Kliker.info

Kada je Apelaciono vijeće Suda BiH poništilo odluku kojom je Centralna izborna komisija BiH trojicu kandidata Inicijative za Stolac skinula s izbornih listi, činilo se da će slučaj konačno dobiti pravni epilog. No, politika je i ovog puta odnijela “pobjedu”.

Piše : Enes Ratkušić (Stav)

CIK je ponovo zasjedao te istu oborio, a Apelaciono vijeće samo klimnulo glavom dajući im do znanja da su prvi put, očito radi javnosti, samo odglumili vlastitu dosljednost u provođenju zakona. Zaboravljajući na prvu odluku, Apelaciono vijeće Suda BiH složilo se s neumoljivom riješenosti CIK-a da kandidate Inicijative za Stolac Salmira Kaplana, Demira Mahmutćehajića i Ahmeta Ljubovića definitivno skine s izbornih listi. Ako se ništa ne promijeni, izbori u Stocu održat će se u ozračju u kojem će novi načelnik biti poznat prije izbora. Zapravo, u Stocu i neće biti izbora za načelnika.

A šta se može promijeniti? Posljednja instanca koja predstavnike Inicijative za Stolac može vratiti na glasačke listiće bit će Ustavni sud BiH. Pitanje je, međutim, ko će biti brži, CIK ili Ustavni sud BiH?! Od brzine zaštite zakona zavisit će karakter izbora u Stocu, ali i odgovor na neka za javnost krajnje problematična pitanja.

CIK-om i Apelacionim vijećem definitivno upravlja predsjednik HDZ-a Dragan Čović, uz obilatu pomoć i podršku Milorada Dodika. Bude li kalkulirao i ne preduhitri li ih rješavanjem žalbe, onda će i za Ustavni sud BiH, kao instituciju koja na najsnažniji način simbolizira državu, važiti identična ocjena.

Drugačije kvalifikacije ne stoje jer je CIK u slučaju eliminacije kandidata Inicijative za Stolac kršio Izborni zakon. Šta će Ustavni sud BiH reći, ostaje da sačekamo, ali samo su pravne neznalice ili one pod političkim pritiskom u Apelacionom vijeću mogle preći preko očite povrede Izbornog zakona s obzirom na to da su kazne za kandidate Inicijative za Stolac izrekli po članu 19.9, koji se odnosi na političke subjekte.

Kazne za kandidate regulirao je Izborni zakon članom 19.10., i one iznose od 300 do 3.000 KM. Treba li posebno dokazivati da je Salmir Kaplan kandidat, a ne politička stranka?! Naravno da ne treba, ali to CIK-u nije smetalo da ga tretira kao političku stranku i izreknu mu kaznu od 5.000 KM, koja je sve osim zakonita.

Apelaciono vijeće očito se nije bavilo paragrafima, onim čime bi se po prirodi posla imali baviti, nego se o svemu izjašnjavalo po drugom sistemu?! Za kaznu su glasali hrvatski i srpski član, dok je bošnjački član bio protiv. CIK je s druge strane na bazi izjava petero svjedoka, kako bi valjda vlastitu odluku o kažnjavanju što snažnije argumentirao, Kaplanovo sučeljavanje s Ivanom Perićem, predsjednikom lokalne Izborne komisije, okvalificirao kao govor mržnje.

Uradio je to na način da je u obzir uzeto ono što je jedan između njih čuo što ostala četverica nisu, među kojima čak i predsjednik lokalne Izborne komisije. Dakle, ni sam Ivan Perić, ni njegova kćerka Jelena, ni Svetolik Soldo, ni Meliha Kapor, nisu čuli nikakve prijetnje. Samo ih je čuo Nikola Perić te je njegovo svjedočenje uzeto kao autentično?! Jedna izjava nadjačala je četiri, što za CIK, ali i Apelaciono vijeće nije bilo problematično.

Navedenom svakako treba dodati da je u slučaju Kaplana, Mahmutćehajića i Ljubovića povrijeđena i Evropska konvencija o ljudskim pravima, oličena u pravu da se bira i bude biran, koja je sastavni dio Ustava BiH. Treba li posebno podsjećati da je ovakvom odlukom CIK-a Kaplanu oduzeto pravo da direktno učestvuje u upravljanju lokalnim poslovima, a svima onima koji su glasali za njega, i to ponovo namjeravaju, oduzima se pravo da indirektno preko svog kandidata učestvuju u upravljanju lokalnim poslovima.

I na koncu, u ovom je slučaju na najdirektniji način izvršena povreda presumpcije nevinosti, koja je univerzalna civilizacijska kategorija prema kojoj niko nije kriv dok mu se krivica ne dokaže. Vrhunac apsurda u tom smislu jeste da je CIK spomenutu trojku skinuo kroz upravni postupak kojeg su vodili po Zakonu o upravnom postupku BiH, a upravo taj zakon kaže da se upravni postupak, ako se vodi krivični postupak, mora obustaviti, jer je Ustavni sud BiH stariji od CIK-a. U suprotnom, CIK će narušiti presumpciju nevinosti, koju garantira Ustav BiH, ako ih sud u krivičnom postupku oslobodi.

Rezimirajući sve naprijed poredane nelogičnosti, pogotovo u domenu očigledne povrede zakona, kakvog smisla ima ponavljanje izbora koje, uz ovakvo djelovanje CIK-a i Apelacionog vijeća prema diktatu Čovića i Dodika, nije teško naštimati. Bošnjačko učešće u istima bilo bi samo legitimiranje izborne krađe i ništa više.