hamburger-icon

Kliker.info

Gojko Berić : Ay, Carmela

Gojko Berić : Ay, Carmela

15 Jula
05:57 2016

Gojko-BericSparnog 14. jula 1936. na Istočnom groblju u Madridu sahranjen je poručnik republikanske vojske Hose Castillo, kojeg su dva dana ranije ubili falangisti.Kovčeg sa Castillovim tijelom, prekriven crvenom zastavom, ispratila je povorka socijalista, komunista i pripadnika Jurišne straže.

Piše : Gojko Berić (Oslobođenje)

Povorka je pjevala Internacionalu i uzdignutim pesnicama demonstrirala svoj gnjev prema Castillovim ubicama. Nepuna dva sata kasnije, na istom groblju pokopan je i Calvo Sotelo, vođa španske reakcije, kojeg su u znak osvete ubili Castillovi drugovi iz Jurišne straže. Sotelovo tijelo spušteno je u raku okruženu velikom gomilom koja je prijeteći dizala ruke u znak fašističkog pozdrava. Na groblju je došlo do sukoba između republikanaca i falangista. U pucnjavi je bilo više ranjenih, od kojih su četvorica podlegla.

Pogrebi Castella i Sotela označili su kulminaciju političke uzavrelosti u novostvorenoj Drugoj Republici i bili uvod u građanski rat. Svega četiri dana nakon krvavog sukoba na madridskom groblju zemlju će prekriti oblaci najveće tragedije španskog naroda u njegovoj istoriji, sa sudbonosnim posljedicama po Evropu i svijet. Španski građanski rat je odnio 600 hiljada ljudskih života i ušao u istoriju kao začetak međunarodnog otpora nadirućem fašizmu, a Španija kao poligon na kojem su odmjeravali snage Hitler, Musolini i Staljin. Francuska i Engleska su se ponijele podlo, izabravši politiku „nemiješanja“, što će ponoviti i mnogo godina kasnije, prilikom agresije na Bosnu i Hercegovinu, koja je imala elemente fašizma.

Iako je republikanska vojska uz pomoć Hitlera i Musolinija poražena, nakon čega će fašistički vođa, general Franko, decenijama držati Španiju pod svojom okrutnom vladavinom, ostala je upamćena slavna antifašistička parola „No pasaran!“ (Neće proći), ostala je uspomena na isto tako slavne internacionalne brigade, na 35.000 dobrovoljaca iz 53 zemlje svijeta. Više od trećine njih palo je u najkrvavijim borbama. Među njima je bilo i 1.660 antifašista iz svih krajeva bivše Jugoslavije, od kojih je polovina izginula. Važno je sjetiti se njihovog junaštva i žrtve, iako stvarnost nikada nije ličila na ideale za koje su se borili. Internacionalne brigade su bile jedinstven fenomen tog jedinstvenog rata, one nemaju sličnog primjera u cjelokupnoj vojnoj i ratnoj istoriji.

Nemoguće je na ovako malom prostoru opisati taj konglomerat ljudi, beskrajno različitih po svemu osim po neodoljivoj želji da pomognu Republici u najezdi fašizma, prkoseći neuporedivo jačoj fašističkoj vojnoj mašineriji. Dolazili su nepismeni seljaci, profesori, mornari, poznati književnici, ljekari, britanski plemići… Među američkim dobrovoljcima bilo je puno Crnaca, čak i nekolicina Indijanaca. Španija je sve njih do kraja života spajala jače od bilo kakve religije. Republiku su podržavali stvaralački i moralni gorostasi kakvi su bili Picasso, Andre Malraux, Hemingway, Paul Eluard, Louis Aragon, prvoborci antifašističke alijanse. Picasso je o Španskom građanskom ratu trajno posvjedočio svojom čuvenom Guernicom, George Orwell svojim esejima i novinskim hronikama, Hemingway romanom „Za kim zvona zvone“, po kojem je reditelj Sam Wood snimio istoimeni film, sa Garyem Cooperom i Ingrid Bergman u glavnim ulogama.

Inspirisan poznatom antifašističkom pjesmom Ay, Carmela, koju su pjevali pripadnici republikanskih snaga („Želja nam je samo jedna, da fašizma više nema, ay, Carmela, ay, Carmela!“), španski pisac i reditelj Hose Sancis Sinistera napisao je 1987. godine dramu pod istim naslovom, emotivnu hroniku građanskog rata, koja se odvija kroz ljubavnu priču na granici između života i smrti. Komad govori o glumačkom i ljubavnom paru Carmeli i Paulinu, putujućim glumcima koji su zalutali u jedno okupirano selo i primorani su igrati predstavu kao posljednju milost za zarobljene republikanske vojnike koje fašisti namjeravaju strijeljati.

Carlos Saura je po ovom dramskom tekstu snimio igrani film. Nama ova priča ostaje važna zato što je u jeku rata u Bosni Ay, Carmela postavljena na scenu Sarajevskog ratnog teatra (SARTR), u režiji Roberta Raponje, s Draganom Jovičićem i Selmom Alispahić u glavnim ulogama. Izvedena više od 220 puta, sa 80 gostovanja, Ay, Carmela je postala kultna predstava ovog teatra. U opsjednutom Sarajevu Ay, Carmela nije mogla biti brana koja će zaustaviti četničke granate, jer kako je pisao Albert Camus – „postoje situacije kad sila nadjača čovjekov duh“, ali je, u nizu drugih stvari, pomogla da očuvamo vlastito dostojanstvo. Na samom početku Španskog građanskog rata falangisti su strijeljali velikog pjesnika Frederica Garciu Lorcu, ali je on, kako svojom poezijom, tako i svojom smrću za sva vremena postao sin cijele Španije.

Od pucnjave na Istočnom groblju u Madridu prošlo je punih osamdeset godina. Nakon što je uz ogromne žrtve vojno poražen u Drugom svjetskom ratu, izgledalo je da je fašizam nestao za sva vremena. Ali, bila je to zabluda pobjednika.

Devedesetih godina prošlog vijeka u Bosni i Hercegovini smo imali povampireni fašizam u njegovim izvornim oblicima, imali smo konc-logore, etničko čišćenje i masovna ubistva civilnog stanovništva. Nad Bošnjacima je počinjen genocid u Srebrenici, prvi takav zločin u Evropi nakon holokausta. Republika Srpska nastala je na tipično fašističkom programu. Uzalud je osporavati tu istinu, koju je demokratski svijet prihvatio kao neporecivu. Fašizam je ponovo postao evropski i balkanski problem, biljka koja se pojavljuje kao „cvijet zla“. Novi se fireri, poput svog istorijskog uzora, oglašavaju, a stari i stvarni internacionalistički antifašizam, onaj iz Španije i Drugog svjetskog rata, ustupio je mjesto svojim nekadašnjim protivnicima. Evropom ponovo odjekuju limeni doboši, oni iz autobiografskog romana Güntera Grassa.

Ay, Carmela, ay, Carmela!

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku