Gordana Katana : Paralelni svjetovi
“Republika Srpska u svom ekonomskom razvoju pokušava da ima stalni rast i u tome uspijevamo. U Republici Srpskoj napravljeni su veliki koraci. BDP će rasti do tri posto, vjerujemo da možemo više. Neke investicije će doprinijeti tome. Naša očekivanja nisu bez razloga. Proizvodnja električne energije će biti povećana za 28 posto.
Piše: Gordana Katana (Oslobođenje)
Pored drugih investicija, ekonomija Srpske će pokazati pozitivan trend u ovoj godini.” Sve ovo, ni ne trepnuvši, saopštio je predsjednik RS-a Milorad Dodik na netom okončanom Jahorina ekonomskom forumu.U kojoj to Republici Srpskoj živi Milorad Dodik, a u kojoj ostatak njenih građana, jedino je pitanje koje se nakon svega navedenog može nametnuti.
Jer, dok entitetski predsjednik priča o rastu bruto domaćeg proizvoda, investitorima iz Rusije, Kine, Srbije koji nam kucaju na vrata, svakodnevnica ga iz dan u dan grubo demantuje. Od početka ove godine na domaćem tržištu kapitala emisijom trezorskih zapisa i obveznica u ukupnom iznosu od 235 miliona maraka Vlada RS-a približava se zakonom predviđenom limitu zaduženja po tom osnovu za 2016. godinu. Ali, para ipak nema.
Kada će biti isplaćene subvencije poljoprivrednicima, ne zna se. Prosvjetni i radnici u kulturi, ali samo oni koji nisu u skladu sa zakonom putem Agencije za mirno rješavanje sporova pokušali da naplate potraživanja za prevoz, neki dan su dobili naknadu po tom osnovu, ali samo za mjesec oktobar.
Ovom odlukom Vlada je pokušala amortizovati njihovo nezadovoljstvo, no na naplatu ovaj, idući ili tamo neki mjesec stići će i tužbe. Sve s kamatama, i novac koji prosvjetari i kulturnjaci potražuju morat će biti isplaćen. Demobilisani borci još čekaju na isplate boračkog dodatka za prošlu godinu. O naknadama odlikovanim borcima više niko i ne govori.
Jednom po jednom domu zdravlja Poreska uprava RS-a blokira račune. Ali novac prijeko potreban da se namakne u budžet tako neće dobiti. U krugu međusobnih nenaplativih potraživanja, zdravstvene ustanove nisu u mogućnosti osigurati ni sredstva neophodna za nabavku lijekova i repromaterijala, a kamoli redovno izmirivati obaveze po osnovu doprinosa i poreza.
Dok Dodik najavljuje povećanje proizvodnje električne energije, Termoelektrana Gacko ušla je mjesec ranije u godišnji remont ne bi li se kako-tako prikrilo stvarno stanje u kojem se nalazi. A to je nedostatak kvalitetnog uglja za rad, pa će njeno tavorenje i nakon remonta biti nastavljeno samo zahvaljujući činjenici da smo u izbornoj godini i da nijednoj od stranaka na vlasti nije u cilju da više stotina radnika otpusti s posla.
Spas za održavanje budžetske likvidnosti vlast RS-a vidi u MMF-u. No 300 miliona KM koje bi RS trebao dobiti od novog zaduženja od milijardu maraka BiH kod ove međunarodne finansijske institucije neće biti operativno do jula. A do tada valja preživjeti. Valja živjeti i preživjeti i s novim kreditom. Jer svaki fening koji uđe u entitetske budžete je uslovljen strukturalnim reformama i ozbiljnim kresanjem javne potrošnje.
Odnosno smanjenjem broja zaposlenih u javnoj upravi u narednih tri do pet godina za deset posto, privatizacijom javnih preduzeća koja su subvencionirana iz budžeta, ali i reformama bankarskog sektora u BiH. No, prije svega, MMF od Republike Srpske zahtijeva da riješi stanje u Banci Srpske, koja je na korak od stečaja. I koja je uz već propalu Bobar banku uzdrmala povjerenje i domaće i međunarodne javnosti u cjelokupan sistem rada kontrolnih organa bankarskog sektora u Republici Srpskoj. Čelne osobe Investiciono-razvojne banke i Agencije za bankarstvo RS-a optužene su od Tužilaštva BiH za niz krivičnih djela kojima je javnom sektoru RS-a i BiH nanesena šteta u iznosu većem od sto miliona maraka.
Stoga nikoga ne bi začudilo da se, bez obzira na to što svi srpski političari uglas ponavljaju da će do posljednje kapi krvi braniti svaku nadležnost RS-a, uskoro uspostavi da je standby aranžman BiH i MMF-a uslovljen ili osnivanjem državne agencije za bankarstvo ili pak krovnog tijela pri Centralnoj banci BiH koje bi vršilo nadzor nad radom entitetskih bankarskih agencija.
Sve ovo, uz naravno jednu potpuno autokratsku vladavinu Milorada Dodika koja je do kraja obesmislila i izvršnu i zakonodavnu vlast u RS-u, razlozi su zbog kojih je opozicija najavila da će 14. maja izaći na proteste. Ali taj dan i ti protesti neće biti samo ispit za opoziciju nego i za sindikate, penzionere, demobilisane borce, armiju nezaposlenih mladih ljudi. Ispit na kojem će pokazati jesu li spremni i javno izraziti svoje nezadovoljstvo stanjem u kojem uglavnom životare, umjesto da žive životima dostojnim čovjeka.
Na najavu opozicije da će izvesti građane na proteste, Milorad Dodik odgovorio je najavom kontramitinga. Koji će povesti i na kojeg će izvesti svoje pristaše. Ili bolje rečeno, uhljebe u inim entitetskim institucijama, agencijama, javnim preduzećima koji su u odnosu na većinu osiromašenog stanovništva ipak posebna ekonomska kasta. Najavu kontramitinga većina nezavisnih analitičara tumači kao svojevrstan vid zastrašivanja onih koji smatraju da imaju ne samo legitimno pravo nego i niz valjanih razloga da na ulici kažu da su nezadovoljni.
Ono čega se treba bojati jeste otvoreni obračun do kojeg bi moglo doći između protivnika i pristalica vlasti u RS-u. Iako predsjednik RS-a tvrdi da će se lično postarati da njegove pristaše na miran i demokratski način iskažu kako se u RS-u dobro živi i kako ni za kakve javne izljeve nezadovoljstva razloga nema, i dio opozicionara i analitičara smatra da bi upravo oni mogli biti ti koji bi mogli inicirati sukobe. Ili, kako je to kazao jedan od opozicionih lidera, ova vlast toliko voli vlast da je u cilju da je zadrži spremna udariti i na vlastiti narod.
Komentari