hamburger-icon

Kliker.info

Glamoč : Od glamočkog sela Rore ostalo samo veliko zgarište

Glamoč : Od glamočkog sela Rore ostalo samo veliko zgarište

12 Avgusta
09:39 2007

Preko noći mještani glamočkog sela Rore, čija imanja je zahvatio požar, ostali su gotovo bez ičega. Još zatečeni svim što im se dogodilo, kako kažu, ni sami ne znaju šta im je sve u požaru izgorjelo i kako će se vratiti u normalan život. A popis uništene imovine je predug i bolan – stradalo je 11 kuća, desetak pomoćnih objekata, živina, voćnjaci, usjevi, alat i još mnogo toga…Bila su potrebna samo dva časa da požar, koji se silovitom brzinom širio od sela Vagan i Šumanovci, spali gotovo cijelo selo Rore, 28 kilometara udaljeno od Glamoča.Mještanin Boško Jamardžija kaže da ne pamti da je Rore zadesila veća nesreća od ovog požara, te da je bilo strašnije samo 1995. godine, kada je zbog ratnih dešavanja morao da napusti kuću.Kada je tokom noći vidio da je vjetar prenio vatru i na drugu stranu puta, koja se s brda munjevitom brzinom spuštala prema selu, Boško se oduzeo od straha, nije mogao da se pomakne nekoliko trenutaka, a kada je došao sebi, svim silama je nastojao da sa drugima ugasi požar."Nije prošlo ni sat vremena, a vatra se spustila u selo i napravila zlo, bilo je nemoguće ugasiti je. Za deset minuta bacali smo po pedeset kanti vode. Stanem na jednu stranu i počnem udarati lopatom po buktinji, sipati kantama vodu, a plamen se već sljedeći čas prebacio pet metara iza mene", priča Boško.U požaru, Bošku su izgorjeli svi pomoćni objekti oko kuće, sinovčeva kuća, zidana šupa puna iscijepanih drva, koje je tokom ljeta pripremio za zimu, dvadeset kokošaka, nekoliko sijena, alat, vreće cementa, kojima je namjeravao da obnovi fasadu…"Nikako ne možemo da povjerujemo šta nam se dogodilo. Vatra je dolazila sa brda sa druge strane puta i nismo slutili da bi mogla preći put na našu stranu sela. Ali, toga dana je počeo duvati jak vjetar, koji je proširio vatru. Bila je strahota gledati kojom se brzinom plamen prenosio", drhtavim glasom priča Boško.On je zahvaljujući mještanima susjednog sela Srdići i drugima koji su intervenisali u gašenju požara ipak uspio da spasi krov nad glavom, jer je vatra ugašena samo nekoliko metara od njegovog kućnog praga.Da je kuća spasena "za dlaku", pokazuju ispucala stakla na prozorima, koja su se rasula usljed velike vreline koju je vatra širila.Boško kaže da mu je najžalije alata, koji je godinama kupovao i čuvao, a koji je vatra uništila za manje od jedan čas."Tek kad pođem nešto da radim, onda vidim da mi sve fali. Komšije su mi drugi dan dovezle nešto izrezanih drva, da bismo mogli da ispečemo hljeb, a kad sam pošao da ih iscijepam vidio sam da nema sjekire, da je i ona spaljena", dodaje Boško.U staroj i trošnoj kućici, Boško živi sa suprugom, dok su se sinovi davno preselili u Bjelobrdo i Banjaluku. Iako život u zabačenom i rijetko naseljenom selu nije nimalo lak, Jamardžije su bile zadovoljne i kažu da su prije požara imali sve što im je trebalo za skroman život.Nakon što je u Srbiji tokom rata u izbjeglištvu boravio četiri godine, pa se 1999. godine vratio u Glamoč, te sljedeće godine obnovio kuću, Boška je, kako priča, 28. jula, na isti datum kada je rođen i kada je tokom rata morao da napusti kuću i Glamoč i ove godine opet zadesila velika nesreća."Valjalo je sve to obnoviti. Vojnici SFOR-a su nam opremili dvije sobice u kojima smo živjeli i taman sam se malo opustio, sjeo da ručam, kad đavo dođe i odnese ručak", žalosno kaže Boško.Vlasnici većine kuća koje su izgorjele u požaru, zbog posla i loših životnih uslova, privremeno su se preselili u druge gradove, a u Rore su dolazili uglavnom tokom ljeta, dok su na odmoru.Mještani ovog glamočkog sela još od rata nemaju struju, imaju samo jedan izvor, odakle donose vodu za piće, a stoku napajaju kišnicom koju sakupljaju u bunarima.Kako priča Boško, iz opštine su do sada više puta obećavali da će uskoro dobiti i struju, ali, nažalost, sve je ostajalo samo na obećanjima. Zbog toga, Boško se ne nada mnogo da će mu i u ovim teškim trenucima neko pomoći."Bilo bi mi drago da se nađe humanih ljudi koji bi vidjeli našu nesreću i bar nešto nam pomogli, ali i ako ne bude toga, život se mora nastaviti", kaže Boško.Boškovim susjedima Mari i Mlađi Lukajić u požaru su izgorjeli štala, veća količina građe, sijeno, konjska kola i manji pomoćni objekti pored kuće.Iako davno iznemogla i, kako njeni kažu, od starosti napaćena, najstarija mještanka ovog sela, devedesetogodišnja Dosta Lukajić, koja sa sinom i snahom živi u Rorama, nije mogla mirno da gleda kako vatra spaljuje jedino što ima, pa je i sama grabila vodu iz bunara u kante i dodavala sinu Mlađi, koji je gasio požar."I sada drhtim od straha kad se sjetim požara. Samo smo vidjeli da se izvijaju vijurovi vatre koju nismo mogli ugasiti vodom. I do sada je bilo požara, ali ko sad nikad", priča nam starica Dosta.Kako navode mještani ovog sela, vlasnici izgorjelih kuća koji su boravili u drugim mjestima bili su zgroženi kada su sljedećih dana, nakon što je požar ugašen, stigli u Rore."Svi su došli da vide šta je od njihovih kuća ostalo i bili su zaprepašteni. To je nešto što narod ovdje nije zapamtio", ističe Boško.Požar je 26. jula izbio u selu Vagan i dva dana se, uprkos svim lokalnim intervencijama na gašenju vatre, rasplamsavao preko Vranjaka i brda Ogljaj, da bi treći dan osvanuo u selu Rore, te spalio većinu onoga što je vrijedno.Prije rata, u Rorama je bilo oko 120 kuća, a danas ih ima svega dvadesetak. Vatrena stihija je smanjila i taj broj. Najbliža škola je u Glamoču i udaljena je 28 kilometara od Rora, zbog čega su mnogi mlađi mještani sa djecom napustili selo i otišli da žive u druga mjesta.Kada smo posjetili Rore poslije katastrofe s požarima zatekli smo zgarišta kuća i pomoćnih objekata, spaljenu šumu, opustošeno selo. Ostaci od paljevina jedino su što se može vidjeti i kilometrima idući prema selu Rore.Kako navode iz Civilne zaštite opštine Glamoč, požar je lokalizovan 29. jula, a u gašenju vatre učetvovalo je oko 170 ljudi, među kojima i mještani ovog i susjednih sela, vojska i radnici šumarije u Glamoču."Tokom intervencije na gašenju požara potrošene su tri cisterne vode. Vatra je ugašena kada je već više od pola sela spaljeno, a opštinska komisija je u četvrtak krenula da vrši utviđaj o visini štete koju je prozurokovao požar. Kolika je pričinjena šteta znaćemo početkom sedmice", navodi Velimir Ilić iz službe Civilne zaštite.Mještanima ovog sela, čije kuće su stradale u požaru, u narednom periodu pružiće pomoć Vlada Republike Srpske.Prema riječima Miladina Dragičevića, savjetnika premijera RS Milorada Dodika, problem snabdijevanja električnom energijom i prije požara u selu Rore planiran je da se riješi."S obzirom na situaciju koja je zadesila mještane ovog sela, odmah poslije godišnjih odmora, dogovorili smo sastanak u Mostaru 20. avgusta sa direktorima elektroprivreda Federacije i Republike Srpske, predsjednikom Savjeta ministara Nikolom Špirićem i Velimirom Kunićem, ministrom federalog ministarstva razvoja, preduzetništva i obrta. Na ovom sastanku ćemo utvrditi koji su zadaci ministarstava, potpisaćemo sporazum o uvođenju električne energije na ovoj lokaciji, poslije čega ćemo zadužiti ‘Elektroprivredu’ da praktično krene u realizaciju projekta za uvođenje struje mještanima Rora", kaže Dragičević.Takođe, mještani očekuju da im se pomogne u obnovi kuća i postepenom normalizovanju života, a nesreću koja ih je zadesila nikada neće zaboraviti.Iz Ministarstva za izbjegla i raseljena lica RS ističu da bi opština Glamoč poslije utvrđivanja štete trebalo ministarstvu da dostavi zahtjev za pomoć za obnovu kuća u ovom selu."Ministarstvo zahtjev prosljeđuju Vladi RS, koja donosi odluku o dodjeli sredstava za pomoć", navode iz Ministarstva.(Kliker.info/NN)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku