Kliker.info

Piše: Emir Imamović (E novine)

Vlada Republike Srpske
Trg Republike Srpske br. 1, Banja Luka
Kabinet Premijera
n/p Milorad Dodik, premijer

Poštovani gospodine Predsjedniče,     Pišem Vam iz Sarajeva, navodno glavnog grada, navodne Bosne i Hercegovine, čiji je sastavni, ustavom priznati dio i nenavodna Republika Srpska. Rekoh, pišem Vam iz Sarajeva, grada kojeg ste u momentima posebnog nadahnuća nazvali i Teheranom. Što govori, prije svega, o Vašem smislu za humor, ali i talentu da krive stvari nazovete pravim imenom. I obratno. Pišem Vam dakle iz Federacije, inostranstva kako bi Vi to rekli. Shodno tome, jasno Vam je kako sam uskraćen za važne informacije o Republici Srpskoj, te sam, kao i mnogi drugi, kontaminiran medijskim sadržajima koji imaju za cilj ono što je, kako bi to rekao Slobodan Milošević, dobro poznato i svima znano. Ipak, ono što treba isplivati nikada ne potone. Ili da se slikovito izrazim: fekalije su, ma koliko neki tvrdili suprotno, lakše od vode. Tako je i do mene – svoje generalije priložit ću ako se ukaže potreba – stigla vijest o Vašem susretu sa predstavnicima medija u Republici Srpskoj, te dalekosežnoj, mudroj i važnoj odluci, da opstanak novinskih kuća u vrijeme globalne ekonomske krize pomognete sa pet miliona maraka koji će biti dodijeljeni za žurnalističke projekte od opšte-društvenog interesa. Računajući na česte administrativne propuste, ali i svima poznati i, je li, dobro znani neprofesionalizam sarajevskih medija, odlučio sam Vam ponuditi nekoliko projekata od opšte-društvenog interesa. Napominjem, iako nemam prijavljen boravak na teritoriju Republike Srpske, siguran sam da Vaša inicijativa nije ograničena na područje RS-a (što su džihadsko-centristički izvjestitelji prešutili), te da ćete prepoznati moje dobre namjere. Prilažem Vam listu potencijalnih medijskih sadržaja koji će, ubijeđen sam, zadovoljiti oštre kriterije Vlade RS za finansiranjem medijskih sadržaja od opšte-društvenog interesa.

1.REPUBLIKA SRPSKA, STABILNIJI DIO BiH

Svjestan Vaših obaveza, pretpostavljam kako do Vas nije stigla informacija o dva nedavna zemljotresa u okolini Sarajeva. Pomjeranje tla, istina, nije izazvalo materijalnu štetu, ali su dva podrhtavanja u manje od 24 sata, izazvala paniku među stanovnicima Sarajeva. Uvidom u statističke podatke, lako se može doći do zaključka kako je od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, pa sve do danas, više zemljotresa zabilježeno na području Federacije Bosne i Hercegovine, nego na teritoriju Republike Srpske. Što je samo dodatna potvrda Vašoj neoborivoj tvrdnji kako je Republika Srpska stabilniji dio BiH. Računajući kako, ipak, postoje oni koji još uvijek ne shvataju Vašu mudrost, znanje i nadasve veličinu, te da će javnost pokušati zavarati tezom da je najrazorniji zemljotres u Bosni i Hercegovini bio u Banjoj Luci, u ovom medijskom sadržaju od opšte-društvenog interesa, poslužit ću se njihovim oružjem: navest ću, jednostavno, kako je Banja Luka u vrijeme zemljotresa, formalno-pravno bila u sastavu Socijalističke Republike BiH, te da tada Republika Srpska nije postojala. (Što je, znamo, laž, a potvrđuje nam to i nedavno obilježavanje sedamdeset i pete godišnjice postojanja i rada Narodnog pozorišta Republike Srpske. Opšti je i društveni interes, kao što bi Vi rekli, koristiti se lažima u službi istine).

2.SIPA SIPI GRIZE…NEŠTO

Kao što ste saznali, našavši vremena da na svom skromnom imanju u Bakincima ugostite direktora Državne agnecije za istrage i zaštitu Mirka Lujića, ta je institucija Tužilaštvu BiH podnijela dokaze o Vašem, navodnom, kriminalu kojim ste budžetima RS i BiH nanijeli štetu od nekakvih 145 miliona maraka. O kakvoj konstrukciji je riječ, govori i činjenica da je nedavno rečeno kako ste Vi, navodno, oštetili budžete entiteta i države za samo 113 miliona maraka. Igra brojki je, međutim, najefikasniji način da se suština zamagli. Znate, gospodine Predsjedniče, publiku ne treba potcjenjivati, ali ni precjenjivati. Stoga bih u ovom medijskom sadržaju od opšte-društvenog interesa, jednostavnim jezikom, bez stilskih akrobacija i jezičkih bravura, dakle što jednostavnije, objasnio kako Vi niste oštetili nikoga. Poslužio bih se oprobanim sistemom pitanja i odgovora. Recimo: ko usvaja budžet Republike Srpske? Vlada Republike Srpske. Ko je predsjednik Vlade Republike Srpske? Milorad Dodik. Ko donosi odluku o utrošku budžetskih sredstava? Vlada Republike Srpske. Ko je predsjednik Vlade Republike Srpske? Milorad Dodik. Šta SIPA tvrdi? Da je Milorad Dodik sebi priskrbio tamo neke milione kroz projekte finansirane iz budžeta RS-a? Ako je Milorad Dodik predsjednik Vlade, a Vlada određuje budžet i troši iz njega, Milorad Dodik je, dakle, oštetio sam sebe. A kako, molim Vas, sebi može našteti neko ko je tako dobro računao da je uspio izgraditi zgradu Vlade RS-a, nekoliko kilometara auto-puta i još svašta nešto, i pri tome zaraditi 113 ili 145 miliona maraka?

3.REPUBLIKA SRPSKA NIJE NASTALA NA GENOCIDU, NEGO JE GENOCID NASTAO U REPUBLICI SRPSKOJ, A TO JE, IPAK, VELIKA RAZLIKA

Gospodine Predsjedniče, već sam pomenuo, istina ovlaš, značajan jubilej republičkosrpske kulture: sedamdeset i pet godina postojanja Narodnog pozorišta Republike Srpske. Dobro je poznato i svima je znano – da se još jednom poslužim riječima Slobodana Miloševića – kako je kultura temelj svake nacije i nacionalne države. Da li je, na primjer, Grčka – Grčka zbog Panayotisa Yanakisa ili zbog Aristotela? Skratit ću i, za potrebe eksplikacije projekta od opšte-društvenog interesa, objasniti: ako Narodno pozorište Republike Srpske postoji dvije trećine jednog vijeka, znači i da je Republika Srpska stara najmanje dva veka. Pa nisu valjda Vaši prethodnici prvo napravili pozorište pa, štajaznam, skupštinu!? Kako god i šta god bilo, kalendarom se da obesmisliti tvrdnja pojedinih pripadnika bošnjačkog i hrvatskog naroda, kao i stranih plaćenika sa mjestom stanovanja u Beogradu, da je Republika Srpska nastala na genocidu. Teško je, istina, dokazati kako se genocid nije dogodio u Republici Srpskoj, no posljedice takvog zaključka su, ipak, drugačije. Uostalom, holokaust se većim svojim dijelom desio na teritoriju današnje Savezne Republike Njemačke, pa ona, vidimo, ne da nije ukinuta, nego je čvrsta kao podzidi Vaše kuće u Bakincima.

Nedavni uspjesi takozvane nogometne reprezentacije takozvane Bosne i Hercegovine – za koju Vi, kako ste naveli jednom prilikom, a drugom i demantovali, navijate samo kada igra protiv Turske – naivnim su kolumnistima i korumpiranim dopisnicima stranih medija poslužili za, kako bi rekli, priču o bosanskom reunionu. Zločinačka propagandna mašinerija, u čijoj je službi i samoproglašeni selektor Miroslav Blažević, iskoristila je skandiranje golmanu tog tima na zeničkom stadionu – a ignorirala izvještaje medija iz RS-a koji su fotografijama zastave sa ljiljanima dokazali fudbalsko anti-srpstvo – da pokaže kako sport donosi, makar i kratkotrajne pozitivne promjene u društvu. Taj se golman, ako niste informisani, zove Nemanja Supić i za sebe tvrdi da je Srbin iz Bosne! Ako nije neko drugi, onda Vas je sigurno Boris Tadić obavijestio da se reditelj Emir Kuturica obratio na pravoslavlje i kao krsno ime izabrao, gle čuda, Nemanja. U ovom projektu od opšte-društvenog interesa to ostavlja prostor za pitanja na koja, pretpostavljam znam(o) odgovor: Ako je Emir Nemanja, kako znamo da Nemanja nije, možda, Sulejman? Ili čak Muhamed? I da je to, a ne njegov izbor i golamanski kvaliteti presudilo pri Blaževićevom izboru takozvanog vratara? Teško je dokazivo, ali je uvijek efektno, navesti i mogućnost da je njemačka tajna služba BND, a preko svojih poslušnika na Balkanu, Supića instalirala među stative Fudbalskog kluba Javor iz Ivanjice, rodnog grada generala Dragoljuba Mihailovića, čime se pokušalo zataškati njegovo, Supićevo, ne Mihailovićevo, inkliniranje radikalnim islamskim krugovima i bijeloj Al Qaidi.

5.M:TEL – IMATE PENZIJE

Takozvana ekspertica za ekonomiju, takozvana Svetlana Cenić, nedavno je u jednoj od svojih kolumni – ako nije ona, jeste neko drugi – navela kako Vlada Republike Srpske svako malo posuđuje novac Fondu za penziono osiguranje RS, kako bi se, naravno, isplatile penzije. Vlada, navode isti izvori, novac prebacuje sa računa napunjenih privatizacijom telekomunikacijskog sektora RS ili u prevodu: prodajom Telekoma Srpske kompaniji M:tel. Moji izvori, pouzdani svjedoci prvih koraka mobilne telefonije u Srpskoj, navode, a spremni su to potvrditi i na nadležnim sudovima, kako se u to vrijeme ozbiljno razmišljalo da se mreža nokia, samsunga, sonyericssona i alcatela u RS nazove SuNet (ili Srpska u netu, odnosno mreži)! Ne trebam Vama objašnjavati kakve bi to posljedice imalo i kako bi se sve moglo tumačiti. O čemu je, dakle, ovaj projekat od opšteg društvenog interesa? Pa, sebi sam postavio nekoliko ciljeva. Prvo, dokazati kako je prodaja Telekoma Srpske i prihvatanje novog imena zauvijek na deponiju loših ideja odbacilo mogućnost da se da se mreža nokia, samsunga, sonyericssona i alcatela u RS zove SuNet. Zatim, da je došlo do priliva značajnih novčanih sredstava. I na kraju, da se ta sredstva koriste za dobro svih građana Republike Srpske: penzioneri imaju penzije, pa mogu da kupuju lijekove; distributeri lijekova imaju onda česte pozive vlasnika apoteka, dok radnici u apotekama primaju platu, jer penzioneri kupuju lijekove. Na kraju tog otvorenog kruga dolazim(o) do demanta tvrdnji kako će se novac dobijen prodajom telekomunikacijske mreže potrošiti umjesto da bude uložen u infrastrukturne radove. Novaca će, naime, biti potrošen, ali će ga biti moguće nadokanditi na dva načina: prodajom apoteka ili, jednostavnije, povećanjem cijena grobarskih usluga. Penzionerima je svakako umirati. Samo što su im posljednji dani života, zahvaljujući Vama, lijepi kao Lepa Lukić.

Poštovani gospodine Predsjedniče, toliko od mene. U nadi da ćete prepoznati moje namjere i vrijednost ponuđenih projekata od opšte-društvenog interesa, te izdvojiti samo pet posto od pet miliona maraka planiranih za pomoć novinskim kućama u Republici Srpskoj (250.000 maraka neto, da ne bude zabune), pozdravljam Vas i glavnu i odgovornu urednicu bastiona istine, dnevnika Glas Srpske, koleginicu Mirjanu Kusmuk, prepjevom narodne pjesme: Vaše ime i Kusmuk Mirjana, garantuju ostvarenje plana.

Emir Imamović
naš manje poznati pisac i novinar (i obratno, brale)

P.S.

Molio bih Vas da prenesete moje izvinjenje medijskom mogulu iz Banje Luke Željku Kopanji: njegovo ime nisam stavio u pjesmu zbog nemogućnosti rime.