Kliker.info

Ljetna sezona, najviše zbog niza problema cestovne komunikacije, svake godine otvori temu magistralne ceste Stolac – Neum. Svi pričaju o potrebi njene gradnje, od neumskih turističkih radnika i ugostitelja koji kontaju koliko bi im takva trasa donijela više novca, do ljubitelja morskog ugođaja koji se, bježeći od gužvi u Doljanima, odlučuju na vratolomije preko Svitave.

Piše : Enes Ratkušić (Stav)

Čim sezona prođe, ova se priča odlaže kao nevažan problem do naredne sezone. Tako to hoda, ne od nazad desetak, nego već trideset i kusur godina, preciznije od 1984. godine, kada se krenulo u ovaj projekt. U JP Ceste Federacije BiH praktički su pripremili cijeli projekt od definiranja trase do osiguranja finansijskih sredstava oko 40 miliona eura, koliko je potrebno da se završi izgradnja 36,5 km dionice. Od svega je proteklih godina izgrađeno tek 5,5 km ceste, a kad će uslijediti nastavak, da ne kažemo kad bi se mogli intenzivirati radovi, niko pouzdano ne bi mogao reći.

JP Ceste FBiH, kao nosilac projekta, klasični je talac ćeifa i talova općinskih načelnika koji vlastitim odlukama mogu odbiti svaki njihov prijedlog. Načelnik Neuma Živko Matuško tako je rezolutno odbio prijedlog JP Ceste FBiH koji je imenovao tim stručnjaka za procjenu zemljišta u multietničkom sastavu i samo ga uz jednonacionalnu prilagodbu zamijenio svojim ljudima. Ako nosilac projekta, odnosno JP Ceste FBiH, dakle, hoće nastaviti s realizacijom projekta, jedina solucija jeste da zažmire i pređu preko takve vrste nesporazuma, odnosno, slože se s načelnikovim izborom, što su i učinili. Drugačijeg rješenja u ovako koncipiranom konceptu političkog odlučivanja naprosto nema. U suprotnom, teško da bi bilo moguće realizirati bilo kakav projekt.

Van je svake sumnje da će se sa sličnom strategijom nosilac projekta izgradnje brze ceste suočiti i u Stocu. Načelnik Stjepan Bošković opredijelit će se zasigurno za vlastite eksperte, na isti način kako je nedavno formirao i komisiju kojoj je povjerio rješavanje žalbi mještana iz okolnih sela kroz koja bi cesta trebala biti izgrađena. U petočlanu je komisiju načelnik, zaboravljajući na postizborna obećanja, valjda radi lakše koordinacije, izabrao pet Hrvata koji će cijeli projekt sagledavati iz perspektive socioekonomske i okolišne ugroženosti stanovništva, sekiracija i frustracija koje bi novonastale okolnosti pojačanog saobraćaja mogle izazvati kod krava i stoke sitnog zuba.

JP Ceste FBiH, nakon što je Vlada FBiH donijela odluku da se za eksproprijaciju zemljišta na prostoru stolačke općine osigura 700 hiljada konvertibilnih maraka, zasigurno će predložiti i komisiju koja bi posao oko procjene mogla efikasno obaviti. Za očekivati je, međutim, da će Bošković ignorirati takvu vrstu “sarajevskih nametanja” i, poput kolege iz Neuma, formirati vlastiti tim stručnjaka za procjenu. Živi bili pa vidjeli. No, to će biti najmanje sporan detalj u cijeloj priči.

Glavni je problem što će taj posao, koji se relativno brzo može okončati, potrajati puno dulje negoli manje upućeniji misle. Na dijelu trase na kojem se ima izvršiti eksproprijacija realno je očekivati naglo i zadivljujuće buđenje radnog entuzijazma vlasnika zemljišta, ne isključujući ni zakup od strane “pretplaćenih” za razne vrste poticaja, koji će kamenjar užurbano pretvarati u plodno zemljište. Komisija će za to vrijeme strateški se pripremati dok na tom dijelu niknu maslinjaci, plantaže smilja i druge kulture koje će vrelo hercegovačko sunce obasjati prvi put nakon postanka svijeta.

U takvim okolnostima, 700 hiljada maraka teško da će biti dovoljno za eksproprijaciju. Dok se svi namire kako planiraju! U cijelom slučaju kalkulira se samo s obeštećenjima. Rijetko ko spominje toliko očiglednu činjenicu šta će izgradnjom brze ceste vlasnici zemljišta u opustjelim selima dobiti. Treba li posebno podsjećati da cijene uglavnom neobradivog i bezvrijednog zemljišta, realizacijom ovog projekta, zbog izgradnje popratnih objekata, od benzinskih pumpi, kafana i restorana do vikendica, mogu samo porasti.

I na koncu, taldžije koji se u modernoj komunikaciji nazivaju lobistima, drežde i u Svjetskoj banci i u značajnoj mjeri utječu na dinamiku spomenutog projekta, preciznije rečeno, njegovo usporavanje. JP Ceste FBiH opredijelile su se za konzorcij “HP Investing – Grude putevi”, kao najpovoljnijeg ponuđača, ali iz Svjetske banke još nema potvrde da se slažu s njihovim izborom. Dio lobista (čitaj: taldžija) iz ove institucije živo se zanima i traži dodatna objašnjenja zbog čega nije prošao “Integral” iz Laktaša, koji je prijavio asfaltnu bazu u susjednoj Hrvatskoj koja je, prema odluci nadležnog ministarstva, namijenjena isključivo za potrebe domaćih autoputeva, dok se drugi zanimaju za firmu “Hering”, u vlasništvu kuma ministrice finansija Jelke Miličević, koja je, samo po osnovu sudskih tužbi, u finansijskim dubiozama oko 160 miliona kuna.