hamburger-icon

Kliker.info

General Blagoje Grahovac tvrdi : Rata na Balkanu neće biti, iako će ga neki stalno provocirati

General Blagoje Grahovac tvrdi : Rata na Balkanu neće biti, iako će ga neki stalno provocirati

Januar 28
07:26 2017

Iako pojedinci i grupe udaraju u ratne bubnjeve, većinu građana ex Yu prostora niko više, pa ni banditosi, ne može uvući u rat. Smatra ovo Blagoje Grahovac, general avijacije u penziji i analitičar geopolitike, u intervjuu za bh. novinsku agenciju Patria (NAP) .

U svoje riječi je siguran. Kaže da građane u Bosni i Hercegovini želi ohrabriti još i porukom da će Bosne i Hercegovine biti sve više iako bi neki htjeli da je džombosaju.

– Ohrabrujuće je što je najveći broj građana upravo iz Srbije prepoznao sve prevare i zamke koje nam priređuju banditosi pa je u Srbiji najveći broj onih koji nikad više neće ući u bilo kakav rat sa bilo kim. To je najveća garancija za mir na Balkanu – stav je Grahovca.

PATRIA: Generale Grahovac, kao čovjek koji je bio suprostavljen političkom djelovanju vlastodržaca u SRJ, počev od Slobodana Miloševića – kako danas vidite stanje u Srbiji i na Balkanu? Opet se, nažalost, udara u ratne bubnjeve. Ima li tu ozbiljne pozadine?

GRAHOVAC: Na početku želim ohrabriti građane, a posebno građane BiH, da se, bez obzira što se ratni bubnjevi čuju sve glasnije, ne plaše rata jer ga na našim prostorima neće biti. U to sam više nego siguran, ali to ne znači da ga neki nerazumni, a ostrašćeni, neće stalno provocirati. Također ih želim ohrabriti da će Bosne i Hercegovine biti sve više iako bi neki htjeli da je džombosaju. BiH kao država, egzistira punih deset vijekova iako su preko nje prešle sve društvene, političke i ratne oluje.

Naše balkanske nevolje sam objasnio u knjigama “Glasovi iz gluve sobe” i “Banditosi ili ubice država” u izdanju beogradske “Lagune”, a posebno u knjizi “Tri cunamija – Evropa je ranjena”, koja uskoro izlazi iz štampe. Naime, godinama upozoravam da će nekontrolisana globalizacija izazvati planetarne potrese, jer će fatalan učinak imati tri društvena cunamija koja već haraju planetom, a to su: prvo, neoliberalizam koji je prerastao u najopakiji oblik fašizma, a čija generika je prvenstveno na Zapadu; drugo, organizovani kriminal i korupcija sa mafijama kao svojom vojskom, a čija generika je prvenstveno na Istoku; i treće, naoružanog fanatizma, čija generika je prvenstveno na Jugu. U takvim planetarnim procesima geopolitički igrači nisu birali sredstva u ostvarivanju svojih ciljeva pa je razbijanje Jugoslavije bila prva žrtva tih geopolitičkih igara.

Prljave poslove razbijanja Jugoslavije odradili su domaći banditosi. Ta krvava falanga je sastavljena od dijelova vojnih i državnih tajnih službi, kriminogenog podzemlja i nadzemlja, te od unaprijed odabranih političara pohlepnih za novcem i vlašću. Treba znati da je ratna privreda pravi el dorado za pohlepnike i špekulante, dok je rat strast za nacionaliste i klerofašiste. Nažalost, na našim prostorima nije mali broj i jednih i drugih. U ratne bubnjeve na našim prostorima oni udaraju i danas, jer oni isti drže vlast u ex Yu državama. To je ta zbilja i njena pozadina, a koju sam kao oficir na visokoj dužnosti uočio i borio se da ne uđemo u sulude odluke. No, banditosi su bili jači jer su većinskom voljom građana došli na vlast i voljom tih istih građana i danas vladaju. Nešto što je ohrabrujuće jeste to da je najveći broj građana upravo iz Srbije prepoznao sve prevare i zamke koje nam priređuju banditosi pa je u Srbiji najveći broj onih koji nikad više neće ući u bilo kakav rat sa bilo kim. To je najveća garancija za mir na Balkanu.

PATRIA: U Vašim knjigama ste pisali vrlo otvoreno o sukobima u JNA i o bolesnim ambicijama među oficirskim lobijima bivše armije. Čak je bilo i pobuna, hapšenja i žrtava. Do pojave Vaših knjiga sve je to u javnosti bila nepoznata tema, tajna. Kako danas na sve to gledate?

GRAHOVAC: Kada su devedesetih godina banditosi došli na vlast u republikama SFRJ, užurbano su počeli personalno prilagođavati i odabirati one tipove koji su im bili najpogodniji za špekulativne poslove u ratu i ratnoj privredi. Manjak pameti, a višak pohlepe, nacionalizma i klerofašizma je bio kriterij u  njihovom odabiru. U svim republikama na svim nivoima je uspostavljen paralelni sistem – jedan za javno predstavljanje koji nije imao toliko vidljivih mana, i onaj stvarni, a manje vidljiv  koji je proizvodio sva zla. Svi mi koji smo se tome suprostavljali plaćali smo i tada, a plaćamo i danas visoku cijenu. To je pouzdan znak da banditosi nisu otišli sa vlasti nego se kameleonski prilagođavaju dolazećem vremenu. Političke partije su njihova skloništa pa je danas nemoguće doći do zaposlenja ukoliko ne pripadate vladajućim. I to je jedan od pokazatelja vladanja banditosa.
Treba znati da će pravi oficir, a posebno general, učiniti sve da do rata ne dođe, a ukoliko ga je nemoguće izbjeći pravi general u tom ratu i pobjeđuje. Rđav oficir se uopšte ne plaši rata, dlanovi ga stalno svrbe da povuče obarač, a kada do rata dođe onda ga redovno gubi. Takvi su težišno bili naša stvarnost u proteklih dvadeset i šest godina.

Nerazumno je kada danas od bilo kog oficira ili generala čujete da su dobili neku borbu, a posebno da su dobili rat. I danas nisu svjesni da su svi oni izgubili i sve borbe i sve ratove. Banditosi i dan danas na ex Yu prostoru održavaju ratno stanje u produženom trajanju, jer im opšta ratna psihoza kod građana omogućuje lakše vladanje. Sve im je to uzaludno iz dva razloga – prvo, iz geopolitičkih razloga, jer će Balkan umjesto viševjekovnog izvorišta problema u budućnosti biti štit Evrope. Noseća greda tog štita će biti srpsko-hrvatsko i srpsko-albansko prijateljstvo; i drugo, iako pojedinci i grupe udaraju u ratne bubnjeve, većinu građana ex Yu prostora niko više, pa ni banditosi, ne može uvući u rat. Mnoge uzročno-posljedične veze javnosti sam objasnio u svojim knjigama koje banditosima nisu dopadljive, ali ne mogu da ospore bilo koji detalj. To ih čini nervoznim.

PATRIA: Vi ste otvoreno zagovarali razumno vojno djelovanje. Mogli ste vidjeti da su se odluke od imenovanja do ratova donosile u tajnim sobama. Može li se naslutiti ko su bili ljudi iz gluvih soba? Jesu li te oficirske pobune i ti ratni sukobi sa Miloševićem i ratobornim članovima GŠ mogli dovesti do nekih prevrata u ratnoj politici Srbije i promijeniti tok istorije?

GRAHOVAC: Treba znati da su banditosi marširali u istoj koloni sa crkvama i vjerskim zajednicama na njihovim etničkim prostorima. Kada dođe do miksovanja religije i politike tada otrovni opijum obuzima populus, a to vodi u naoružani fanatizam. Pobune protiv politike Miloševića, Tuđmana i Izetbegovića nisu mogle biti izgledne iz razloga sto je populus bio opijen njihovom politikom uvezanom sa klerom,  čime su oni predstavljali legitimno izabrane vođe.

Da je u vojnom vrhu bilo prave pameti onda bi uslijedila komanda da vojska prikupi i blokira svo sopstveno naoružanje i vojnu opremu, da ih niko ne može upotrijebiti, pa bi se onda vidjelo koja politička rukovodstva koriste nečije paravojne formacije. To se nije desilo pa je nastupio haos i svakojaki metež. I dan danas je teško utvrditi pojedinačnu odgovornost za zločine, prevare i zloupotrebe. Svi mi koji smo se suprostavili tom čudu, proglašeni smo izdajnicima svog naroda i izgubili smo vojnu službu. Najbolji znak da banditosi vladaju i danas je to što takvo njihovo mišljenje o nama nije promijenjeno, iako je vrijeme potvrdilo sasvim suprotno. Dobro je to što sve više građana danas uočava banditoske prevare.

PATRIA: Svojevremeno ste upozoravali da Srbija treba da krene na Zapad, a nikako prema Rusiji za čiju ste staru obavještajnu službu (KGB) rekli da je krivac u raspadu Jugoslavije. Srbija se danas sve više okreće istočno, kupuje rusko oružje, mediji navijaju za Rusiju, dok vlasti u isto vrijeme potpisuju sporazume sa NATO-m i otvaraju mu granice države.

GRAHOVAC: Srbiju i Srbe po jednom pitanju treba analizirati kao pozitivan fenomen. Naime, u slobodnom izboru i u slobodnom kretanju građana u dvadesetom vijeku preko 97 % njih je išlo u prostor zapadnoevropske i sjevernoameričke civilizacije. To znači da je građanska svijest Srba usmjerena prema Zapadu. U isto vrijeme politička i crkvena svijest je bila usmjerena prema Moskvi. U takvom društvenom i političkom iščašenju teško je ostati pri čistoj pameti. Pa ipak, većina Srba i dalje ostaje opredijeljena prema evropskim vrijednostima. To je pokazatelj o postojanju njihove akademske zrelosti i građanske hrabrosti.


Foto Ifimes.org

Svjesni ovih činjenica banditosi su prilagodili svoju politiku – glasno pričaju o evropskim integracijama dok ispod te glasne priče imamo okupaciju prirodnih i privrednih resursa od strane ruskih tajkuna.Ovu političku strategiju su preuzeli od crnogorskog rukovodstva na čelu sa Milom Đukanovićem. Tu istu strategiju primjenjuje i Milorad Dodik.
Osnovnu ulogu u razbijanju SFRJ je imao KGB, iako na tu njihovu ulogu nisu bili gadljivi neki centri na Zapadu. Kako je to odrađeno i kako je u tim poslovima Zapad nadmudren detaljno sam opisao u svojim knjigama. Domaći banditosi su operativno sve to odradili. Zaboravljeno je da je u beogradskoj režiji praktično razbijanje Jugoslavije otpočelo u Titogradu 20. avgusta 1988. godine. Ti isti pučisti neprikosnoveno i autokratski vladaju Crnom Gorom skoro tri decenije.
No, za mnoge građane će biti iznenađenje ako kažem da Srbija i Crna Gora mogu doprinijeti relaksaciji odnosa na sjevernoj hemisferi. Srbi i Crnogorci uvijek će biti u prijateljskim odnosima sa ruskim narodom. Članstvom Srbije i Crne Gore u NATO savezu prvi put bi došlo do relaksacije odnosa između Rusije i članica NATO saveza i prvi put bi Rusija imala bar dvije države NATO članica kao svoje istinske prijatelje. Ostajem pri tezi koju neprekidno potenciram više od petneast godina, a to je da bez američko-evropsko-ruskog partnerstva na novim osnovama čitava planeta može biti ugrožena. Ova teza počinje biti sve vidljivija u konkretnijem izgledu.

PATRIA: Svojevremeno ste pregovarali sa NATO-m oko traženje mira. Kako su ti pregovori izgledali?

GRAHOVAC: Zvaničnom dijelu pregovora i dogovora nije bilo mane, a onda je nastupio onaj manje vidljivi ešelon iz onog paralelnog sistema rukovođenja i to pod mentorstvom Miloševića. Naša strana je izigrala potpisani sporazum i onda je uslijedilo ono najgore – kažnjavanje SRJ oružanom intervencijom.

Mala pamet u generalskim šinjelima je tada barjačila patriotizmom, dok danas oni isti štrecaju ko će im pokucati na vrata radi utvrđivanja njihove odgovornosti. Ali, oni se i dalje ne predaju – redovno se druže sa ruskim emisarima u Srbiji, a medijski prostor Srbije (osim onim Vučićevim) reklo bi se, da je otvoren samo njima.

PATRIA: U isto vrijeme u BiH NATO je dio Dejtonskog mirovnog sporazuma. NATO je naime zadužen da implementira vojni dio Dejtona. Svjedok ste tih pregovora. Izgleda kao da su velike sile odredile svoje interesne sfere samo se sada lagano i bez krvi povlače granice tih sfera.

GRAHOVAC: Nikako se ne smiju zanemariti ciljevi i uticaji geopolitčkih igrača, ali treba znati da ukoliko mi u regionu ne nametnemo novu  političku inicijativu svi ćemo biti žrtve geopolitičkih igrača pa čak i pod uslovom da su njihove namjere najplemenitije. Ima jedna formula koja ima konstantu u uspjehu. Ta formula je neprikidan i snažan politički tempo u građenju prijateljskih  i dobrosusjedskih odnosa između sekularnih država. Naglašavam sekularnih, jer nacionalizam i klerikalizam uvijek idu zajedno, a taj otrov je u stanju da razori svaku državu na planeti. Ex Yu države su svojim ustavima definisale da su sekularne, dok to u praksi stvarno i nisu. Velikodostojnici crkava i vjerskih zajednica u regionu (osim časnih izuzezaka) su najveći trovači odnosa između naroda, a oni isti šuruju sa nosiocima državnih vlasti. To je za nas veća opasnost od svih neiskrenosti geopolitčikih igrača. Ukoliko građani i politčke elite u BiH ovoga nisu svjesni, zaludu će NATO biti garant sprovođenja Dejtona. Prijateljski odnos ex Yu država i Albanije, udruženih u Jugoregiji kao okosnici buduće Balkanske unije, biće jedini garant da Balkan postane štit Evrope. Takvog će ga respektovati i poštovati svi geopolitički igrači. Tada će Balkan prvi put u istoriji od društveno-političkog objekta postati važan geopolitčki i državno-politčki subjekat. Tada ćemo mi biti garant NATO-u baš koliko je danas on garant nama.

PATRIA: U BiH imamo Milorada Dodika, čovjeka koji je krenuo u politiku kao demokrata, došao na vlast uz pomoć Zapada, a onda se okrenuo prema Rusiji otvorenim pozivima na secesiju i rat. Danas je pod sankcijama zbog svog neartikuliranog ponašanja. Nije li ta odluka u stvari poruka Zapada da ovdje više ne smije biti rata niti napetosti?

GRAHOVAC: Može se to smatrati takvom porukom, ali i to ima svoje ograničeno vrijeme trajanja. Čekaju se drugi politički i društveni subjekti u BiH da nešto preduzmu. Milorad Dodik je jasan i jednostavan je slučaj za rješavanje. On je model koji pripada grupi banditosa kako sam ih ranije opisao. Ali, on nije toliko opasan, jer je on otvorena i pročitana knjiga.
Bakir Izetbegović je Dodikova generika, jer ukoliko Izetbegović bude dugo politički trajao za očekivati je da će se u srpskom etnosu pojaviti još žustriji i politički nekultivisaniji dodici, a u hrvatskom etnosu će se oglasiti njihovi dodici, koji danas skriveno Milorada Dodika nazivaju kraljem. Milorad Dodik svojim ponašanjem svaki dan proizvodi rizike po Republiku Srpsku i pravi nelagodu muslimansko-bošnjačkom korpusu, ali ideologija i politika Bakira Izetbegovića svoj etnički korpus vodi u samosmaknuće. To je upravo onaj korpus koji je u SFRJ pripadao najcivilizovanijem dijelu muslimanskog svijeta na planeti, a koje politika Izetbegovića i njemu sličnih danas vodi u kultorološku i civilizacijsku nakaznost. Strah od islamizma koji produkuje Izetbegovićeva politika sve više proizvodi i u učvršćuje mnogobrojne dodike u regionu. Dodik i Izetbegović imaju jaku međusobnu sinergiju za njihov opstanak na vlasti.
Godinama javno naglašavam da je za ozdravljenje BiH nužno od politike odmaknuti Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika i Fahrudina Radončića. Kada oni budu osjetili da se ide u tom pravcu oni će početi da se međusobno približavaju. Naravno, da bi spašavali sebe, a ne BiH. BiH će početi svoje ozdravljenje onda kada se osjeti podjednako prisustvo i Bošnjaka-Muslimana i Srba i Hrvata u Sarajevu i Mostaru. Ne potenciram slučajno baš ova dva grada. To će biti najsigurniji pokazatelj da se BiH nalazi pod brižnom pažnjom i Hrvatske i Srbije. Bakir i njemu slični to nisu u stanju vidjeti zbog strasti koje osjećaju prema nekakvom erdoganu koji je čista kopija nekakvog dodika.

PATRIA: Crna Gora je postala dio NATO-a. Bili ste svojevremeno savjetnik Mila Đukanovića i Ranka Krivokapića. Jesu li Vas poslušali oko NATO-a? Kako bi to moglo promjeniti sudbinu Crne Gore, ali i odnose sa Srbijom, Hrvatskom i BiH?

GRAHOVAC: Ulaskom u Đukanovićev kabinet septembra 1999. godine bio sam uporan u tri pitanja; prvo, otklon od politike zločina koju je predstavljao Slobodan Milošević; drugo, uspostavljanje samostalne i međunarodno priznate države Crne Gore; i treće, usmjeravanje države Crne Gore prema evroatlanskim integracijama. Ne komentarišem u kom pravcu je do tada bila usmjerena državna politika Crne Gore kao i to koliko sam ja doprinio promjenama te politike. Nešto je veoma evidentno – kroz institucije sistema sam vodio borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, protiv rodbinsko-kumovskog i partijskog nepotizma, te borbu za pravnu državu i vladavinu prava. Kada ta moja borba u institucijama sistema nije davala očekivano, istu sam nastavio javno što se dokazuje u već objavljenim  knjigama. U njima je napisana optužnica protiv Demokratske partije socijalista Crne Gore i njenog rukovodstva od koje se oni neće moći odbraniti. Već punih jedanaest godina DPS Crne Gore javno kvalifikujem da je kriminalna, zločinačka i neofašistička organizacija koju treba zabraniti. Oni na to ne reaguju jer ja iznosim argumente za sve to.
Dužnost savjetnika Ranka Krivokapića je bila nešto sasvim drugo, jer je postojala koherentnost po težišnim pitanjima moga djelovanja.


Foto Ifimes.org

Članstvo Crne Gore u (nadam se uskoro reformisanom) NATO-u će relaksirati kako unutarcrnogorske odnose tako i odnose u regionu. U Srbiji to na početku neće biti dobro prihvaćeno, ali će to uskoro biti inspiracija Srbiji da i ona krene tim putem. Biće to blagotvorno za američko-evropsko-rusko partnerstvo na novim osnovama o kome sam govorio. Biće blagotvorno i za odnose Crne Gore sa susjednim državama.

PATRIA: U knjigama ste priznali da ste branili pozicije generala Perišića. Možete li nam reći kakva je njegova uloga prema ratu u BiH i prema Slobodanu Miloševiću i njegovoj političkoj vrhušci?

GRAHOVAC: Ni u čemu nisam branio poziciju generala Perišića što se potvrđuje činjenicom da sam odbio da budem svjedok njegove odbrane. Moj stav se nikada nije mijenjao – ako je neki general časno vršio svoju dužnost, svjedoci mu nisu potrebni, a ako nije – onda bih mu ja bio teži od bilo kojeg tužioca U svojim knjigama sam branio istinu ma na koga da se ona odnosi, pa makar ona bila od koristi i onim ljudima koji su meni radili o glavi. U pitanju su principi.

PATRIA: Ostala je tajna: zašto ste ipak pored svih sukoba i nevolja koje ste doživjeli od Slobodana Miloševića, odbili svjedočiti protiv njega?

GRAHOVAC: U pitanju su principi. Zagovornik sam principa da krivcima i štetočinama treba suditi pred nacionalnim sudovima, a prema onim koji su sve to radili sa državnih funkcija i tobože u ime naroda, treba biti strog što je moguće više. Tek bi to bilo blagotvorno za katarzu, samoosvješćenje,  samokritiku i građanje pravne države. Tek bi tada kazna imala vaspitnu funkciju. Rekoh, u pitanju su principi!

(NAP)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *