hamburger-icon

Kliker.info

Gojko Berić : Ćorkan u Sarajevu

Gojko Berić : Ćorkan u Sarajevu

Februar 01
16:42 2018

Da li je teatar dužan da progovori o onom o čemu političari i mediji više od dvije decenije ne progovaraju, kao što Srbi ne progovaraju o genocidu u Srebrenici i drugim zločinima u Bosni? Kad je o tome riječ, Kokan Mladenović (1970) nema nikakve dileme.

Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)

Zbog svojih političkih stavova, ovaj poznati režiser, buntovno raspoložen prema današnjoj nacionalističkoj Srbiji, bio je tiho, nekoliko godina, uklonjen sa pozorišnih scena u Beogradu. Vratio se na velika vrata predstavom “Na Drini ćuprija”, u izvedbi ansambla Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada. Predstavu prati glas jednog od kultnih kazališnih događaja u regionu.

Ovog utorka smo imali priliku da novosadsku “Na Drini ćupriju”, urađenu prema motivima Andrićevog romana, vidimo na sceni sarajevskog Narodnog pozorišta. Gledalište je bilo krcato. Došla je publika koja je bila radoznala da vidi koja su to sudbinska pitanja koja Mladenović postavlja i raščlanjuje umjetničkim sredstvima, a koja se na ovim prostorima na tragičan način potežu već više od 400 godina, još tamo od početka izgradnje čuvene Višegradske ćuprije! Mladenović polazi od toga da je Mehmed-paša Sokolović, podižući zadužbinu u svom zavičaju, vjerovao kako će most na Drini spajati dva svijeta, ljude i narode, i činiti radost svima koji ga budu prelazili.

Međutim, već prvom scenom režiser nam saopštava da će ljudi iznevjeriti vezirovu oporuku i najavljuje urnebesnu istoriju i krvave događaje u kojima će most, u dugom vremenskom periodu, biti i simbol i mjesto mržnje i svakojake nesreće, mjesto “koje je tu da pravi granicu, razdvaja države i narode i biva osvajano i rušeno od mržnje i nerazumijevanja”. U toj sceni se tri dječaka, oštreći svoje čakije, svađaju oko toga da li je u kamenu ugrađenom u most otisak kopita konja srpskog, muslimanskog ili hrvatskog junaka?! Njihova naizgled bezazlena svađa zapravo je uvod u buduće krvave sudare tri etnička i vjerska identiteta, različitosti koje će postati ukleti “vječni motor” naše istorije. On je pokreće u pravcu zla, koje će se ciklički događati na ćupriji i šire. Tako je i ćuprija na Drini postala ukleta: 1942. godine ustaše Jure Francetića su tu poklale veliki broj višegradskih Srba, a pola stoljeća kasnije braća Lukić i njihovi paravojni saborci su na tom istom mostu ubili više od 400 muslimana i bacili ih u Drinu, a oko stotinu njih žive zapalili u jednoj kući na Bikavcu! Drama identiteta, ličnog i kolektivnog, kulturološkog identiteta “sve Bosne”, bolno je mučila i samog Andrića, a na svoj, tragičan način i nesretnog Salka Ćorkana, lika kojim je pisac bio opsjednut.

Neko ko je davno čitao “Na Drini ćupriju” zaboravio je mnoge njene likove, ali Ćorkana sigurno nije. Ćorkan je bio sin jedne Ciganke i nekog vojnika iz Anadolije koji je nekad služio u kasabi i napustio je još prije nego što mu se taj neželjeni sin rodio. Nakon majčine smrti, Ćorkan je odrastao bez ikoga svoga. “Hranila ga je cela kasaba, pripadao je svima i nije bio ničiji. Posluživao je po dućanima i po kućama, svršavao poslove koje niko drugi nije hteo da radi… Nikad nije imao svoje kuće, ni porodičnog imena. Još u detinjstvu je izgubio levo oko. Nastran, dobroćudan, veseljak i pijanica, on je služio kasablijama za šalu i podsmeh isto toliko koliko i za posao.” Groteskni lik, vječiti zaljubljenik kome ljubav nikada nije bila uzvraćena, Ćorkan ne može protiv svoje sudbine, protiv surove, lažljive i licemjerne višegradske čaršije, ali nastavlja svojim životom, prkoseći kasabi igrom i pjesmom. “Za mojih trideset godina kasaba je uništila sve u meni. Osim pjesme!”, izgovara Andrićev lik. Ćorkanova sudbina spada među najuzbudljivije trenutke ove predstave.

Režiser Mladenović slijedi turobnu Andrićevu misao: “Suviše je ovaj narod patio od nereda, nasilja i nepravde, i suviše navikao da ih podnosi sa podmuklim roptanjem ili da se buni protiv njih, već prema vremenima i okolnostima. Između osvetničkih misli i povremenih pobuna prolazi im gorak i pust vek. Za sve drugo oni su neosetljivi i nepristupačni. Ponekad se čovek pita da nije duh većine balkanskih naroda zauvek otrovan i da, možda, nikad više neće ni moći ništa drugo do jedno: da trpi nasilje ili da ga čini.” Poslije svega ostaje pitanje: Postoji li išta što nadrasta podjele i mržnje i što bi Drinu prestalo da čini granicom nezdravih ambicija, a most u Višegradu mjestom zločina i podjela? Predstava ne daje odgovor na to teško pitanje. Ili ga možda daje? Andrićev roman se završava u 1918. godini, a Mladenović svoju predstavu vremenski produžava sve do devedesetih godina prošlog vijeka i krvavog raspada Jugoslavije. Radnja se završava tako što se ona tri dječaka, nakon Mirovnog sporazuma u Daytonu, ponovo pojavljuju na sceni, ovog puta u maskirnim uniformama i sa mašinkama koje repetiraju, i nastavljaju sa svađom koju su počeli prije 400 godina. Da li to znači da “ još ništa nije gotovo” i da ciklus zla na Balkanu nije okončan? Prosudite sami.

Ova predstava upozorava upravo zato što nas uznemirava. Kako god, za sve ćemo glavni krivci biti mi sami, mi koji iz oportunizma i kukavičluka postajemo saučesnici zla time što vlast povjeravamo pohlepnim, neodgovornim i nekompetentnim ljudima, koji su nam dodijelili loš život i s nama se šegače. Tužni Andrićev junak je čitavog života trpio nepravdu i poniženje. Pred smrt kaže: “A nisam morao da trpim!” Ali zar svi mi danas i ovdje moramo biti ćorkani?! Zato je u predstavi “Na Drini ćuprija” manje riječ o vremenu i ljudima iz Andrićevog romana, a mnogo više o nama koji živimo vlastitu stvarnost.

Nisam želio da na ovom mjestu pišem, niti je to moj posao, o čisto kazališnim karakteristikama novosadske predstave. Zato ne pominjem nijedno ime iz inače sjajnog izvođačkog ansambla. Nešto drugo me je zanimalo. Izašavši u sarajevsku zimsku noć, maglovitu i hladnu, razmišljao sam o tome da li je publika zaista “čula” ovu predstavu punu krika i bijesa? Ili ju je samo vidjela?

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *