Kliker.info

Piše : Faruk Borić (BH Dani)

Ukoliko pola pitanja iz Platforme o formiranju vlasti u Bosni i Hercegovini, koje su potpisali predstavnici četiri partije, uz još otvoreni poziv HDZ-u 1990, budu ispunjena, naša država bi mogla postati punopravna članica Evropske unije prije nego što smo se nadali. Kad će to “prije” biti, zavisi prvenstveno od domaćih vlasti i mogućih opstrukcija koje budu dolazile iz Banje Luke.
Predstavnici međunarodne zajednice će podržati ovaj sporazum. Podržali su i onaj prudski, koji je sadržajno i opsegom bio mnogo prazniji, podložan različitim tumačenjima i bez programa. Ambasador Sjedinjenih Američkih Država u BiH Patrick Moon već je posjetom predsjedniku SDP-a Zlatku Lagumdžiji dao podršku. Ruski ambasador Aleksandar Bocan Harčenko se još ne izjašnjava, iako se zna da Ruse zanima samo zatvaranje Ureda visokog predstavnika i poštivanje Dejtonskog sporazuma. Zatvaranje OHR-a je tretirano Platformom koja u potpunosti izlazi iz Daytona, uz nadogradnju koja znači funkcionalniju državu. Ma šta o tome mislili i kako to tretirali analfabeti poput Rajka Vasića i Dušanke Majkić.

U Platformi četiri stranke (inače, koaliciju SDP-a i HSP-a u Hercegovini zovu koalicijom Walter Wolf, nije neduhovito) je, također, riješeno pitanje vojne imovine, i ulazak BiH u NATO. Građani BiH bez obzira na naciju, vjeru i političko opredjeljenje moraju biti svjesni da se tim činom mogućnost bilo kakvog sukoba i opasnosti da će se rušiti domovi i paliti imovina – anulira.Novac za naučna istraživanja, što je također dio Platforme, itekako će podići standard nauke u BiH, što znači da se ove stranke opredjeljuju za razvoj društva znanja. Također, definiranje zakona o javno-privatnom partnerstvu, podrška domaćoj proizvodnji, gradnja stanova za mlade i socijalno nezbrinute, podrška povratku kroz zapošljavanje – neki od nabrojanih planova iz Platforme – dovest će do podizanja životnog standarda, ali i približiti BiH evropskim standardima.

Poseban set reformi, pak, razlog su histeričnog protivljenja pojedinih stranaka u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru. Revizija politike razvojnih banaka u BiH, kako Džaferovićeve federalne, tako i Dodikove republičke, i investiranje u proizvodnju, a ne u tornjeve, neophodno je e da bi se bankarski sektor otrgnuo iz čvrstog zagrljaja stranog kapitala. Zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine omogućio bi da, recimo, Muhamedu Aliju Gašiju nakon pravomoćne presude bude uzeto sve ono što je stekao dokazanim kriminalom. Kako za Gašija, tako i za one perfidnije gašije koji se šuljaju po hodnicima političkih partija i ministarstava. Revizija privatizacije će biti bolna, baš kao i lustracija, ali su te stavke neophodne kako bi javnost stekla percepciju da aferimi iz prošlosti nisu stavljeni pod tepih. Po tome se nakana četiriju stranaka suštinski razlikuje od dosadašnjih “dogovora”, i ja, da se razumijemo, ne bih imao ništa protiv da se, ukoliko ne bude političke volje u Banjoj Luci, sve nabrojano iz ovog pasusa donese na nivou Federacije. To bi, zapravo, bio najveći udar na Republiku Srpsku jer bi ostala banana entitet, sa svim reperkusijama koje ta sintagma u sebi nosi.

Neka Dodik proba objasniti, recimo, svom prijatelju Željku Kopanji, da je protiv redefiniranja poreza na dodanu vrijednost koji bi donio nultu stopu poreza na štampu. Neka Dragan Čović pokuša objasniti kako je protivno hrvatskom nacionalnom interesu nulta stopa poreza na kruh i lijekove. Da je reforma javne (bolje reći jadne) uprave nešto što ne treba sprovoditi. Neka Fahrudin Radončić objasni svojim glasačima kako je protivno interesima bošnjačkog naroda istraga o tome ko je za vrijeme komunizma špijunirao hodže, džematlije i muslimane u globalu, istraga koja bi dovela do zakona da se sluge beogradskog totalitarnog režima ne mogu baviti javnim djelovanjem i lažno predstavljati.
Platforma donosi novi momentum. Možda se može činiti, s obzirom na količinu pitanja koje kane riješiti, spiskom želja. Ako je i tako, riječ je o lijepim željama. Protivnici Platforme ne mogu samo reći da im se ne sviđa. Moraju objasniti, prije svega svojim biračima šta je sporno: možda dogovor o rotaciji konstitutivnih naroda na mjestu državnog predsjednika, državnog premijera te čelništva državnog parlamenta. Ili smeta država?

Da li se ne slažu sa činjenicom da neće sudjelovati u vlasti i kao dosada blokirati, opstruirati, ucjenjivati, korumpirati i širiti nepotizam? Nadalje, kritičari ne samo da moraju javnosti, ali i Bruxellesu, Washingtonu i Moskvi, obrazložiti šta im ne sviđa i sa čim se ne slažu. Moraju ponuditi i rješenja. Zasad smo čuli Dragana Čovića kako bi ukinuo Sud i Tužiteljstvo BiH. Dodik se s tim slaže i dodaje – i Elektroprenos. Praksa njih dvojice političara je i veličanje osuđenih ratnih zločinaca, Biljane Plavšić i Darija Kordića. Predsjednik HDZ-a možda je samo tvrdio pazar za što je moguće bolju poziciju za svoje mahinacije, ali je definitivno na najboljem putu da postane novi Ante Jelavić, i da se lopovska mreža koju je stvorio, ustoličena po uzoru na onu Ive Sanadera, raskrinka i procesuira. Na Sudu BiH, dakako.Na poslijeoktobarskoj sceni nisu tri politička bloka, nego dva. Jedan za državu, drugi protiv nje. I tu nema pregovora.