hamburger-icon

Kliker.info

Goran Bregović : Možda će neka grana moderne medicine ustanoviti da mi ne mislimo glavom

Goran Bregović : Možda će neka grana moderne medicine ustanoviti da mi ne mislimo glavom

Oktobar 14
04:14 2017

 Kad je Erik Klepton (Eric Clapton) gostovao u Beogradu, kontaktirao je saradnike Gorana Bregovića te ih pitao može li ga pozvati na telefon. Brega je ushićeno odgovorio: „Naravno“, i uslijedio je njegov susret s idolom iz mladosti. Tom prilikom Klepton je ispričao kako mu je prvu Breginu ploču, muziku iz filma „Dom za vješanje“, poklonio slavni Martin Skorsez (Scorsese), i otada on kupuje sve njegove ploče.

Bregović (67) je jedini muzičar s ovih prostora koji je ostvario svjetsku karijeru, jedini koji u najprestižnijim dvoranama zemaljske kugle svira pred publikom iz tih zemalja. I stoga je prvorazredna muzička vijest da je prije sedam dana za cijeli svijet, pod markicom „Universal Musica LLC“, objavio album „Three Letters From Sarajevo“ – „Tri pisma iz „Sarajeva“.

Ugledni londonski „Guardian“ samo dan kasnije objavio je recenziju. „Tri pisma iz Sarajeva“ je album na kojem je Bregović ujedinio kršćansku, jevrejsku i muslimansku muziku, a izvode je zvijezde iz raznih krajeva svijeta – Bebe iz Španije, Rašid Taha (Rachid) iz Alžira, Asaf Avidan, Rif Koen (Riff Cohen) i Gershon Leizerson iz Izraela, Zied Zouari iz Tunisa, Mirjana Nešković iz Srbije, Sifet i Mehmed iz BiH…

Mali znak

Prvi intervju nakon objavljivanja albuma Bregović je dao ekskluzivno za „Dnevni avaz“ tokom kratke pauze između koncerata u Grčkoj i Meksiku. Govorio je o albumu, poruci koju svojom muzikom želi poslati, rodnom Sarajevu, privatnom životu…

Album je na prvo slušanje divan i, rekla bih, tako raznolik. I jak. Kako ste Vi zadovoljni reakcijama?

– Ploča je vani tek nekoliko dana, za sada imamo samo londonski „Guardian“ kome se dopada, a to nije malo. Vidjet ćemo. Kao i vjerovatno sve stvari koje radim, nekome se dopadaju, a nekome ne, ali, što bi rekli fudbaleri, ja sam ostavio srce na terenu.

Imate sjajne i originalne goste, a Vi ste, mnogi će se složiti, u životnoj muzičkoj formi.Je li uživanje u onome što radite, a tako se doimate, formula za sve ono što nude „Tri pisma iz Sarajeva“ i za Vašu svjetsku reputaciju?

– Ako pogledate moje ploče unazad, uvijek sam imao sreću da radim s talentovanim svijetom. Na nekim su umjetnici od koji bih ja, inače, tražio autogram da sam ih sreo na aerodromu, ali sam, eto, u prilici sam da radim s njima. Na nekima su nepoznati umjetnici, ali talentovani, kao i ovi poznati. Kad pjesmu stavite pred nekoga ko je autentičan i talentovan, neminovno je da ona napravi salto mortale u pravcu u kome i niste ni očekivali. Kad krenete da svirate pjesmu s „Gipsy Kings“, kao na mojoj prošloj ploči, ona neminovno postaje „rumba catalana“.

Tako je i s ovim pjesmama koje sam davao originalnim, talentovanim pjevačima, koji su pisali pametne, lijepe tekstove na španskom, engleskom, arapskom. I svaka od njih je doživjela neku promjenu. Jer, muzika je jezik. Ako govorite dobro jezik, između onih koji prave muziku se u nekom razgovoru odjednom pojave neke nove rečenice, koje se dopadaju svima.

Tako je i sa „Tri pisma iz Sarajeva“, to je ploča koja je zbir različitog svijeta, koji dolazi iz različitih kultura. Ali, u muzici je to lako, nažalost, to je teško u politici, u religiji i ovim ozbiljnim stvarima.Ja imam sreću da se bavim muzikom i meni je to lako.

Doći tobe

Ploču otvaraju Sifet i Mehmed iz Tuzle, koji nekako geografski određuju odakle dolazi ta muzika. Ovo sve dalje je mali znak koji je, naravno, u muzici lako slati, a to je da možemo živjeti zajedno, jer kad smo zajedno, svijet je bogatiji i ljepši. Bez obzira što smo različitih vjera, rasa…

Koliko je Vaš život u Sarajevu i na koji način utjecao na to da ovaj album uopće ugleda svjetlo dana?

– Ovo nije prvi put da ja pišem o ovoj temi. Posljednjih deset godina u nekoliko porudžbina sam se bavio onim što bi, pretpostavljam, uradio bilo koji Sarajlija. Samo, sve Sarajlije nisu kompozitori kao ja, pa da mogu ovo da urade. Tako da sam ja ovo pisao u njihovo ime. Vjerovatno bilo koji Sarajlija bi pisao ovo isto, što sam ja sada.

Vaš album i muzički je dokaz da su različitosti, ustvari, bogatstvo, a ne prepreka, kako se u današnjem svijetu doživljavaju i uglavnom tretiraju. Nije li album Vaš pokušaj dobivanja odgovora na neka velika životna pitanja?

– Svijet će u 21. vijeku vjerovatno morati naučiti da živi s različitostima, ne zato što to hoće, već zato što je to neizbježno. I ova strašna panika od emigranata je posve antihistorijska. Jer, ova civilizacija je civilizacija emigracije. Kako bi ovaj svijet izgledao da nismo emigrirali i mi, i Talijani, i Grci, i svi ostali. Da nije tata od ovoga što je izmislio iPhone došao iz Sirije, ne bismo imali iPhone.

Ako sad taj put prema svijetu u kojem ćemo znati kako da živimo s drugima, različitima, zamislimo kao neki put koji treba da se osvijetli, čak i ovako male stvari, kao što je moj CD, ostavljaju neko malo svjetlo na toj dugačkoj cesti koju treba osvijetliti.

Bregović: „Made in Bosnia“ je antiratna pjesma

Od „Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac“ 1975. do „Made in Bosnia“ 2017., Goran Bregović, rekla bih, slavi Bosnu i Hercegovinu?

– To su različite pjesme. “Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac…“ je djetinjasti, veseli drmeš, a „Made in Bosnia“ je antiratna pjesma, koja je pisana u formi kola. Dok igrate kolo, možete da razmislite o tome kako smo kroz historiju toliko puta udarani po glavi, a da nas to ničemu nije naučilo. I onda čovjek s razlogom može pomisliti da će neka grana moderne medicine možda ustanoviti da mi ne mislimo glavom i da nas ta historija udara na pogrešno mjesto, i da zato od nje ništa ne učimo. Možda će ta moderna medicina ustanoviti da mi vjerovatno mislimo k…..m i možda kad bi nas tu udaralo, možda bismo i došli tobe. “Made in Bosnia“ je pjesma o tome.

Kakvi su planovi za Sarajevo i što se tiče novog albuma i „Bijelog dugmeta“?

– Nadam se da će i „Bijelo dugme“ uskoro doći u Sarajevo, bilo bi nenormalno da ne dođe. A nadam se da ću i ja svirati sa Sarajevskom filharmonijom „Tri pisma iz Sarajeva“. Već sam izvodio sa Zagrebačkom filharmonijom, u februaru izvodim sa Skopskom, vjerovatno iduće godine i s Beogradskom i Ljubljanskom. Bit će vjerovatno malo čudno da baš ne izvedem u Sarajevu violinski koncert koji je posvećen Sarajevu.

Vitez kulture

Kako se osjeća osoba koja je počasni građanina desetina svjetskih metropola, počasi doktor na Univerzitetu Šefild, nosilac Ordena legije časti i viteza kulture i umjetnosti, koja je bila u konkurenciji za Gremija…?

– Ovo su godine u kojima vjerovatno svi koji nešto rade dobiju neko malo priznanje. Neko dobije sat od preduzeća, ja dobijem ovo, jer se bavim nečim što je malo vidljivije. Ali, kao ni onaj što dobije sat od preduzeća ni ne uzima to ozbiljno.

Trotoarom, al’ rikvercom do kuće

Je li za Vas Sarajevo kao mjesto rođenja, blagoslov ili…?

– Posljednji put kad sam na aerodromu uzeo taksi, onda je taksista iz čista mira odjednom kazao: „Brega, matere ti, šta ti misliš o ovim novim sevdalinkama?“. Ja šutim, zato što mislim da je to možda njemu neka osjetljiva tema, a drugo što zbilja nisam ništa čuo od tih novih sevdalinki. Posljednji put kad sam slušao sevdalinke to je bilo davno, kad su u nekoj aščinici na Baščaršiji pjevali Behka i Ljuca, mjesec sam išao skoro svaki dan. Tako da sam šutio, onda je on negdje tek oko Alipašina rekao: „Znaš na šta meni liče te nove sevdalinke. To ti je isto k'o kad bi ja sad tebe ovim taksijem trotoarom, al’ rikvercom dovezao do kuće“. Nemoguće je ne misliti da biti Sarajlija, roditi se u Sarajevu, nije privilegija. Ima li igdje da se možeš ovako voziti taksijem? Nema.

Kuham u loncu

Primijetila sam u traileru da ste kuhali svojim gostima. Koji je Vaš specijalitet?

– Valjda zato što sam 300 dana godišnje u hotelima volim da jedem radničku hranu, koja se kuha u loncu. Ja, kad kuham nešto, kuham u loncu. Uživam s “dugmetom“ – Ovo sada je drugačije s „Bijelim dugmetom“ nego kad smo se sastali u ta tri puta 2005. To je bio veliki šoubiznis. Ovo sam ja htio da sviram, poželio sam da sviram „Bijelo dugme“. To vam je kao kad poželite da slavite 20 godina mature. To ne znači da hoćete da se vratite u srednju školu, ali vam je lijepo na toj proslavi. Meni je lijepo s Tifom i Alenom na bini i ne znam koliko dugo ćemo slaviti godišnjicu. Za sada uživam u svakom trenutku tog slavlja – govori Brega.

Kako su nastala „Pisma“

„Tri pisma iz Sarajeva“ su prvo pisana kao porudžbina za koncert za klasičnu, klecmer i orijentalnu violinu i simfonijski orkestar. Prvi put je izvedena u Parizu prije skoro godinu. Nakon toga je izvođena s nekoliko filharmonija po Evropi. Taj koncert spaja dvije metafore. Sarajevo, kao metaforu za današnji svijet u kome je moguće da smo danas dobre komšije, a da sutradan pucamo jedni u druge zato što smo različitih religija, i violine koja donosi muziku, koja se svira u ta tri osnovna manira. Kad sam završio taj violinski koncert, odlučio sam da napišem pjesme za umjetnike kršćane, Jevreje, muslimane koje volim, koji mi se sviđaju i s kojima sam oduvijek htio da radim. Rezultat toga je na ovom CD-u – kaže Brega..

Larisa Sarajlić-Ramović (Avaz)

Podijeli

Jedan komentar

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *