Kliker.info

Kazali ste da je ova predstava pravi bh. projekt koji je okupio glumce iz dva entiteta i tri politička realiteta te da je Latićev tekst politički angažiran za svako vrijeme. U kakvom to vremenu BiH živi danas?

– U najgorem vremenu u kojem je ikad živjela. Ovo je vrijeme u kojem trijumfuju karijeristi, lopovi, mafija, ljudi koji vrlo sustavno rade na razgradnji svih dijelova bh. društva, a posljedično tome i bh. države. Na moju veliku žalost, ja živim u gradu u kojem je multietnička slika poremećena. Međutim, ona se i dalje održava, za razliku od drugih bh. gradova, gdje je multietnicitet potpuno uništen. I to znači da BiH klizi u ono što se zove njeno potpuno rastakanje. Ponovo je Bosna na jednoj od svojih vododjelnica, ponovo je Bosna na raskrižju na kojem joj pucaju u leđa bez mogućnosti da ona opali ijedan metak.

Rekli ste jedne prilike da je Ivo Josipović dvoličnjak, a Boris Tadić lažov. Kakva je onda aktuelna bh. vlast?

– Ona je nesnađena. BiH je država bez državnika, ona ima samo političare koji obnašaju svoje dužnosti. Mislim da je takva BiH najzahvalniji plijen svima onima iz Srbije i Hrvatske koji žele da je rastoče poput krvožednih zvijeri. Ulicama ove zemlje šeta jedan od najumnijih ljudi Evrope, on se zove filozof Abdulah Šarčević. Nisam vidio da ga je ijedna vlast poslije rata pozvala da je savjetuje. Savjetnici naših političara su neuki ljudi, ljudi koji su možda završili neke škole, možda imaju i stanoviti fundus znanja, ali, jednostavno, oni nisu ti formati koji bi mogli usmjeriti ono što se zove bh. vlast.

Dakle, bh. političari prvo nemaju savjetnike, a drugo, i kada ih imaju, onda su to stranački poslušnici koji su samo uhljebljeni da bi dobivali visoku apanažu. Treća komponenta koja ne vrijedi u bh. vlasti je ta što je u njoj mnogo nepoštenih ljudi koji se bave isključivo vlastitim novčanicima, a ne onima koji su ih izabrali.

Bojim se da idemo u vrijeme u kojem će se ta ljestvica moralnosti sve više spuštati. Mi danas imamo političare koji se bave isključivo vlastitim novčanicima, uopće se ne bave bh. narodom.  U sva tri politička i kulturna realiteta ista je situacija. Političari su klasični manipulanti koji manipuliraju emocijama ljudi, prije svega emocijama ljudi, a onda bogme i njihovim džepovima.

Prošle godine tvrdili ste da se u Sarajevu vrši sistemski progon Hrvata. Kakav je njihov status danas?

– Kada sam rekao tu rečenicu, nisam bio ni svjestan koliko će me ona koštati. Na svakoj poziciji na kojoj sam do sada bio u društvu, ova se država trudila da kao moju zamjenu nađe slabijeg čovjeka od mene, ali da on bude Hrvat. U tom slučaju Gojer ne može reći da su ga smijenili samo zato što je Hrvat. Dovedite Hrvata da ne može Gojer reći da su njega smijenili kao Hrvata, ali dovedite mnogo slabijeg kojim ćemo moći manipulirati.
Takva je pozicija Hrvata. Za njih su u Sarajevu osigurana mjesta portira, eventualno kurira. Ne vidim ja mjesto gdje se Hrvatu nudi ozbiljan posao u Sarajevu. Međutim, problem pozicije Hrvata treba relativizirati, jer treba se upitati gdje su Bošnjaci u Livnu ili u Banjoj Luci. Dakle, nije samo stvar pozcije Hrvata u Sarajevu, nego je stvar pozicija manjinskih naroda BiH u svim njenim sredinama u kojima postoje većinski narodi.

Razgovarao sam nekidan s jednim divnim čovjekom, gospodinom Osmančevićem iz Banje Luke, koji mi je rekao da je kraj entiteta RS vrlo blizu. Ne zato što mi iz Federacije BiH to želimo, nego iz ekonomskih razloga. I sad postavimo pitanje ko će priskočiti u pomoć ljudima u Banjoj Luci kad ne bude više novca u kasi. Pa, ljudi iz FBiH. Neće, vjerujte, iz Srbije dobivati novac da bi opstali.

Kako, istovremeno, gledate na slučaj "Ćurčinica" u Livnu? Digla se kuka i motika da spriječi obnovu te u ratu minirane džamije.

– To je, također, dio projekta nacionalizma u BiH. Mislim na hrvatske nacionaliste. Kad bi muslimani gradili Ćurčinicu manju od one kakva je bila do rušenja, oni bi opet rekli da to nije uredu. Kazali bi da je od ostalih objekata u tom gradu manja i neuglednija, odnosno treba biti ista kao ostali objekti. Dakle, tu se radi o klasičnom nacionalističkom obrascu, praviti problem tamo gdje ga nema.

A problema u vezi sa Ćurčinicom nema. Jer, pazite, mene uopće ne zanima hoće li jedna zgrada koja se obnavlja imati pet ili 50 prostorija. Ako neko ima para u ovoj državi da napravi 50, neka pravi. Pa, pazite, ja sam Mostarac, meni je jedan fratar prije nekoliko godina rekao: "Gradimire, pogledaj šta naši rade. Napravili su ogroman zvonik u Mostaru, samo da bi on bio veći od svih džamija u Mostaru." Smijurija je postavljati pitanja pravi li se Ćurčinica u istom ili drugačijem obliku. Pa, kad muslimani prave džamiju, ja bih trebao biti taj koji će reći: Napravite veleljepnu, a ne manju! Jer, ja osjećam BiH kao svoju državu. U tom slučaju osjećam i džamiju kao svoju, kao što osjećam svojom i katedralu. Mislim da je to pitanje uskosti, pitanje mentalnih barijera i posebno pitanje nacionalizma.

Koliko je Jašarevićev napad na Američku ambasadu narušio ugled zemlje u svijetu?

– To što se desilo krupan je događaj. Međutim, odjeci tog događaja su zlonamjerni. S jedne strane taj događaj se kontekstuira u muslimansku logiku življenja, što je van pameti. Cijeli život živim s muslimanima. Rodio sam se s muslimanima, najbolji prijatelji su mi muslimani, oni nemaju nikakve veze s terorizmom, ni religijske, ni filozofske, ni etičke. Nikakve! Mislim da se ovdje radi o višestrukoj manipulaciji, i nije se čuditi što ona postoji u BiH, jer je BiH trenutno napadnuta od niza obavještajnih službi iz raznih dijelova svijeta koje vrlo suptilno, na jedan gotovo rafiniran način doziraju događanja u BiH. Jedno od događanja je i ovaj teroristički akt.

Zašto je važno da svaki političar u BiH, a i svaka njena kuća, vidi predstavu "Gazi Husrev-beže"?

– Kao što u bh. kućama, u sva tri njena realiteta, postoje takozvane kućne biblioteke, sehare, kućne riznice, u kojima stoje svete knjige poput Kur'ana Časnog i Biblije, poput Svetoga pisma, tako moraju postojati i temeljne knjige. Osim tih vjerskih temeljnih knjiga, u svakoj kući u BiH moraju postojati i temeljne knjige iz umjetnosti. Jedna od temeljnih knjiga iz umjetnosti, prema mom sudu, jeste "Kameni spavač" Maka Dizdara, potom "Derviš i smrt" Mehmedalije Meše Selimovića i drama "Gazi Husrev-beže" Džemaludina Latića. 

Zašto kontekstuiram Latića među njegova dva velika predčasnika, pisca koja su sve nas Bosance i Hercegovce učili ne samo o književnoj vrijednosti nego, prije svega, uspravnosti, ljudskoj uspravnosti? Ova drama govori o jednom od ljudi koje je šibao fijuk istorije i fijuk nemogućih uvjeta života, ali on se stalno uspravljao i išao naprijed. Gazi Husrev-beg radio je nešto što više niko u BiH ne radi. Davao je drugima, a oduzimao od sebe. Danas imate situaciju da masa Bosanaca i Hercegovaca samo otima za sebe, a ne daje ništa drugima. Po tome treba svaki Bosanac i Hercegovac učiti na plemenitom primjeru vakifa, darodavca imenom Gazi Husrev-beg.

Barak Obama (Barack) pisao je tročlanom Predsjedništvu BiH u vezi s priznavanjem Palestine. Mislite li da će ga trojka poslušati?

– Neće ga poslušati. Kad je u pitanju Palestina, svjetski centri moći, a tu nije samo u pitanju Amerika, čine veliki napor da se ne riješi ništa što je neuralgija u svijetu. Dakle, da se ne riješi pitanje Palestine, a ni Bosne. Dapače, ja mislim da oni čine sve da od Bošnjaka naprave Palestince, da se Bosna zadrži kao žarište. Jer, pazite, mi dobro znamo moć Amerike, našeg stvarnog prijatelja.