Express : Kako su Srbi postali idoli nacistima i desničarima Europe
Rečeno mu je da neki srpski aktivisti žele stvoriti ogranak “Generacijskog identiteta”, globalnog ekstremno desničarskog omladinskog pokreta nastalog u Francuskoj, koji je sada pokretačka snaga populističke obnove ekstremne desnice u Europi.
Do 2017. godine stvoren je srpski ogranak, a jezgru su činili odmetnuti mladi članovi Šešeljeve Srpske radikalne stranke. Neki ekstremni desničari u Srbiji su u Identitarijancima vidjeli priliku za „rebrendiranje“. Oni su htjeli uspostaviti pokret predvođen Milenijalsima koji vode računa o svom izgledu i prodaju prepakirani rasizam, “razblaženu teoriju o krvi i tlu”, odnosno, koncept „etno-populizma“ ukorijenjen u Novoj europskoj desnici iz 1960-ih, koja počiva na kulturi i identitetu, a ne na rasi i genetici.
Na kraju krajeva, Srbija zauzima posebno mjesto u priči ekstremne desnice u Europi. Njen gubitak Kosova, većinski naseljenog Albancima, u ratu 1998-99. bio je primjer za tezu o “islamskoj kolonizaciji kršćanske zemlje”. Ova teza ponovo postaje aktualna 2015., kada dolazi do priljeva muslimanskih izbjeglica sa Bliskog istoka, ali i iz Afrike i Azije.
Međutim, do sredine 2018. srpski ogranak je ugašen. Razloga za neuspjeh je bilo mnogo i bili su različiti, ali ovaj eksperiment je ipak bacio svjetlo na promjene u politici ekstremne desnice na Balkanu i šire. Srbija je, ispostavilo se, bila vrednija kao oruđe propagande zapadnih ekstremno desničarskih pokreta nego kao stvarna faza širenja Identitarijanskog pokreta.
Kada se Vorkapić vratio u Srbiju, Nikola Mirković, koji posjeduje srpsko i francusko državljanstvo, napisao je članak o „islamskom osvajanju Europe“. Ovaj tekst je objavljen na stranici ekstremno desničarske organizacije “Katehon”, čiji je vlasnik ruski milijarder Konstantin Malofeev, povezan s Kremljom.
“Ako bi neko od vas tražio da pogledate u kristalnu kuglu i vidite kako će izgledati budućnost”, Mirković je napisao, „recite mu da pogleda istoriju Kosova i Metohije“.Oko te historije se žestoko spore Srbi i Albanci koji polažu pravo na Kosovo. Ona je dovela do toga da se ova teritorija, koju u Srbiji zovu “Kosovo i Metohija”, otcijepila zahvaljujući NATO intervenciji 1999. godine i uz podršku Zapada, 2008. godine proglasila nezavisnost.
Za ekstremne desničare, poput 45-godišnjeg Mirkovića, to je bilo otimanje zemlje, kulminacija desetljeća kolonizacije albanskih muslimana na povijesnu srpsku zemlju, kao i upozorenje za europski kontinent.
Zapad kaže da je reagirao kako bi spriječio val etničkog čišćenja i masovnih ubojstava od strane srpskih snaga sa ciljem da se uguši gerilska pobuna kosovskih Albanaca protiv višegodišnje srpske opresije.
Međutim, to što ekstremna desnica navodno stoji na klimavim nogama, nije spriječilo da se ona ukorijeni među simpatizerima na čitavom kontinentu i to zahvaljujući teoriji o „velikoj zamjeni stanovništva“ koju promoviraju pokreti poput „Generacijskog identiteta“ i koja upozorava da će bijeli kršćani postati manjina u Europi.
“Historijski, ekstremna desnica smatra da postoji bedem između kršćanstva i islama i da se on može naći na Balkanu,“ rekao je jedan europski diplomat koji radi u Beogradu, a na razgovor je pristao pod uvjetom anonimnosti.
“Srbija je veoma dobro mjesto […] za izgradnju anti-EU osjećanja, jer je lako reći: “Vidite što je EU učinila Srbiji! EU je na strani muslimana!“
Srpski sociolog Jovo Bakić rekao je za BIRN: „Kosovo ima simboličko značenje za Srbe i, zahvaljujući srpskom kršćanskom identitetu i većinski muslimanskom identitetu Albanaca, ono je također savršeno tlo za europsku ekstremnu desnicu“.
Desničarski terorist, da nazovemo stvari pravim imenom, Brenton Tarrant pobio je desetke ljudi na Novom Zelandu. Sve je začinio srpskom simbolikom.
Isprva se takav izraz koristio pomalo sarkastično, povremeno ironično, ali, kako to već biva sa sarkazmom, neki su to ozbiljno shvatili. Ultradesničarima, kakav je Tarrant, ta pjesma postala je bojni poklič na borbu protiv “muslimanskih osvajača”. Upravo tu pjesmu je Tarrant slušao dok je krenuo na svoj ubilački pohod u džamiji al Noor u Christchurchu.
Na spremnicima i pancirki pisao je Tarrant brojna imena. Dobar dio je na jedan ili drugi način povezan s ovim krajevima. Osim srpskog kneza Lazara Hrebeljanovića koji je poginuo u bici protiv Turaka na Kosovu polju, da istoj onoj bici koju je Slobodan Milošević obilježavao na Gazimestanu pa je tamo najavio krvave ratove devedesetih, spominje se i crnogorski pjesnik i vojskovođa Marko Miljanov Popović.
Srpski Kurir napominje da se na jednom od spremnika streljiva vidi i ime Baje Pivljanina, vođe hajduka iz Pive. Zahvaljujući prijateljstvu s Mlecima, Bajo je jedno vrijeme dobivao čak i novčane nagrade za borbu protiv Turaka. Prema pisanju srpske inačice Wikipedije, Bajo je čak 13 godina proveo na teritoriju današnje Hrvatske. U Zadru je, navodno, boravio od ljeta 1675. pa do povratka u Boku Kotorsku 1684. godine.
Osim tih imena, Tarrant je napisao i imena Serbana Cantacuzina, Dmitrija Senjavina, Edwarda Codringtona, Marca Antonia Bragadina i Ernesta Rüdigera von Starhembea. Svi oni su se na neki način borili protiv Turaka. Za Senjavina je zanimljivo da je tijekom napoleonskih ratova zauzeo Korčulu i Vis. A Dubrovačku republiku natjerao je da potraži zaštitu kod Napoleona što je rezultiralo ukidanjem republike.
Četničke simbole vole i grčki neonacisti iz stranke Zlatna zora. Nekadašnji glasnogovornik stranke Ilias Kasidiaris prijetio je da će okupiti 100.000 Grka kako bi zaustavili gradnju prve džamije u Ateni. Nisu uspjeli zaustaviti gradnju, nisu uspjeli ni okupiti 100.000 Grka, ali su dospijevali pod sve veće povećalo javnosti.
Tportal je u to vrijeme opisao kako izgleda sjedište stranke u Ateni: “U prostorijama Zlatne zore u Ateni, kako su svjedočili novinari s Balkana, nalaze se četnička šubara s kokardama, šajkače, amblemi četničkih i paravojnih jedinica poput Srpske dobrovoljačke garde (SDG). U prostorijama dominira velik grb četničkog pokreta uz natpis ‘S verom u Boga, za kralja i otadžbinu’ te slika Željka Ražnatovića Arkana, zapovjednika Srpske dobrovoljačke garde, zloglasnih Arkanovaca.”
Govorili su čak i da su neki pripadnici bili u Srebrenici nakon pada 1995. godine.
(Express.hr)
Komentari