Kliker.info

Predsjednik Haškog tribunala Fausto Pokar u ekskluzivnom intervjuu za «San» govori o tome koliko su zatvori u BiH sigurni za izdržavanje kazni osuđenih ratnih zločinaca, koji će obim poslova Tribunal završiti u naredne dvije godine, kakve su šanse da Sud nastavi sa radom i poslije 2010. godine…

Postoje li procjene u Tribunalu šta bi od predmeta moglo biti završeno do predviđenog roka – kraja 2010. godine, a šta sigurno neće?

-U skladu sa strategijom okončanja rada, koju je sačinio Tribunal i usvojilo Vijeće sigurnosti od 2004. godine nije podignuta nijedna nova optužnica. Okončani su predmeti protiv 113 od ukupno 161 osobe protiv kojih su podignute optužnice, a očekuje se da će se svi preostali pretresni postupci i žalbe u predmetima protiv optuženih koji se nalaze u pritvoru okončati do 2011. godine. Aktivnosti u sudnicama trenutno se vode nezapamćenim tempom. U toku su prvostepena suđenja protiv 28 optuženih u osam predmeta, šest ih čeka na početak suđenja, a deset na žalbeni postupak. Ako nastavimo tim tempom, na dobrom smo putu da postojeće predmete završimo do 2011. godine. Međutim, moram naglasiti da se ovaj rok ne odnosi na vrijeme potrebno za procesuiranje četvorice bjegunaca. Tribunal ne smije zatvoriti vrata dok se ne sudi Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću, Goranu Hadžiću i Stojanu Župljaninu.

Koliko je realno očekivati da Vijeće sigurnosti svojom odlukom produži rad Tribunala nakon 2010. godine?

– Trenutno se 2011. godina uzima kao godina kada se trebaju okončati sva prvostepena suđenja koja su u toku kao i žalbeni postupci. Međutim, to ne znači da će se vrata Tribunala nakon toga zatvoriti. Zajedno sa Vijećem sigurnosti radimo na pronalaženju mehanizama koji bi trebali da postoje i nakon okončanja mandata Suda. Ti bi se mehanizmi mogli baviti pitanjima kao što su suđenje bjeguncima, zaštita svjedoka, arhiva…Vijeće sigurnosti shvata značaj ovih pitanja i mi ćemo zajedno naći najbolje rješenje za vrijeme nakon što okončamo tekuće predmete. Ne zaboravimo da Tribunal nikada nije bio zamišljen kao stalna institucija. Imajući to na umu, mi smo u posljednjih petnaest godina postigli nevjerovatne rezultate tako što su pred lice pravde izvedene osobe najodgovornije za patnje koje su nanesene ljudima u regiji tokom ratova. Sada je na pravosuđima u regiji da nastave u istom pravcu i da preostale odgovorne izvedu pred sud. Ostajemo opredijeljeni da pomognemo lokalnim pravosuđima u izgradnji kapaciteta kako bi se rad Tribunala nastavio daleko u budućnosti.

Pratite li reformu pravosuđa u BiH i da li smatrate da je ono spremno da preuzme neke od predmeta iz Tribunala?

– Saradnja s lokalnim pravosuđima ključna je za uspješno okončanje mandata Tribunala. Već godinama radimo na jačanju mogućnosti lokalnih sudova da se bave suđenjima za ratne zločine. U tu svrhu, od samog početka sarađujemo sa Sudom BiH i dalje ćemo pružati podršku i sarađivati s tom institucijom. Prepoznali smo mogućnost tog suda da se bavi ratnim zločinima tako što je deset optuženih proslijedio na procesuiranje Sudu BiH. Uvjereni smo da se u suđenjima pred Sudom BiH poštuju međunarodne norme pravičnog postupka kao što je i potvrđeno u izvještajima koje pripremaju OEBS i nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava. Naša saradnja se ne završava s prebacivanjem predmeta. Smatram da je jako značajno da stručnjaci iz Tribunala prenesu i razmijene svoja iskustva i naučene lekcije s kolegama u regiji. Ne smijemo zaboraviti važnu ulogu koju će kantonalni i okružni sudovi i tužilaštva imati u donošenju pravde za narod BiH.

Prije nekoliko dana posjetili ste BiH. Koliko su zatvori u BiH sigurni za izdržavanje kazni osuđenih lica nakon onoga što ste vidjeli u Foči?

– Situacija sa zatvorima u BiH nije zadovoljavajuća. Kao što sam rekao u brojnim prilikama do sada, izgradnja državnog zatvora je od presudne važnosti. Još jednom ću pozvati međunarodne donatore da daju svoju podršku ovom važnom projektu.

Upravo iz tog zatvora pobjegao je zločinac Radovan Stanković. Prema informacijama kojima raspolažu policijski organi u BiH, on se krije u Srbiji. Može li se tamošnja vlast "natjerati" da ga izruči?

– Ponoviću još jednom – bijesan sam zbog Stankovićevog bijega i činjenice da je on i dalje na slobodi! Jedan od ciljeva moje posjete BiH bio je da od vlasti RS i države BiH dobijem više informacija o koracima koju su preduzeti i koji se preduzimaju da bi se kaznile osobe odgovorne za ovaj bijeg. A, sve u cilju da se Stanković locira, uhapsi i da se obezbijedi da u budućnosti ne dođe do sličnih bjekstava. Želim naglasiti da je ovaj slučaj prva i najvažnija obaveza nacionalnih vlasti, jer je Stanković prebačen u BiH, nakon čega je protiv njega vođen postupak pred Sudom BiH i on je osuđen. Tribunal i ja lično pomno ćemo pratiti dešavanja u ovom predmetu. Dobio sam dodatne informacije koje ću analizirati zajedno sa svojim kolegama kako bismo vidjeli da li Tribunal može da učini nešto što bi doprinijelo rješavanju ovog pitanja. Ne možemo biti zadovoljni dok Stanković ne bude uhapšen i vraćen u zatvor na odsluženje kazne zatvora za silovanje, mučenje i zarobljavanja.

Kako komentarišete brojne kritike od porodica žrtava nakon skoro svake presude koju donese Tribunal?

– Shvatam bol i patnju žrtava i suosjećam s njima. Zaista, kad kod sam u mogućnosti, nastojim da se lično sastanem sa udruženjima žrtava i razgovaram o pitanjima koja ih tište. Hiljade žrtava odigrale su ključnu ulogu u suđenjima i imale su priliku da ispričaju svoju priču. Sudije su uzele u obzir ta svjedočenja kao i druge materijalne dokaze i izvagati ih spram optužbi i dokazanih činjenica. Međutim, treba imati na umu da su sudije tu da utvrde odgovornost optuženog po optužbama koje podiže Tužilaštvo. Kad se optuženi oslobodi krivice po nekim tačkama optužnice, to ne znači da Tribunal tvrdi da se ti zločini nisu ni desili. Imajući to na umu, lokalna pravosuđa trebaju da rade na pronalaženju krivaca koji su počinili zločin i da ih izvedu pred lice pravde. Tribunal će nastaviti da pruža podršku lokalnim pravosuđima u potrazi za pravdom.

Prilikom posjete BiH upoznali ste se i sa slučajem Ilije Jurišića koji se nalazi već godinu dana u zatvoru u Srbiji. Da li Tribunal može reagovati u ovom predmetu?

– Predmet Ilije Jurišića nije u nadležnosti Tribunala i prema tome ne mogu komentarisati taj predmet.

Koliko je dovedena u pitanje saradnja sa Tribunalom nakon posjete predstavnika Srpske radikalne stranke Hagu, gdje je u toku suđenje Vojislavu Šešelju, predsjedniku te stranke, posebno zbog činjenice da postoji mogućnost da ta stranka bude na vlasti u Srbiji?