Kliker.info

Prvo što upada u oči s tom Livanjskom deklaracijom jest da ništa ne rješava nego samo produbljuje sukobe između Hrvata i Bošnjaka za potrebe političkih elita. Opet se problematizira presuda Haškog suda šestorici herceg-bosanskih čelnika. Može se priznati činjenica da je Haški sud bio pod snažnim utjecajem raznih politika, da je presuda o udruženom zločinačkom pothvatu problematična bez osude Srbije za još očitiji takav zločin.

Međutim mora se prihvatiti jedan standard demokratskog svijeta, a to je da se moraju poštivati odluke suda. Kakav je takav je, presuda bila ne znam kakva, mora se poštivati, moramo imati nešto što nas sve obvezuje. I još k tome Haški sud je napravio opasnu metodičku pogrešku jer je suđenjem pokušao raditi na pomirenju i time teško oštetio pravdu, jer mir je djelo pravde, ako pravda ne funkcionira, nema mira.

No očito je da Livanjska deklaracija ne diže glas protiv tih promašaja Haškog suda, nego im smeta što ta Haška presuda zapravo osuđuje Herceg-Bosnu, njezinu neodgovornu politiku na kojoj počiva politika HDZ-a. Dakle ova Livanjska deklaracija očito je obrana Herceg-Bosne i njezine politike koja je ugrožena Haškim presudama i aktualnim razvitkom događaja kako u Bosni i Hercegovini tako i u Hrvatskoj i šire.

Herceg-Bosna je najveći promašaj hrvatske politike općenito, to je pravi politički monstrum koji je nanio neizmjerno zlo prije svega hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini i opterećuje politiku Republike Hrvatske. Zato je nužno raskrinkati tu Livanjsku deklaraciju. Aktualna politika HDZ-a ovisi o nasljedstvu Herceg-Bosne i njih samo zanima da očuvaju tu Herceg-Bosnu kao hrvatski entitet, kao svoju prćiju koja bi utjelovila njihove rezultate rata kako se ne bi pokazali kao totalni gubitnici. HDZ ne zanima izborni zakon niti ikakva ravnopravnost Hrvata u BiH. Uvjeren sam kada bi sada svi prihvatili HDZ-ov prijedlog izbornog zakona bez trećeg entiteta, oni ga ne bi prihvatili, njih ništa ne zanima osim te njihove prćije.

HDZ i sada vodi opasnu politiku kojom ugrožava opstanak hrvatskog naroda u BiH. Donedavno je srž njihove politike bila da nije Hrvat tko nije hadezeovac, a onda su okrenuli da nije Hrvat tko ne mrzi muslimane. Nedavno za Božić blagoslivljao sam kuće u srednjoj Bosni, posjetio sam oko 250 obitelji i stekao uvjerljivu spoznaju da nakon ovako užasnog rata između Hrvata katolika i Bošnjaka muslimana hrvatska strana nimalo ne radi na liječenju tih rana i pomirenju, naprotiv potpiruje se sustavno mržnja prema muslimanima. Ljudi doslovce masovno govore da sele ne samo radi posla, nego ne mogu shvatiti da će živjeti s muslimanima. Predivne obitelji, situirane, s dobrim zaposlenjem, s izgrađenom obiteljskom kućom, s vikend kućom i imanjem, grade kuću u Hrvatskoj i kažu da sele samo zato što ne mogu živjeti s muslimanima.

Vidite, i ova kampanja s Livanjskom deklaracijom, s izbornim zakonom, sva politika HDZ-a u suradnji sa Srbima iz RS, zasnovana je na produbljenju mržnje prema muslimanima. Normalno bi bilo da hrvatski narod normalizira politiku prema muslimanima Bošnjacima kao mostu s islamskim svijetom, ali ne, u tome se vidi sva površnost i sebičnost te politike i te političke elite. Nas koji nastojimo napraviti perspektivniji odnos prema muslimanima Bošnjacima i prema državi BiH, proglašavaju daidžama, bolesnicima s Štokholmskim sindromom makar naši motivi bili najčišće evanđelje i odgovornost prema društvu i državi BiH.

Osobito je važno da se politika Republike Hrvatske oslobodi politike Herceg-Bosne uvezane u velikosrpski projekt kao opterećenja prošlosti i okrene se dugoročnoj i perspektivnoj politici koja će joj omogućiti da igra aktivnu geostratešku ulogu na ovome raskrižju civilizacija.

Fra Ivo Marković (Vijesti)