Kliker.info

– Biti kćerka moga oca je sigurno najblještaviji orden koji nosim i onaj koji me čini najponosnijom, a opet ga ničim nisam zaslužila, pa mi nije prikladno njime se hvaliti, već tiho zahvaliti svom Stvoritelju – ovim riječima je prije dvije godine Emina Ganić definirala svoj odnos s ocem u jednom intervjuu za naš magazin.Ovih dana Emina vodi najveću misiju svog dosadašnjeg života, kako opisuje posljednjih desetak dana, boreći se za prava čovjeka koji ju je učinio „svjesnom, budnom, racionalnom i gladnom znanja“, kako je njenu borbu doživjela i većina Bosanaca i Hercegovaca, gledajući je u programima svih televizijskim stanicama u Regiji i šire.I ovaj intervju, jedan od stotinjak, koliko ih je dala posljednjih desetak dana, realiziran je tokom vožnje u taksiju, na putu ka zatvoru, u kojem se nalazi njen otac. Raduje se susretu, ali ističe kako emocijama nema mjesta, jer pravda mora pobijediti. 

– Svi imamo viziju zemlje u kojoj živimo, svi vjerujemo u veliku snagu našeg društva. No, nevjerovatno je kada vam se najveća očekivanja i ambicije potvrde. Odgovor javnosti i podrška od trenutka hapšenja moga oca, daju nam veliku snagu. Pažnja britanske javnosti definitivno je usmjerena na sve što se dešava u našoj zemlji. Mi smo nekako sebe ubijedili da smo mala, irelevantna zemlja. Navikli smo na teška razočarenja, ali ne i na poraze. Ovo što se dešava dokazuje da smo narod koji ima snage i energije da se bori za svoju zemlju. To je pokazatelj kakvu budućnost ova zemlja ima – kategorična je Emina na početku ragovora za naš magazin.

Ističete uspješnu saradnju predstavnika različitih stranaka, nivoa vlasti, te dobre rezultate. Šta je ono što bi, prema  Vašem mišljenju, u narednom periodu trebalo izbjegavati u javnim istupima?

– Pokazalo se da se – iako naši administrativni mehanizmi sporo reagiraju zbog razuđenosti i podjela između različitih političkih stranaka iz istog glasačkog tijela, posebno bošnjačkog – saradnja može uspostaviti i donijeti dobre rezultate. To bi trebalo da bude naša nova politička energija. Svaki naš građanin mora znati da smo zemlja koja ima besprijekornu reputaciju na međunarodnim sudovima. Svi naši građani, koji su potraživani na osnovu legalnih potjernica Haškog tribunala, bili su izručeni. Uvijek su date validne garancije kako bi se branili sa slobode i uvijek su se ti ljudi vraćali da se suoče s optužbama. S druge strane, Srbija, do dan-danas, nije izručila Ratka Mladića ili ratificirala Povelju o Srebrenici, što su međunarodne obaveze. Donedavno su krili Radovana Karadžića u Beogradu, a obećavaju mladim ljudima mjesto unutar Evropske unije.Zbog svega što se dešava ne smijemo se spustiti na nivo lokalizirane „svađe“ ili ideoloških „ujedanja“ između BiH i Srbije. Međunarodno pravo je na našoj strani i moramo pokazati zrelosti na kojoj će nam Srbija pozavidjeti.

Ponosno, odmjereno, bez  imalo  dilema, iznosite svoje  mišljenje  o  svemu  što se dešava Vašem ocu u televizijskim javljanjima širom svijeta. Glas Vam niti jednom nije zadrhtao…

– Kad se nalazite u situaciji u kakvoj sam ja, učite veoma brzo. I moj brat i ja trebamo i moramo raditi stvari koje pomažu našem ocu. Najlakše bi, vjerovatno, bilo sjesti i plakati. Svakodnevno ima teških trenutaka. Onda razmislim da – ako moj otac može da podnese sve što mu se dešava – to mogu i ja. Hvala Bogu da nisam sama. Ja sam kćerka svoga oca, a on je najjači čovjek kojeg sam ikada upoznala. Od moje majke, brata i mene očekuje da budemo najbolja verzija sebe u ovim trenucima. Njemu ne treba naše najemotivnije stanje, nego najbistrije, najlucidnije i najpoduzetnije. Oni koji čine sve ovo su u kompliciranijem zatvoru nego moj otac. Moja je privilegija što je on moj otac i što sam građanka zemlje čiji su ljudi podigli svoj glas na dostojanstven način ovih dana.

Kažu da je istina kći vremena, a pravda spora. No, borba za njih nikad ne  prestaje…

– Kad govorite istinu, ne morate da vrištite. Čut će se, bez obzira na to kolika je buka. Istina će uvijek naći načina da bude saslušana. Mi se danas borimo i za istinu o našoj zemlji i tu borbu moramo nastaviti kroz nove generacije. Ja nisam u borbi samo za prava svog oca. Stojim u odbrani sebe i moje djece jednog dana i prava da budem građanin države koja je u stanju da me zaštiti. Važno je da pokažemo da nismo mala skupina, koja se može svesti samo na etničku ili religijsku pripadnost. Kroz ovaj slučaj dokazujemo da smo obrazovani i ozbiljni sagovornici ako s nama sjedneš za stol, isti takvi neprijatelji ako nas diraš, te da imamo ozbiljno oružje u rukama da se borimo za svoja prava. Osjećam se jakom i ljutom! To nije neka sputavajuća ljutnja, nego ona najproduktivnija! Ima nešto u svakom od nas kameno, ispod svih onih slojeva koji čine ličnost. Taj dio mene govori sad u ime moga oca.

Kako ste se ovih dana pripremali za sva novinarska  pitanja, pa i  detalje u  vezi s radom advokatskih timova?

– Uzela sam dio arhiva s kojim rade naši advokatski timovi i noćima sjedim i čitam. Pročitala sam sve pravne i bilateralne sporazume, povelje koje su relevantne, te sadržaje svih sporazuma koje imamo sa Srbijom. Damir Arnaut je neko kome postavljam po 30-ak pitanja svakog sata. U suštini, mene nije strah ništa pitati. Kad je moj otac uhapšen, odmah sam željela da znam ko su najbolji advokati. Konsultirala sam se s advokatima, pozvala 6000 telefonskih brojeva i sad znam da imamo najbolji tim. Moj brat i ja sjedimo s tim ljudima svakog dana. Niko nije mo s tim ljudima svakog dana. Niko nije svjestan na šta je sve spreman kad se dogode ovakve stvari. Intervjue dajem u taksiju ili dok stojim na ulici, u holovima sudnica na tri telefona koji konstantno zvone. Moje izjave i pored ovakvog tempa imaju smisla, jer je slučaj jednostavan: ne moramo da se naslanjamo na „kreativnost“ koja će trebati srbijanskom tužilaštvu, jer ovo nije vježba imaginacije. Ovaj slučaj bit će veoma važan za našu zemlju, kao i za Veliku Britaniju i Srbiju.

Odrastanje u našoj zemlji i specifičnim  prilikama podrazumijeva  informiranost  mladih u  oblasti i politike, čak kad to ne ulazi u sferu  njihovog  interesiranja. Rasli ste uz oca političara. Koliko  Vam  je to  iskustvo  pomoglo?

– Istina je da mladi moraju biti svjesni političkog okruženja. Ako ništa drugo, živim u kući svog oca, on je bio član Predsjedništva BiH i odrasla sam šetajući po njegovim kancelarijama i slušajući šta se dešava. U ovih nekoliko dana prošla sam svu „papirologiju“ u vezi s ovim slučajem. Jedna od mojih privilegija je što sam rasla uz osobu koja je mene „opremila“ da danas budem ono što jesam.

Većina novinara kontaktirala je s Vama ili bratom Emirom. Rijetko ste spominjali majku, osim u dijelu koji se odnosio na prvi telefonski razgovor s ocem…

– Mama nam je najpotrebnija u Sarajevu. Ona je naša redovna veza s državom i konstantno je na vezi s ljudima iz cijeloga svijeta, koji žele da pomognu. Jaka je, žena je koja ima mnogo strpljenja da sve izdrži. Za mog oca je najvažnije da je zaštiti. On ne smije brinuti o njoj i to je jedna od mojih glavnih uloga tokom naših susreta – da ga uvjerim da je ona snažna te da je svjesna kako je sposoban da sve izdrži.

 Razgovor pravimo dok idete u drugu posjetu svom ocu. Šta mu nosite?

– Moj otac je veoma konkretan, tražio je papire u vezi sa slučajem – pravni dosje. Ne koristimo posjete samo za držanje za ruke, nego da mu kažemo šta se dešava sa slučajem i dobijamo instrukcije od njega. Sad mu nosim fotografije protesta iz Sarajeva, koje smo jutros izradili, te izvode iz medija, jer mu želimo pokazati da ova borba nije samo njegova. Moj otac je uvijek bio uz vojnike, bio je na ratištima, on misli na veće ideale… Za njega nije najstrašnija stvar ovo što će se dešava. Pa čak ni umrijeti, kao ni za mnoge građane u BiH. Postoje stvari koje su strašnije od toga, jer se tiču prava na život. Tiču se mene, moga brata, omladine…Te će nas stvari nadživjeti. Hoćemo da mu pokažemo koliko je Bosna ljuta i snažna. To za njega predstavlja ogromnu snagu, podsticaj da izdrži stvari gore od ovih. Bio je izuzetno ganut kad sam mu rekla za proteste i reakcije. Nikad ga nisam vidjela tako tihog.

Ovo je istovremeno Vaš životni test i politički angažman bez pripreme…

– Da, sada sam politički angažirana i to proizlazi iz potrebe okruženja u kojem se nalazimo. Ovo je najvažnija misija mog kratkog života. Razmišljam samo o sudbini oca i širim implikacijama ovog slučaja koji je pred nama. Ne želim da budem nejasna – ne postoji način da se u Sarajevo vratim bez svog oca! Mi ovaj slučaj izgubiti nećemo! Također, otvorit ćemo brojna pitanja kako je do ovog došlo, a štiteći mog oca zaštitit ćemo sve druge građane BiH. Borba za prava čovječanstva nije borba mekih duša uz srceparajuće priče – to je borba za najjače među nama. Ne postoji mogućnost da ovaj slučaj izgubimo i garantiram da moj otac neće biti izručen Srbiji!  Zana Kološ (Azra)