Kliker.info

Fra Ivan Šarčević, jedan od najistaknutijih intelektualaca u BiH i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, u Pressingu na  TV N1 govorio je o položaju Hrvata, politici Hrvatske prema bh. Hrvatima, strahovima i očekivanjima.

Na početku Pressinga na N1 je kazao da se ničija sreća ne može graditi na nesreći drugih. Naveo je da se možda danas u Bosni i Hercegovini živi s manje nade nego nakon rata, te da mnogi ljudi napuštaju našu zemlju iz straha.

“U ovoj zemlji je posebno etnički strah i oni su različiti. Strah Hrvata je, recimo, strah od nestanka u BiH. To je inače strah mnogih. Mislim da je to jedan od temeljenih strahova Hrvata. To se i pokazuje. Oni su po posljedicama rata i demografski, nisu nastradali brojčano toliko, ali demografski je to katastrofa. Bošnjaci imaju strah od susjeda, rat im daje za pravo, a kod Srba također postoji strah od ukidanja Republike Srpske”, kazao je fra Ivan Šarčević u Pressingu.

Kako je naveo, kategorizacija Bosanaca je vrlo plutajuća kategorija.

“Ja se smatram bosanskim Hrvatom gdje moje bosanstvo je konstitutivno za moje hrvatstvo i obratno. Ja se u nacionalističkom hrvatstvu uplašim za svoje bosanstvo, za sebe uopće kao pojedinca, na mene to bitno spada”,poručio je Šarčević.

Na upit urednika i voditelja Amira Zukića zašto i kako se desilo da se Hrvatska nameće kao majka, a BiH kao maćeha bh. Hrvatima, fra Šarčević je poručio da je to jedno od najbolnijih pitanja, ne samo za Hrvate, nego za ovu zemlju.

“Taj problem traje dugo, nije samo od Tuđmana i njegovog nastojanja da podijeli ovu zemlju, iako će mnogi odmah skočiti i reći da nema dokaza. Ljudi ne čitaju, dokazi su tu i on je to stalno govorio. Ta nedovoljno jasna politika prema BiH i prema bosanskim Hrvatima od strane Hrvatske, odnosno ljudi koji su političari, je staro pitanje. Jedna od osnovnih stvari za politiku iz Hrvatske je nemogućnost i nehtjenje pa i određena vrsta neznanja o ovoj zemlji da bi ju trebalo prihvatiti kao samostalnu državu. Negdje početkom 20. stoljeća, Antun Radić je ustao protiv hrvatske politike. Kazao je ovako ‘ovdje neki žele veliku Hrvatsku i odnos prema BiH grade ovako – htjeli bi zemlju a neće ljude’. Neće Hrvate zato što ih onda nisu smatrali dovoljno svjesnima”, poručio je gost Pressinga.

Na upit da li je rješenje treći entitet, kao što se to danas moglo čuti u Saboru Hrvatske, fra Ivan šarčević poručuje da nije.

“Ja nisam za treći entitet, to ne može bez rata, ne znam da li može bez rata. I ovako se događa dominacija nad manjinama u kantonima, FBiH, RS-u. Zašto se za Dom naroda ne bi moglo izabrati, recimo, prema broju ljudi, neka se poveća broj. Tu se Bošnjaci s pravom ljute, od rata ovamo opstanak Bošnjaka je vezan uz opstanak Bosne i Hercegovine. To je razumljivo i opravdano. Davno je Ivan Lovrenović rekao za srpsku politiku i Republiku Srpsku da je to imela na stablu i to je čak izašlo u Beogradu”, kazao je Šarčević u Pressingu na N1.

Na konstataciju da se za aktuelno stanje Hrvata u BiH okrivljuju Bošnjaci, da je danas u Saboru Hrvatske rečeno da su pred istrebljenjem te da je rješenje treći entitet, Šarčević je kazao:

“Što se tiče bošnjačke politike, ona od Alije Izetbegovića nema jasnu viziju. Možda je najdalje otišao u tome, najbolje i najpomirljivije, rahmetli Sulejman Tihić. Te politike danas nema. Bošnjaci ne preglasavaju Hrvate onako kako to HDZ govori, ali da Bošnjaci izborom Komšića, iako je on i legalno i legitimno, oni ga izabiru da bi kontrirali Hrvatima. To nije građanska opcija. Nezgodno je o tome pričati jer je to odmah svrstavanje. Probosanski si ako si za Komšića, a ovamo nisi Hrvat ako nisi za Čovića. Zar to nije slično onoj dilemi 2006. Pa kako je to izabran Željko Komšić 2006. godine kada su bila dva hrvatska kandidata, Ivo Miro Jović i Božo Ljubić? Tada je isto Željko Komšić pobijedio. Pa što se to nije prije mijenjalo?”.

Jedan od najistaknutijih intelektualaca u BiH i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Ivan Šarčević kazao je u Pressingu na N1 da je na djelu nastavak politike Franje Tuđmana prema BiH.

O stavu Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, Šarčević je kazao je da misli da je on “produkt stava Franje Tuđmana koji je smatrao da je to kolonijalna tvorevina srbo-komunistička”.

“Kako je govorio, da to nije nikakva povijesna zemlja, da treba podijeliti, kako je govorio novinarima na novogodišnjem prijemu na prijelazu iz 1991. na 1992., da se smire srpske pretenzije, da se njihovi apetiti za širenjem zadovolje, pri tome će Hrvatska uzeti svoje, a u sredini će ostati zemljica Bosna, jedna njegova aluzija, na Porfirogeneta. Pavelić nije imao toliki animozitet prema muslimanima kao što je Tuđman imao. Kod Tuđmana je više prisutan dogovor Cvetković-Maček, prisutna je ideja onoga dijela hrvatskih, a pogotovo srpskih komunista koji također nisu jednostavno prihvaćali samostalnost BiH. Tu su presudili Tito, Rodoljub Čolaković, Hamza Humo…”.

Ima li današnja Hrvatska vlast velikohrvatske ambicije?

“Mislim da nema, ali se zapetljala kao inače hrvatska politika. Ona ima kao uteg ratnu politiku Herceg-Bosne. Ona je imala u periodu Sandera određenu vrstu detuđmanizacije, za vrijeme Mesića određenu vrstu retoričkog otklona, sa Josipovićem je imala određenu vrstu priznanja svoje nesreće. Sad se zapetljava, postala je uteg. Baviti se na ovakav način Hrvatima u Bosni, i da čitava vanjska politika bude taocem hercegbosanske politike, ja to nazivam hercegbosanskom politikom, jer to nije briga za bosanske Hrvate, to je u biti velika briga za pitanje vlasti. Nije ni meni skroz sve jasno, ali mislim da je postala baš taoc s ovom igrom oko Bosne, oko bosanskih Hrvata. To je nastavak na Tuđmanovu politiku koji je bosanske, a i hercegovačke Hrvate žrtvovao za samostalnost Hrvatske koju bi on ionako imao”.

Govoreći u sukobu između bosanskih i hercegovačkih franjevaca, kazao je:

“Taj sukob je prećutan. Prešao je u fazu indiferentizma. On je iz poltiičkih razloga. Njihov izbor je bio da svoje studente školuju u Zagrebu. Također iz političkih razloga. Ovo je njihova domovina. Mi smo poslani istom narodu. Naše razilaženje je to samo što su glavni protagonisti hercegovačkih franjevaca bili uz Tuđmanovu, Šuškovu i Bobanovu politiku. I danas su. Ta politička hercegovinizacija Bosne je počela davno. Ljudi se sjećaju kada je Boban predlagao Puljiću da sjediše biskupije premjesti iz Sarajeva u Travnik. Riječ je o debosnizaciji Hrvata i kroatizaciji Bosne – govorim to s teškoćom. To je zloradost kod nekih ljudi”.

Kako je kazao, sva hrvatska politika je prebačena u Mostar i to ne vidi ni hrvatska politika u Hrvatskoj, kao ni Stranka demokratske akcije. Podsjetio se razgovora sa jednim članom Stranke demokratske akcije kojem je kazao da ih ne zanimaju bosanski Hrvati. Istakao je da “Hrvati ne trebaju biti dekor muslimanima, kao što je Pavelić muslimane nazivao cvijećem”.

“Najgore stvari su radili vjernici”

Upitan zašto su vjerske zajednice pristale na stegu sa vladajućim nacionalizmom, fra Šarčević je odgovorio:

“Uvijek je religija išla uz politiku – uz nacionalne stranke i nacionalizam, iako to ne bi smjelo biti normalno jer je nacionalizam najsekularnija – bezbožna ideja jer naciju stavlja na mjesto Boga. Nacionalizam je ideologija koja može sve apsorbirati. Ide zajedno i sa kapitalizmom. To su najgore ideologije za vjeru. Katolička crkva se plašila boljševizma, a nacionalizam se nudi kao potvrda religije. Pa fašizam je u svojoj gestikulaciji i ornamentici kopirao religiju”.

U Pressingu N1 televizije je ukazao na “nužnu moralnu i duhovnu obnovu”, te je dodao:

“Vjerski službenici su kod nas govorili da samo vjernik može biti moralan. To nije tako. Najgore stvari su radili vjernici”.

O izboru Komšića za člana Predsjedništva

Tema razgovora je bio izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Komentarisao je konstataciju Vinka Puljića, kardinala Vrhbosanskog, da je Komšić kao i Hitler legalno dobio vlast.

“To su neprimjerene riječi. To je samo znak koliko teške riječi izazivaju velike posljedice za sve nas”, kazao je.

Smatra da je izbor Komšića bio reakcija na “gotovo nekompromisni stav Hrvatskog narodnog sabora o Izbornom zakonu”.

Upozorio je da “ne ide na dobro ako ne bude stvarnog pomirenja”.

Najveći problemi religije

Fra Šarčević je mišljenja da vjerske razlike trebaju izaći na vidjelo, ali ne na način da svako misli na svoje jer je to “destrukcija”. Ovu konstataciju je objasnio sljedećim riječima:

“Svugdje propadaju narodi koji misle samo na sebe. Mi se moramo brinuti jedni za druge – da nam je stalo jedne za druge. Komšić ima pravo kada kaže da dolazi iz reda hrvatskog naroda i on treba zastupati sve građane. Mene bi kao vjerskog poglavara trebali zanimati svi ljudi”.

Kao problemom ljudi koji sebe smatraju vjernicima je istakao licemjernost.

Na kraju svojeg gostovanja u Pressingu N1 televizije je poručio:

“Vrijeme je naklonjeno religiji bez Boga. Ovo nije moja misao. Od Ničea živimo smrt Boga, a za vjernika je to smrt čvojeka. Pri tome ne kažem da svi moramo biti vjernici”.

Za njega je zastrašujuće što ljudi “vjeruju u Boga, a na sve načine govore o mržnji”.