Kliker.info

Balunović na početku razgovora objašnjava kako nacionalne stranke u BiH koriste Dejtonski sporazum za svoje interese, te zbog čega im nije u interesu da zemlja profunkcioniše u punom kapacitetu.

„Većina nacionalnih država vrše sopstvenu reprodukciju kroz ono što često nazivamo „banalnim nacionalizmom“. To su prakse koje prolaze ispod radara običnog posmatrača i postaju maltene podrazumijevajuće. Zašto ne bismo imali nacionalne zastave po ulicama ili institucijama, zašto ne bismo imali nacionalne grbove na novčanicama i slično.

Bosna sa druge strane, samu sebe reprodukuje kroz konstantno dizanje političkih tenzija koje prate etničke linije razgraničenja. Iako je Aneksom 4 Dejtona predviđeno da se u BiH primjenjuje takozvani konsocijativni model (koji se temelji na podjeli izvršne vlasti – obično među različitim etničkim skupinama ali ne nužno), centralni pojam unutar tog modela samo je nominalno saradnja“, kaže Balunović.

On dodaje da u praksi, bh. elite reprodukuju sistem kroz fingirani sukob koji, u konačnici, ima za cilj da održava postojeće stanje koje bi u svakom drugom scenariju već odavno postalo neizdrživo.

„Imamo dakle jedan paradoks prema kom je jedan sistem održiv u onoj mjeri u kojoj počiva na sukobu. Ako bi tog sukoba nestalo, nestalo bi i ovakve, dejtonske BiH. Zašto je ovo bitno? Upravo da bismo prodrli u srž namjere koju je SDA imala sa deklaracijom. Njoj, baš kao i SNSD-u i HDZ-u, odgovara isključivo dejtonska BiH, iz koje svi crpe legitimitet i politički vazduh. Dakle, odgovara im politička klima u kojoj preovlađuje sukob.

Otuda namjera SDA nije da postane novi SDP ili nova Naša stranka i napravi nekakav građanski, liberalni zaokret – već da izazove reakciju iz Republike Srpske o kojoj Ivo Komšić u Oslobođenju piše da podsjeća na onu Radovana Karadžića nakon odluke o referendumu 1992. godine. To nije daleko od istine – samo što u tom trenutku gotovo da nije bilo „win-win“ scenarija za postojeće aktere, pa je došlo do rata. U ovom trenutku, „win-win“ je obezbijeđen samim prepucavanjem i dizanjem tenzija – sve preko toga postalo bi kontra-produktivno za same aktere“, objašnjava naš sagovornik.

Balunović ističe da odlazak Dodika u Beograd zbog svega toga vidi kao dio ove igre u kojoj je svaki potez SDA predstavljen kao napad na Srbe.

„Da je deklaraciju pisala neka od stranaka „građanske“ orijentacije iz Federacije, to bi bio samo još jedan akt koji bi prošao nezapaženo u Banjaluci. Ovako, pošto je to pisala SDA, sa namjerom sa kojom je pisala – Dodik bi ispao neozbiljan prema svom dugogodišnjem partneru u podjeli plijena u BiH, Bakiru Izetbegoviću – da se nije „upecao“.

Možda će zvučati čudno ovo što govorim, ali ja mislim da Vučić savršeno dobro razumije ovu igru i zato nam on u posljednje vrijeme, pogotovo poslije sastanaka sa Dodikom, izgleda kao da govori o nekom tamo sukobu u Nagorno Karabahu, a ne o BiH“, ističe Balunović.

Prema Balunovićevom mišljenju, Vučić jednostavno neće da dozvoli da ga Dodik uvuče u igru koja nije njegova, jer od nje može imati više štete nego koristi.

„Na kraju, Dodik dobije ono po šta je došao u Beograd – a to je privid potvrde za svoje glasače da mu Beograd čuva leđa, a Vučić ne dozvoljava da išta izgubi u očima međunarodne zajednice u trenutku kad se lomi stvar oko Kosova. Posmatraču sa strane Dodik bi izgledao kao malo slinavo dijete koje trči mami ili tati kad god ga neko gurne na fudbalu. Ipak, u Bosni Dodik i Izetbegović (i Čović) igraju za isti tim. Na drugoj strani su obični ljudi“, kaže Balunović.

Takođe, dodaje Balunović, Dodik se u samom RS-u suočava sa sve većim nezadovoljstvom.

„Od slučaja “Dragičević” naovamo, on se, ako ništa više, osjeća manje sigurnim nego u prethodnim godinama. On je ubijeđen da će sve biti u redu, ali sam isto tako i ja ubijeđen da malo nemirnije spava jer se u javnosti (a i kuloari su neka javnost) pojavljuju stvari koje on baš ne bi volio da sluša – ma koliko on i dalje bio moćan i mislio da jednom izjavom može to sve da izniveliše.

Dolascima u Beograd on pokušava da igra na sentiment povezanosti Srba u RS-u i Srbiji koji, da vam pravo kažem, nije ni izbliza na tom nivou koji se projektuje uz pomoć sastanaka na najvišim instancama. Vučić u Srbiji, ponovo – nema prevelikih benefita od sastančenja sa Dodikom, dok Dodik čini mi se – što više igra na tu kartu “Srbija majka”, to je izvjesnije da se osjeća nesigurnim“, zaključio je Filip Balunović.  

(Vijesti)