideologijom koja svoje korijeneima na Zapadu. Vodilja naših ideja oduvijek su bili islamski principi predstavljeni kroz život Božijeg poslanika, s.a.v.s., za koje vjerujemo da su odraz univerzalnih vrijednosti. Poštivanje svakog čovjeka, jednakost pred pravom, pružanje prilika ženama da se iskažu u durštvenom životu, vladavina prava i sistem upravljanja koji podrazumijeva učešće građana, univerzalne su vrijednosti koje krase islam.

Moguće je da su neki ovaj naš stav upoređivali sa nekim drugim idejama, ali naša baza je veoma jasna.
S druge strane pogledamo li Erdoganove istupe i njegova djela, a pogotovo činjenicu da koristi potencijale turske države kako bi širom svijeta sakupljao poene za sebe, onda je jasno da on sebe doživljava kao lidera svih muslimana u svijetu. Štaviše, ljudi oko njega su otišli još dalje i okitili ga epitetom svjetskog lidera.

Šta po Vašem mišljenju treba učiniti kako bi se eliminisao terorizam i grupe poput ISIS-a?

Mnogo je zadataka koji na tom putu stoje i pred muslimanima, ali i pred svjetskim silama i međunarodnim organizacijama. Muslimani bi za početak trebali napustiti uvjerenje kako je vanjska politika zapadnih sila isključivi razlog terorizma i ispitati vlastitu odgovornost. Zašto je tako veliki broj mladih ljudi među nama koji padaju u mrežu terorističkih organizacija? To je pitanje koje moramo postaviti sebi. Naša je dužnost mladima ponuditi kompletno i kvalitetno obrazovanje koje u sebi sadrži vjerske, pozitivističke i humanističke nauke.

Dati mjesta univerzalnim ljudskim vrijednostima u našim udžbenicima i staviti fokus na poštivanje ljudskih prava i sloboda, neke su od stvari koje mi kao muslimani ne smijemo zapostaviti. S druge strane, na svjetskim silama je da pitanje terorizma prestanu posmatrati kao sigurnosno pitanje koje je moguće riješiti vojnim i obavještajnim intervencijama, te da preduzmu i određene korake koji se odnose na političke, ekonomske i društvene dimenzije ovog problema.

Vrlo je važno da se omogući brža integracija muslimanske zajednice u tim zemljama i da pomenute sile svoju vanjsku politiku oblikuju na način da cijene živote ljudi u drugim zemljama jednako onoliko koliko cijene živote svojih građana. Međunarodne organizacije poput Ujedinjenih nacija i Evropske unije dužne su na prvom mjestu preduzeti neophodne mjere kako bi se ljudska prava i slobode zaštitile u svim dijelovima svijeta, a onda i uvesti sankcije koje će biti dovoljno učinkovite da se zaustavi nepravda koju lideri određenih zemalja svijeta nanose svojim građanima.

Zašto Erdogan za svaki problem pokušava okriviti upravo Vas?

Istina je da je Erdogan  od zemlje koja nije imala neprijatelja napravio zemlju koja nema prijatelja. Petljajući se u unutrašnje stvari okolnih zemalja, Erdogan ih je pokušao dizajnirati tako što jena različite načine podržavao naoružane radikalne grupe u njima. Obzirom da sebe smatra „liderom Bliskog Istoka“ i „halifom islamskog svijeta“ on je sebi dao za pravo da se tako ponaša.

Mi to naravno nismo odobravali zbog čega smo proglašeni neprijateljem. Nakon toga jeodlučio da svoje političke ciljeve realizira tako što će za svaku negativnu stvar okriviti mene i pokret Hizmet. Primjera radi, korupcijska istraga iz decembra 2013. godine njemu je poslužila kao izgovor da politizira i neefikasnim učini kompletno sudstvo. Rasturajući iskusne kadrove unutar sigurnosnih struktura u potpunosti je blokirao rad sigurnosnih agencija.

U međuvremenu je omogućio svojim pristašama da dođu u posjed velikih medijskih korporacija, dok je druge ušutkao putem reklama, tendera, pa čak i otvorenih prijetnji. Sve je to dovelo da istina ne dođe do izražaja i da tako ostane neizgovorena. A onda je uslijedio 15 juli (2016.) koji mu je poslužio kao izgovor da Oružanim snagama Republike Turske nanese najveću štetu ikadai stavi ih pod svoju hegemoniju.

Drugim riječima, Erdogan je instrumentalizirao sve državne ustanove, iskoristio ih u smjeru svojih političkih ciljeva i na kraju uspio da polarizuje društvo na dosad neviđen način.Naravno, da bi svoja djela prikazao kao legitimne poteze, potreban mu je bio neprijatelj. Vidjevši da Hizmet nikada neće biti instrument za realizaciju njegovih političkih ciljeva on ga je proglasio naprijateljem i na tim osnovama motivirao svoje glasače.

Danas još uvijek svaki problem svaljuje na Hizmet jer je to jedini način da nastavi motivirati svoje simpatizere. Iz njegove perspektive može se reći da je učinio dobru stvar. Jer Erdogan dobro zna da ljudi iz Hizmeta nikada na nepravdu neće odgovoriti istom mjerom i da ni u kom slučaju neće posegnuti za nasiljem.

Kako ocjenjujete dešavanja oko pokušaja vojnog udara?

Ja sam sva ta dešavanja osudio još u momentu dok je pokušaj udara trajao, odbijajući pri tome sve optužbe na račun pokreta Hizmet. Odmah sam uputio poziv Erdoganu da se formira jedna međunarodna istražna komisija, jasno ističući da ću prihvatiti sve nalaze ove komisije i da ću, ukoliko me proglase odgovornim, sam sebi kupiti kartu i vratiti se u Tursku. Niko se nije udostojio ni da odgovori na taj poziv. Meni je to pokazatelj da se krije mnogo toga. S druge strane nisu uspjeli uvjeriti ni ostatak svijeta u svoje klevete. Lično smatram da je 15. juli predstava u kojoj je učestvovao i sam Erdogan radi ostvarivanja svojih političkih ciljeva. Uz Božiju pomoć istina će vremenom izaći na vidjelo.

Planirate li se vratiti u Tursku?

Volio bih se vratiti ukoliko Turska ponovo postane demokratska i pravna država. Međutim, kada bi se to moglo desiti teško je reći. Ja trenutno ne vidim neke pozitivne pomake koji bi u kratkom periodu moglipromijeniti ovakvu situaciju. Ipak, nevjerstvo može trajati ali nepravda nikako. Ukoliko Uzvišeni Allah želi nešto, onda će stvoriti i razloge da se to desi. Vjernik nikada ne pada u očaj. Tako ni mi ne gubimo i nećemo gubiti nadu.

Za sebe kažete da ste  predstavnik umjerenosti i racionalnosti. Zašto uprkos toj činjenici međunarodna zajednica ne stane u zaštitu pokreta Hizmet ?

Kada govorimo o međudržavnim odnosima, onda je poznato da svaka država djeluje u skladu sa svojim strateškim interesima. To se u neku ruku može i razumijeti. Međutim, mi danas imamo slučajeve kršenja ljudskih prava u Turskoj kakvi nisu viđeni u historiji te zemlje. Simpatizeri pokreta Hizmet predmet su tortura koje se opisuju u UN-ovim definicijama genocida. Ljudi koji su pomagali u ime Boga, koji su meso od kurbana ustupali humanitarnim organizacijama u želji da se to meso podijeli siromašnim ljudima, koji su socijalno ugroženim učenicima dijelili stipendije i sl., postali su predmet progona.

Hvatili su ih poput hajduka i nad njima vršili razne torture. Konfiskovani su imovina, firme i poslovni prostori nevinih i nedužnih ljudi koji su godinama vlastitim znojem nastojali zaraditi za život. Preko 150 hiljada državnih službenika je nepravedno i bespravno izbačeno sa posla. Oni i njihove porodice osuđeni su na glad. U jednoj ovakvoj situaciji očekivali smo jaču reakciju zemalja koje su kroz historiju bile prijateljski naklonjenje prema Turskoj. Ne može se reći da nije bilo nikakvih reakcija. Bilo je državnih lidera i parlamentaraca koji su povremeno izražavali svoju zabrinutosti pozivali vlast da se okrene zakonima i pravnim normama. Ipak, sve te reakcije nisu rezultirale bilo kakvim sankcijama.

S druge strane nemali je broj zemalja koje su kroz bilateralne odnose odbile da se povinuju Erdoganovim ucjenama. U tim zemljama niko nije dirao simpatizere i institucije Hizmeta. Štaviše, otvorili su svoja vrata izbjeglicama koje su bježale od nepravde u Turskoj. Tu mogu nabrojati Egipat, Švedsku, Norvešku, Njemačku, SAD, Kanadu, Australiju i još neke zemlje. Njima smo dužni iskazati posebnu zahvalnost.

 

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku