hamburger-icon

Kliker.info

Faruk Borić : Nacija islama

Faruk Borić : Nacija islama

23 Jula
05:57 2011

Piše : Faruk Borić (BH Dani)

Dočekali smo još jedan filmski praznik u Sarajevu. Ovih će dana rijeka filmadžija, redcarpetlija i naprosto, ljubitelja sedme umjetnosti preplaviti gradsko jezgro. Malo ko, zapravo niko se više ne buni zbog činjenice da se filmska smotra i uz nju popratni sadržaji puni galame, ića i pića prilagođavaju lunarnom kalendaru, kako ne bi u najsvetijem mjesecu muslimanima bio narušen ibadet i post. To ne treba da iznenađuje jer se shvaćanje religioznosti na brdovitom Balkanu oduvijek, a naročito s padom “mrskog” komunističkog režima, vezivalo za vidljive znake identiteta. Dugo stjerano u četiri zida, vjersko je rastrgalo okove i sada gospodari javnim prostorom. Svaki potez koji to narušava, poput Queer festivala, za posljedicu može imati nasilje. Neko je već napisao kako SFF stvara pogrešnu sliku o Sarajevu, gradu u kojem je prije nekoliko dana bačena bomba na dječje igralište. Baš kao što se SFF pomjera, da li svi mi živimo u pomjerenoj stvarnosti ako ignoriramo jedno ili drugo, svjetla pozornice ili mrak postkonfliktnog? Da ne budemo sarajevocentrični, nameće se paralela: Da li je moguće doživjeti Srebrenicu samo na 11. juli, kada cijeli svijet pohrli – s dobrom ili manje dobrom namjerom, a da se ne osvrnemo na dan-dva poslije, kada taj grad obamre u svojoj tuzi, tjeskobi i nemoći, iz čega, pomiješano sa dogmatizmom isplivaju mračne teze o genetskom kodu kao pokretaču genocida.

Iskreno se nadam da preporuke The World Travel Guidea neće odvratiti od nakane potencijalne posjetitelje SFF-a da zaobiđu šeher u velikom luku, ali moramo biti svjesni da se BiH i dalje navodi kao zemlja u kojoj su mogući potencijalni teroristički napadi, pa se navode Bugojno, bomba u Vitezu, ali i druge opasnosti poput “demonstracija različitih etničkih i vjerskih grupa”. Mnogi će reći: preuveličavanje, ali treba to reći i pred porodicom Tarika Ljubuškića.

Kada se desio teroristički napad u Bugojnu, a evo, prođe od tada trinaest mjeseci, reisu-l-ulema je bio nedaleko, na Ajvatovici, na kojoj se slavilo pet stotina godina islama. Nekoliko sati nakon eksplozije, Cerić je “u rukavicama osudio napade na Bugojnu” (izvještaj Radija Slobodna Evropa od 29. juna 2010), ali je također kazao i sljedeće riječi: “Bošnjaci su zajednica koja je uvezana kroz krv i tradiciju, a ne samo kroz vjeru. (…) Naravno, ne možemo ne spomenuti ni unutarbošnjačku oikofobiju, strah od vlastite kuće, samomržnju, samoponižavanje i samodestrukciju, od čega nam se krv ledi.” Potom, povodeći se za teorijom o vjeri, krvi i tradiciji, reis Mustafa efendija Cerić je zajedno sa muftijom Muamerom Zukorlićem krenuo u otvorenu kampanju bošnjakiziranja muslimana.

U Sjedinjenim Državama je tridesetih godina prošlog stoljeća osnovan Nation of Islam, afro-američki religijski pokret koji suštinski nije imao nikakve veze sa islamom, nego sa borbom za njihova prava Afro-Amerikanaca. Kasnije je Nation of Islam mijenjao imena (da bi se na koncu vratio originalnom), ali su zadržavali odrednicu islamski ili muslimanski. Lideri pokreta Elijah Muhammad i njegov sin Warith Deen Mohammed postali su vlasnici brojnih nekretnina, osnivali su škole, naoružavali ljude, itd.

Odmah da bude jasno: ovdje ne poistovjećujemo Islamsku zajednicu BiH sa Nation of Islam: Razlika je ogromna, a i pored materijalne moći i duhovnog autoriteta koje Islamska zajednica BiH ima kod muslimana u BiH, kontroverze nikad nisu bile takve kakve je pratio pokret Elijah Muhammada. Cilj je ukazati na sličnosti koje i jedna i druga organizacija iskazuju spram nacionalnog i nacionalističkog, jer iz svakog govora reisa Cerića se iščitava poziv Bošnjacima, a ne muslimanima, čiji je Cerić duhovni lider. Šta god iko, pa i reisu-l-ulema, mislio o Bakiru Izetgeboviću, on je taj koji je na izborima dobio glasove Bošnjaka i ima pravo da progovara u njihovo ime.

Gdje nastaje problem? U, po našem mišljenju, opasnoj tezi koja se, kako vrijeme prolazi, sve više razvija, da su Bošnjaci jedini narod na Balkanu koji nema svoje nacionalne države i da je nakon genocida život sa drugim zajednicama nemoguć. Ovakve teze s aplauzom se dočekuju u nacionalističkim krugovima kod Hrvata i Srba u BiH, jer svi oni vjeruju da je jedino rješenje u zaokruživanju teritorija jedne, druge i treće nacije “kako bi se dobrosusjedski odnosi mogli ostvariti”. Problem je što i jedna i druga (i treća) nacija žele iste teritorije, od Sandžaka, preko Hercegovine i Krajine, do Srednje Bosne. A to je put u sukobe i pakao. No, ti se procesi nameću, evo i sa bošnjačke strane koja se klete u BiH. “Jeste li čuli da se Akademija bori za bilo koga, ne samo za bošnjački narod, nego za bilo koga?”, pita Cerić, a sutra će brojni cerići zaključiti da se višenacionalna BiH ne bori za bilo koga, pa ni za bošnjački narod. I Akademija i država, svaka na svoj način i u svojoj važnosti, vegetiraju. Kao da se želi otvoreno reći iz krugova nacionalnih lidera islama kod Bošnjaka, da BiH ne vole više ni Bošnjaci i da je vrijeme je za nacionalnu državu.

Jesu li ti procesi ireverzibilni?

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku