Kliker.info

Islamsku revoluciju u Iranu, koja ovih dana obilježava tridesetu godišnjicu, neki opisuju kao jednu od najvažnijih revolucija u povijesti.  Ona je promijenila lice jedne velike zemlje – koja se transformirala iz monarhije u teokraciju – a na izvjestan način potresla je i svijet.  Islamskom revolucijom u Iranu politički je islam postao snaga na globalnoj sceni.  Prilog o tome pripremila je Sonja Pace.Nedaleko od ove plaže u Dubaiju, preko zaljeva koji dijeli ovaj arapski emirat od Irana, nalazi se dom iranske spisateljice i filmske režiserke Sibe Shakib. "Jako mi nedostaje moj dom.  Nedostaje mi i zbog mog umjetničkog rada".

Posjetiti Iran, u kojem je rođena, njoj nije lako.  ‘odem ponekad, ali to je vrlo teško’ –  kaže Siba Shakeeb, jedna od 2 milijuna Iranaca koji žive izvan svoje domovine.  Razlog njezinom odlasku bila je revolucija iz veljače 1979. godine, kojom je svrgnut režim šaha Mohameda Reze Pahlavija, a uspostavljena teokracija – vlast šijitskog svećenstva.  Kasnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, šahova je vlast imala mnogo neprijatelja – od marksista preko klasičnih demokrata zapadnog tipa pa do konzervativnih islamista.  Šahu se zamjerala raširena korupcija, represija političkih protivnika, a građani su kritizirali i nepopularne gospodarske reforme.  Uz to, šaha se smatralo marionetom Zapada, vladarom koji je rasprodajom nafte pogodovao jedino uskoj iranskoj eliti.  Šah Reza Pahlavi nije bio omiljen u većini slojeva iranskog društva – kaže Lord David Owen, bivši britanski ministar vanjskih poslova. "Trgovačke je krugove smetala visoka inflacija, koja je nekontrolirano divljala.  Vjerskim se krugovima nije sviđalo što šah – po njihovom mišljenju – bagatelizira islamsku vjeru.  Studenti su se bunili što nema više slobode i demokracije".Prvi veći prosvjedi dogodili su se u za šijite svetom gradu         Qomu, nakon čega su se proširili zemljom.  Sredinom siječnja 1979., šah napušta Iran.  Dva tjedna kasnije iz izgnanstva u Francuskoj u Iran se vraća vođa islamske revolucije ajatolah Homeini.  U travnju, i službeno je proglašena Islamska republika Iran.  Iranski se narod nadao da će nakon promjena život biti bolji.

Do promjena je doduše došlo, no često one nisu bile i priželjkivane.  Počele su političke čistke, javna smaknuća po brzom postupku, masovna hapšenja.  Nastao je posvemašnji kaos.  U studenom 1979. Godine, iranski revolucionarni studenti zauzeli su američko veleposlanstvo u Teheranu.  52 američka taoca u zarobljeništvu su provela sljedeća 444 dana.  Washington je protiv Irana uveo gospodarske sankcije, a odnosi između dvije zemlje nisu dobri niti danas. Christopher Rundle je radio u britanskoj ambasadi u Teheranu, neposredno nakon islamske revolucije.  On kaže da je revolucija Iranu donijela međunarodnu izolaciju, no Iranci koji žive u samom Iranu je uglavnom smatraju pobjedom svog naroda. "Ljudi koji su na vlasti tvrde da je jedno od glavnih postignuća – nezavisnost u odnosu na Sjedinjene Države.  Na to su vrlo ponosni.  Iranci su općenito gledano, vrlo ponosna nacija – ponosni su na svoju revoluciju koja je – kako oni to kažu – ‘predstavljala otpor silama koje dominiraju svijetu.'"Međutim, nova se vlast još nije niti konsolidirala, a zemlju je napao susjedni Irak.  U ratu koji je trajao osam godina, na svakoj od sukobljenih strana poginulo je i do milijun ljudi.  Što se tiče ljudskih prava u Iranu, vjerski ih je režim oštro suzio.  Odvjetnica Shirin Ebadi, koja je za svoj rad na području zaštite ljudskih prava dobila Nobelovu nagradu za mir, kaže da je na početku podržavala islamsku revoluciju. 

No, dodaje Ebadi, vjerski režim nije ispunio brojna obećanja. "Sloboda nije bila realizirana.  Zbog toga sam i počela braniti ljudska prava – jednostavno želim da naša zemlja bude slobodna".U vrijeme šahova režima bila sutkinja, ali je nakon revolucije uklonjena – kao i sve ostale žene – s te dužnosti. Posvetila se zaštiti ljudskih prava i  2003. dobila je za svoj rad Nobelovu nagradu za mir.  Trideset godina nakon islamske revolucije, nameće se pitanje što je ona postigla.  Ako se uspjeh smatra njezino preživljavanje – onda je bila uspješna.  Oduprla za pritiscima Zapada.  Također, uspješno je u brojne muslimanske zemlje izvozila ideologiju militantnog islama.  Stranke koje se temelje na ideologiji političkog, militantnog islama djeluju, što legalno, što ilegalno, u nizu država.  Jedna od najutjecajnijih je stranka Hezbollah u Libanonu.  Upravo zbog aktivnosti takvih organizacija, brojne zapadne zemlje smatraju Iran pomagačem terorizma.  Iran je također politički izoliran na svjetskoj sceni zbog svog nuklearnog programa, za koji zapadne države tvrde da mu je cilj izgradnja atomskog naoružanja.  Što se tiče budućnosti, mnogi Iranci očekuju da bi se odnosi sa Amerikom mogli poboljšati – i na tom planu najveće nade polažu u predsjednika Baracka Obamu.  Međutim, analitičari upozoravaju da napredak na ovom području neće biti brz – nakon trideset godina dugog nepovjerenja.  (Kliker.info-VoA)