hamburger-icon

Kliker.info

Enes Ratkušić :Zbog čega bi išli u penziju kad su ionako već u mirovini

Enes Ratkušić :Zbog čega bi išli u penziju kad su ionako već u mirovini

24 Oktobra
21:04 2016

Enesrat41Prelistavajući najnoviji Prijedlog Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju, uzgred vodeći računa da mi ruka od nervoze ne posegne za cigaretama jer Zakon o zabrani pušenja već je stupio na snagu, kontam da ni kanabis ne bi bio loša zamjena, pogotovo što će ga, zahvaljujući evropskoj podršci, naši slavni parlamentarci uskoro svrstati u posebno ljekovite biljke.

Piše : Enes Ratkušić (Stav)

Ima ih koji kažu kako je to suludo, ali većina ne razumije razlog – kilo duhana je 20 KM; kilo kanabisa 10.000 KM. Briga o zdravlju tu dođe samo kao demagoški okvir; posrijedi je samo biznis. Dovoljan razlog za ustanove koje brinu o našem zdravlju da tradicionalno eksploatiranu biljku proglase uzročnikom svih naših zdravstvenih belaja; drugu da proglase prijekim lijekom. I sve to po hitnoj proceduri da uguraju u zakon prije negoli skontamo šta nas snađe.

I onda, kad kanabis ili, narodski rečeno, marihuana udari u glavu, pa kad naša kul omladina sjedne za volane, ima da se na ulicama gine k'o za vrijeme rata. Za to će vrijeme komisije da rade na tome da radni vijek produže još više kako bi se ljudi s radnog mjesta, ne izlagajući se bespotrebnim maltretiranjima po šalterima, direktno prosljeđivali mrtvozornicima na dodjeljivanje njihovih odmarališta. Zadivljujuća briga o ljudima, kako mladim, tako i onim u godinama.

Nemam namjeru glorificirati nekadašnja vremena, stari sistem vlasti, ali odnos prema čovjeku u segmentu penzijsko-invalidskog osiguranja bez dvoumljenja je bio neuporedivo humaniji. Nema argumentacije koja bi takvo stajalište mogla opovrgnuti. Muškarci su odlazili u penziju s navršenih šezdeset, žene s pedeset pet godina i, ne uplićući se u Božije određenje, najveći broj njih imao je planove kako da odmore dušu i tijelo, više vremena posvete unučadi, da se realiziraju kao ljudi…

Današnji kreatori zakona ih nastoje pretvoriti u tegleće životinje te, polazeći od podataka o navodnom produženju ljudskog vijeka, koji je suštinski rezultanta samo znatno smanjene smrtnosti djece, podižu godine za odlazak u penziju. Prvo su ih podigli za pet godina, a sad razmišljaju da nadoštiklaju još dvije.

Tendencija u oblasti penzijsko-invalidskog osiguranja predstavlja klasično nasilje nad čovjekom ne samo zbog navedenih formalnih prijedloga o produžavanju radnog vijeka nego, prije svega, nevjerovatne bezobzirnosti prema onima koji uistinu rade, koji se na radnim mjestima ne izležavaju poput nekih zakonodavaca.

Decenijama se muhajući po raznim institucijama izgubili su svaku mjeru za kreiranje bilo kakvih zakona koji bi čovjeka iole tretirale čovjekom. Udovice koje su, primjera radi, u 47. ostale bez muža, pravo na njegovu penziju, prema zamislima tih bezobzirnika, mogu ostvariti tek kad napune 50 godina života, što u prijevodu znači da im se sugerira i “zakonski” prisiljava da tri godine prosjače.

Te metuzaleme u likovima kancelarijsko-birokratskih moljaca ne bi bilo zgoreg mjesec-dva spustiti i u rudarska okna, ili istjerati na građevinske skele i slične destinacije. Da se na licu mjesta uvjere kako je u šezdeset i nekoj uzeti krampu, mistriju i druge alatke. Možda bi to bio jedini način da shvate da su samo nasilnici u stanju ljude u tim godinama zakonski primorati da se pentraju po skelama ili spuštaju u rudarska okna.

I umjesto da se, na bazi povoljnijih uvjeta za penzioniranje starijih, armiji mladih ljudi omogući da dođu do hljeba i, uzgred rečeno, umjesto MMF-a pune penzione fondove, javnost se od strane onih koji bi nerado u penziju, iako su što se radnog doprinosa tiče odavno u mirovini, zabeluhava pričama o uklapanju u evropske trendove.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku