Kliker.info

I kao da ništa iz ovoga nismo naučili. Juli je, ove, 2016. godine. Sa govornice Narodne skupštine Republike Srpske njen potpredsjednik Nenad Stevandić sije podjednaku mržnju i prijetnje onako kako je to radio i prije 24 godine. U Banjoj Luci. Ljudi koji su osjetili svu brutalnost “mladog srpskog sokola” do kraja života je neće zaboraviti. Većina njih prognana je iz ovog grada. U koji se ne vraćaju, nego navraćaju. Ljetnih mjeseci. Prije nekoliko dana komentarisali su da je nevjerovatno da jedan takav čovjek i dalje figurira na političkoj sceni. Na tako visokom položaju. I da se u njegovim svjetonazorima nije ama baš ništa promijenilo u odnosu na 1992. godinu. Povod za svoje istupe Stevandić je našao u protivljenju bošnjačkih političara donošenju zakona o popisu stanovništva u RS-u. Ali i odluci o održavanju referenduma na kojem bi se građani RS-a, unatoč odluci Ustavnog suda BiH koji je presudio da Zakon o praznicima RS-a u dijelu koji se odnosi na proslavu 9. januara kao dana RS-a treba izmijeniti, trebali izjasniti žele li i dalje da se taj praznik obilježava. Konstataciju poslanika Koalicije Domovina da se 9. januar obilježava i kao krsna slava ovog bh. entiteta i time diskriminišu druga dva konstitutivna naroda Stevandić je dočekao na nož. Uz poruku da “ovo nije turski vakat pa da Turci određuju kada će Srbi ići na liturgiju”.

No nije Stevandić jedini koji tako misli. Samo je najglasniji. I kada poručuje da je odlukom da objavi rezultate popisa stanovništva u BiH direktor Agencije za statistiku u BiH Velimir Jukić “uveo Šerijat u BiH”. Od njegovog govora mržnje nije se ogradio niti jedan srpski poslanik u Narodnoj skupštini RS-a. A kako i bi. Izbori su pred vratima. Počela je utrka za svaki glas. No kampanja se za osvajanje vlasti na lokalnom nivou ni ove godine, kao ni svih prethodnih izbora, ne vodi na temama koje su od interesa za svakodnevni život građana.

Koji najveći dio svojih prava ostvaruju, ili bi trebali ostvarivati, upravo na lokalnom nivou. Umjesto programa koji bi ponudili kako napuniti i više nego prazne gradske kase, omogućiti više mjesta u vrtićima, bolju gradsku infrastrukturu, smanjenja naknada za komunalne usluge… srpski političari ponovo otvaraju velike nacionalne teme. Priča se o zaštiti nacionalnih interesa, o tome ko brani, a ko izdaje Republiku Srpsku prihvatanjem ili odbijanjem dogovora o mehanizmu koordinacije, zajedničkom koordinacionom tijelu za borbu protiv terorizma. Priča se o svemu, samo ne o onome od čega se živi.

Iste teme recikliraju  na konferencijama za novinare, diskusijama u Narodnoj skupštini, gostovanjima u medijima, javnim tribinama i predstavnici aktuelne vlasti i opozicionog Saveza za promjene. Koji su, a sve u strahu da ih oni drugi ne proglase nacionalnim izdajnicima, postigli svesrpski konsenzus o zaštiti nacionalnih interesa. Da se dopadnu narodu čijim su ušima evidentno draže teme “o opstojnosti nebeskog naroda” nego one od kojih se živi.

Očekivanja da bi opozicioni blok mogao izaći iz tog kruga pokazala su se potpuno neutemeljenim. Igru i dalje vodi i njen sadržaj diktira ko li drugi do lider SNSD-a i predsjednik RS-a Milorad Dodik. I to mu, ma šta mislili o njemu i njegovoj politici, moramo priznati, itekako ide od ruke. Daleko bolje nego Mladenu Ivaniću, Mladenu Bosiću, Draganu Čaviću, Branislavu Borenoviću i ostalim ključnim ljudima opozicije. No oni i dalje igraju po Dodikovim pravilima.

To što time gube vjerodostojnost među onim građanima koji smatraju da je data riječ i obaveza da se poštuje, biće da ih ne zanima. Pa su stoga u samo 24 sata od odlučnog odbijanja da se referendum o Danu RS-a održi sedmicu pred lokalne izbore, jer je to “puki pokušaj SNSD-a da sebi priskrbi bolji rezultat na izborima”, na isti pristali. Da ih Dodik ne proglasi izdajicama. Samo što Dodik za to ne haje. I naći će još stotinu razloga zbog kojih će podmetati klipove pod točkove opozicije.

Kolateralna šteta su Bošnjaci u RS-u. Čijoj se djeci onemogućava da svoj maternji jezik zovu bosanskim. I koji u srpskom predizbornom nacionalnom ludovanju postaju krivci i kada se led prospe po žitnim poljima usred jula. Predstavnici bošnjačkog naroda u Narodnoj skupštini i Vijeću naroda stoga su iz dana u dan izloženi svojevrsnoj hajki. Bez mogućnosti da zaštite nacionalne interese onih koji su ih birali. Jer Narodna skupština, najviše zakonodavno tijelo ovog bh. entiteta, svjesno krši i Ustav RS-a i zakone koje je sama donijela. Uz punu podršku entitetskog Ustavnog suda koji se pretvorio u sud za zaštitu interesa samo jednog, srpskog naroda.

Svjedočili smo posljednjih dana promptnom reagovanju bošnjačkog političkog vrha na pokušaj vojnog puča u Turskoj. Svjedočimo i širenju govora mržnje člana SDA Salmira Kaplana prema novinarima – članovima Udruge BH novinari i generalnoj tajnici Borki Rudić nazivajući ih sljedbenicima politike Fethullaha Gulena u BiH. Kaplanu i njemu sličnim bi bilo daleko bolje da, umjesto što unutrašnje sukobe u Turskoj pokušavaju uvesti u BiH, pogledaju šta im se događa u vlastitom dvorištu. I da svoju energiju iskoriste kako bi na institucionalan način osujetili svakodnevnu minorizaciju Bošnjaka u Republici Srpskoj. Jer ovako izgleda da su im srcu bliže Turska i njena vlast nego sopstveni narod. No nije tu riječ samo o nezainteresovanosti za Bošnjake s druge strane entitetske linije.

Svjedoči to ponajbolje i nespremnost na postizanje dogovora unutar probosanskih stranaka da zajednički izađu na izbore u RS-u. Kako bi osigurali dovoljan broj glasova i imali svoje predstavnike u vlasti na lokalnom nivou. Jer tako se dokazuje patriotizam, ako je on uopšte bitan kada se govori o svakodnevnici. No, svakodnevnica je surova, opterećena siromaštvom, nezaposlenošću, izlohanim ulicama, devastiranom infrastrukturom. Da se to promijeni valja zasukati rukave i politiku prihvatiti kao posao za opšte, a ne vlastito dobro. No kome je do toga kada je biti političar uz mnogo benefita i bez trunka odgovornosti najunosnije zanimanje u Bosni i Hercegovini.