Kliker.info

Bosna i Hercegovina se ponovo našla na listićima koje popunjavaju prognozeri novih ratova na zapadnom Balkanu.Jedan od najvećih autoriteta među takvim prorocima je predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker, koji je ovih dana u intervjuu jednom američkom listu izjavio: “Ako ih ostavimo na cjedilu, Bosna i Hercegovina, Republika Srpska, Makedonija, Kosovo, Albanija, sve te zemlje će ponovo u rat.”

Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)

Juncker ne kaže ko bi koga, u slučaju da se njegove prognoze obistine, prvi napao, niti navodi uzroke novog ratnog požara, vjerovatno smatrajući da su oni poznati.

Međutim, jedan drugi zapadni diplomata tvrdi da je Evropa postala bure baruta, a da je Balkan samo fitilj koji može izazvati eksploziju širokih razmjera. Podijeljena su i mišljenja o tome da li je Bosna i Hercegovina ugrožena iznutra, nepomirljivošću tri etnonacionalizma, ili “političkim davljenjem” i uplitanjima izvana, pri čemu se u prvom redu misli na Rusiju i Tursku. Jedno je ipak sigurno: svaki rat na ovim prostorima označio bi kraj države Bosne i Hercegovine u njenim današnjim granicama. Nijedan model za nju ne bi više bio spasonosan.

Brutalno razbijanje “bosanskog lonca” ili, ako hoćete, razdiranje “leopardove kože” devedesetih godina bilo je fatalno po budućnost i Bošnjaka i Srba i Hrvata, koji danas jedni u drugima vide krivca što se njihovi nacionalistički snovi ne ostvaruju. U Daytonu je rat završen i uspostavljen mir, po formuli kojom su tri zakrvavljena nacionalizma razdvojena. To je učinjeno tako što su etnička prava stavljena iznad svih drugih prava.

Građanska opcija je praktično proglašena mrtvom, srpski, hrvatski i bošnjački nacionalizam stekli su puni legitimitet, pa je narednih godina u ime neprikosnovenosti etničkog principa podijeljeno sve što se moglo podijeliti. U Sjedinjenim Američkim Državama je, prije tridesetak godina, Vrhovni sud zabranio pokušaj osnivanja političkih stranaka na vjerskoj i etničkoj osnovi, a Richard Holbrooke ih je ugradio kao stubove nosače svoje dejtonske tvorevine. Nova kola su se zaglibila u blatu prije nego što su i krenula. Model ne funkcioniše ni toliko koliko bi mogao, jer imamo lidere koji žele da se i ovo malo što je ostalo od zajedništva po svaku cijenu rasturi. Ne može se reći da u tome nemaju otvorenu ili prećutnu podršku svojih birača, zadojenih nacionalističkom mržnjom.

Zato je dostojan poštovanja i podrške otpor srednjoškolaca grada Jajca pokušajima vlasti da ih razdvoji po nacionalnoj osnovi i nametne im model segregacije, poznat kao “dvije škole pod jednim krovom”. Ali, to je istovremeno i tužna priča jer pobuna ovih mladih ljudi protiv civilizacijskog nazadnjaštva u obrazovanju teško da će imati sretan kraj. Da ironija bude potpuna, protiv njih je i županijska ministrica obrazovanja, nauke, kulture i sporta Katica Čerkez. S njom je ovog ponedjeljka u Travniku razgovarala ambasadorica SAD-a u Bosni i Hercegovini Maureen Cormack, nakon čega je gospođa ministrica nonšalantno izjavila novinarima: “Dayton je rekao da u BiH žive tri naroda, da govore tri jezika, a kad je u pitanju pravo djeteta da se obrazuje na maternjem jeziku, onda mu to pravo i daje.”

Ministrica Čerkez, dakle, brani jednu perverznu nacionalističku lakrdiju, brani ono što mlade ljude dijeli i razdvaja, do kraja predana modelu kojeg Evropa i Amerika osuđuju.

Žena kao da je zalutala u 21. stoljeće. Goethe je davno rekao da su nacionalistička osjećanja najsnažnija tamo gdje vlada najniži stepen kulture. Srpske, hrvatske i bošnjačke nacionaliste zajednički život je frustrirao, pa su odlučili da oklop zajedništva razvale.

Bosna im je bila tijesna, a danas im je tijesna njihova vlastita koža. Zemlju su opljačkali, opustošili i učinili da po svim civilizacijskim parametrima postane “crna rupa” koju Evropa ne uspijeva da sanira. Umjesto da Bošnjaci, Srbi i Hrvati traže oslonac jedni u drugima, jer su oni jedni drugima najbliži, oni poslušno slijede zov svojih, po političkom idiotizmu jako sličnih lidera, koji ih usmjeravaju ka dalekim velmožama, pa jedni vijaju turske zastave i kliču novom “sultanu” Erdoganu, drugi nose portrete ruskog “cara” Vladimira Putina, a treći su zagledani u Angelu Merkel, “cesaricu” sa sjedištem u Berlinu. Zaštitari su probrani po vjerskoj osnovi.

Nedavno sam “uletio” u emisiju Pressing, koju na TVN1 uređuje i vodi Amir Zukić. Na ekranu sam ugledao filozofa i akademika Ferida Muhića. Naš čovjek, rođen u jednom selu nedaleko od Vozuće, koji već blizu šest decenija živi u Skoplju. Ovo bi moglo biti zanimljivo, pomislio sam. I bilo je više nego zanimljivo, naročito od trenutka kad je potekao razgovor o ideji nacionalne bošnjačke države, u političkom žargonu poznate kao “fildžan-država”.

Njen je embrion čuveni grafit koji je jednog jutra osvanuo u Sarajevu pod smrtonosnom opsadom: “Potpiši, Alija, makar bila avlija”. Muhić je rekao da je dejtonska Bosna i Hercegovina čista fikcija, te da kao država ne postoji i ne funkcioniše. Zato je, po njemu, jedino rješenje za Bošnjake da na prostoru Bosne i Hercegovine stvore svoju samostalnu nacionalnu državu u kojoj će ostvariti svoj puni nacionalni, politički, vjerski i kulturni identitet i u kojoj ih niko neće ucjenjivati i preglasavati.

Na Zukićevo pitanje šta bi u tom slučaju bilo sa Srbima koji bi eventualno ostali u takvoj državi, profesor i filozof Muhić, inače član Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti je odgovorio: “Oni bi imali ista prava kakva bi uživali Bošnjaci u Republici Srpskoj.” Zanimljivo je da vodeća bošnjačka stranka, koja sebe naziva državotvornom, nije reagovala na Muhićev intervju, iako na svako, makar i aluzivno pominjanje hrvatskog entiteta, diže kuku i motiku.

Mene je Muhićevo preispitivanje još jedne “državotvorne” ideje uznemirilo, jer se ovaj ugledni intelektualac gotovo eksplicitno opredijelio za konačnu podjelu BiH. Stvaranje takve tvorevine dovelo bi do stopostotne etničke homogenizacije, a Bosna i Hercegovina bi se pretvorila u tri fašističke državice. Zar neko misli da bi se u tom slučaju Srbi, Bošnjaci i Hrvati voljeli više nego što se vole danas? I zato, gospodine Muhiću, hvala na prebivalištu u zamišljenoj bošnjačkoj državi.