Kliker.info

Kako odmiče drama u vezi s odbranom demokratije u Americi, očito da to pitanje nije više važno samo za Amerikance već i za ostatak svijeta. Povrh svega, nama, novinarima, to je ekstra zadatak. Tri su signala ili rana upozorenja koje moramo pratiti – ukoliko ne želimo da nam se Rusi ponovno ušunjaju na Aljasku.

Piše :  Erol Avdović (Avaz)

Prvo moramo paziti na urušavanje pravosuđa, a onda medija, da se ne bi uletjelo u zonu odbrane političkih interesa umjesto ljudskih prava i sloboda.

Ako se to dogodi, već opravdano vrište trezveni glasovi iz američkog Kongresa, slijedi nam vjerovatno i neki strašni teroristički napad. To bi potom moglo opravdati uvođenje “Maršalovog zakona” (Marshal law), što bi bila suspenzija prava. Pravdu bi tada, u ime svojih interesa i uz pomoć pendreka, dijelile vlasti, a ne, kao do sada, neovisne sudije u ime naroda. Bio bi to kraj američke budućnosti i početak neke “ruske” prošlosti.

Zapadni utjecaj

Prije tačno 150 godina, nakon Američkog građanskog rata, 30. marta 1867., Rusi su Amerikancima prodali Aljasku za 7,2 miliona zlatnih dolara. Bila je to strateška trgovina, kakva se, ponegdje, uz mnogo votke mogla sklopiti s ruskim trabantima. Sjetimo se Borisa Jeljcina, koji je, doduše, više volio škotski viski.

Čuo sam neke pametnjakoviće, usred Sarajeva, kako bi zbog toga što Amerikanci žele proširiti zapadni utjecaj preko NATO-a sve do Ukrajine – do ruskog trbuha, Rusima trebalo vratiti Aljasku, iako je ona na kontinentu zvanom Sjeverna Amerika!

Ali, ima nešto još konkretnije od ove historijske digresije u borbi za dušu američke demokratije. To je glas koji se javlja iz unutrašnje ravnoteže straha.

Slučajno ili ne, sve je to inicirao Donald Tramp (Trump), upravo sa svojim ruskim vezama, koje ne priznaje, odriče ih se ili ih još umanjuje, dok mu ih novinari, jednog lijepog dana, možda uskoro – ne fakturiraju do najmanje decimale.

Da nije toga, u Americi ne bi došlo do otvaranja do sada neviđenog fronta protiv Vladimira Putina. Ruski suveren nije više samo egzotični američki neprijatelj. Ispalo je i da nema remija ni za Trampa ni za njega.

Putin i Tramp zaboravili ono što je Lav Tolstoj zaključio u romanu „Rat i mir“: “Kraljevi su robovi povijesti”

Zato bi se i balkansko klupko od ruske pređe uskoro moglo odmotati do kraja. Ne radi se tu više samo o izvikanom Miloradu Dodiku, koji otvoreno kolaborira s Moskvom, čak i protiv Aleksandra Vučića. A ovamo, ne propušta tri “srpska” poljupca i medvjeđe grljenje bez stila.

Ova dvojica nacionalnih prvaka baš su zaigrala na sve ili ništa, svaki za svog sponzora. Jedino je Mladen Ivanić “slobodni strijelac”, koji osluškuje pravac oluje. Niko pametan više ne potcjenjuje Ruse, niti ih svodi samo na one koji “kvare zabavu” zapadnjacima na Balkanu.

Oni koji su studirali rusku ili sovjetsku historiju, kao mnogi američki eksperti, dive se ruskoj literaturi, širokom spektru znanosti, sve do svemirskih istraživanja i ostale tehnologije. Znaju Rusi i razumiju sve na svijetu. A posebno znaju ratovati.

Ogorčeni su ipak Amerikanci što to znanje u pogrešnim, Putinovim rukama, već rezultira korupcijom globalnih razmjera. I zato što Rusi pokušavaju kultivirati novog „Trampa” u Evropi.

Uostalom, Rusi su već sofisticirano doprinijeli Trampovoj izbornoj pobjedi. Dokaze o tome fotokopirala je Obamina administracija, plašeći se da će njihovi nasljednici tu evidenciju uništiti čim uđu u Bijelu kuću.

Carski maniri

No, čini se da su svojim carskim manirima, kojima podsjećaju da prava ipak “nisu” dostupna svima, i Putin i Tramp zaboravili ono što je Lav Tolstoj zaključio u romanu „Rat i mir“: “Kraljevi su robovi povijesti”.

Na djelu je propaganda neviđenih razmjera, pa tako lažne vijesti s oznakom “Made in Russia” (proizvedeno u Rusiji) haraju internetom; one se, znamo, već odavno testiraju na Balkanu.

Nisu samo lažnjaci u pitanju. Testira se i građanska volja, a u BiH, već dugo, i pučko neznanje. Od Dejtona naovamo Bosanci gutaju gorke pilule pogrešnih imena za dijelove vlastite zemlje, nastalih usljed truhlih kompromisa upravo s Moskvom. U neku ruku, dobro je da je Tramp došao na vlast, jer s njim se više ništa ne da sakriti pod ćilim. To je njegov stil. Postoje ljudi, kaže Tolstoj, koji nikad ne biraju mišljenje, oni ga samo nose kao da je riječ o modnom stilu.

– See more at: http://www.avaz.ba/clanak/279790/glas-iz-ravnoteze-straha#sthash.yX3tlvoq.dpuf