Kliker.info

U trenutku kada veliki hrvatski gorštački filozof, domoljub, rodoljub, nositelj svih ratnih i poratnih odlikovanja i priznanja s lentama i palentom, pleterima i bez njih, bojovnik i osloboditelj, hrvatskih gradova i sela, počasni časnik, doktor nauka i profesor i ko zna koji još kurac Nino Raspudić, citirajući pjesnika Gojka Đogu s ciljem da objasni kako je predsjednik HDZ-a i potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko mrtav, ali on to kao ne zna, te kada hrvatski pisac i facebok filozof Velimir Visković drži predavanje u HNK u Mostaru o velikom hrvatskom piscu Miroslavu Krleži, iole umna čovika natjera na razmišljanje od kud ovog prvog da sudjeluje u što bržem gašenju političkog života Tomislava Karamarka i naravno od kud ovog drugog u HNK da Mostarce upoznaje sa likom i djelom Miroslava Krleže.

Piše: Emil Karamatić (Neznase.ba)

Što je zajedničko glavnom uredniku Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ Velimiru Viskovići i od onomad Hrvatu Nini Raspudiću. Tko išta zna i o jednom i o drugom prvo što bi mogao izgovoriti je da se ta dvojica hrvatskih intelektualaca (oprosti mi gospon Jergović) ne mogu moliti ni istom Bogu pa makar ih smjestili u različite župe a kamo li biti na istoj političkoj strani, jurišati na glavu Karamarka Tomislava.

Idemo sa eksperimentom.

Na trenutak sklopite oči, prekrižite ruke, ako je moguće neka vam u pepeljari dimi hercegovačka škija, sve zbog rituala i zamislite Velimira Viskovića i Ninu Raspudića zabili prst u uho i pjevaju gangu.

Đesi bio rođo moj, rođo mooooj
U Mostaru rođo moj, rođo mooooj
Spašavao sam ga jooooj.

Visković već danima i mjesecima bez biranja sredstava, što je njegovo pravo ruši Tomislava Karamarka, međutim sve to radi kao kakva kućanica preko društvenih mreža u želji da svojim prijateljicama pokaže najnoviji recept za žuti kolač s višnjama.

Taj stari nekad dobri pisac Feralovac Visković ima još energije, ali pala je tek na obilazak provincija u želji da sa knjigom Rat za enciklopediju tek isprovocira Miljenka Jergiovića i ponekad podjeli sa svojim prijateljima na facebooku fotografije sa tih „dobro posjećenih“ promocija i predavanja.

Jeste li ikad razmišljao o tome da rušenje Kramarka, produžava politički život Dragana Čovića?
I bili netko sa Sveučilišta u Mostaru, nacionalističkog legla hadezea koje kontrolira Dragan Čović pozvao Feralovca i starog Titoistu Velimira Viskovića da održi predavanje u HNK da Visković tako sdušno ne sudjeluje u rušenju Karamarka.

Zapamtite. Nitko.

Takav kalibar, intelektualac kakva je Visković, ko ga je god pozvao, iskoristio ga je u najprizemnije svrhe. U Hercegovini možda postoje trojica ljudi, uključujući i moju malenkost koji su pročitali, gospodine Viskoviću, Tvoju osrednje kvalitete knjigu Rat za enciklopediju.

Drgana Čovića nije uspio srušiti Ivo Sanader. Evo vidimo, svjedočimo, nije uspio ni Karamarko. Ali ona fronta kojoj pripada Dragan Čović jest i Sanadera a skoro i Karamarka.

Znači onog trenutka kad sam vidio kako Nino Raspudić udara svim raspoloživim sredstvima na Karamarka i kako Čović ima onako ozareno lice od kada ruše meni nimalo dragog Karamarka, definitivno ću morati braniti nimalo čestita ni fina Karamarka, ali u svakom slučaju boljeg od Čovića.

Jebena igra se vodi.

Ovaj put gledam nas u BiH. No sve je povezano.

A cijela priča se svela na rat između kanadsko-hercegovačkih franjevaca i svih petrovaca zajedno protiv Karamarka. Knjigovođa Orešković je kukavičje jaje kanadsko-hercegovačkih franjevaca, no onakav pokvarenjak i siledžija uma kakav je Karamarko je kasno saznao, ali ipak saznao.

Dobro je pa ima facebook pisaca poput Velimira Viskovića i kolumnista koji se zabavljaju Đoginim međedima poput Nine Raspudića koji drugačije misle pa razbistre cijelu priču.

Ovdje moj dragi facebook prijatelju Viskoviću Velimire nije u pitanju rušenje Karamarka, kako vi, ćoro do ćore u Hrvatskoj vidite, nego spašavanje najvećeg raubera u povijesti Hrvata Dragana Čovića.

Doduše, trebalo bi mi sto kartica teksta da sve razjasnim. No, niti li imam volje niti snage da se zajebavam sa ljudima koje će već sutra zaboraviti i najrođeniji. Tako, što i koliko god napišem pametnom će biti dosta a onome ko me ne razumije, rekao bi Cral Gustav Jung, uvijek će me smatrati budalom.

E sad kad smo riješili i to pitanje budala i pametnih idemo dalje.

Jebi ga, i Tebi tako pametnom, moj dragi facebook prijatelju Viskoviću Velimire se omakne da te navuku hercegovački seljaci na čelu sa docentom Milom Lasićem, spasiteljem Dragana Čovića, preko ulice Mile Budaka pa Vokić – Lorkovićevom, baška Francetićevom ravno u Hrvatsko narodno kazalište.

I taman kad si pomislio kako je i u Hercegovini jako bitna tvoja uloga u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža, Nino Raspudić se nasmijao zajedno sa Draganom Čovićem i Milom Lasićem kako su u svoja gvožđa ulovili još jednoga (međeda), ali ni sličnog onome iz Đoginih pjesama koje citira samo filozof tipa Nine Raspudića.

U HNK su te rijetki slušali, na prste jedne ruke mogu stati. Ali su nazočni svi od reda, njih nekih dvadesetak, ostavili dojma aplaudiranjem kao da su pročitali i Krležin i tvoj svaki redaka, posebno one meni drage u Feralu.

Možda još nije kasno, Velimire brate, bježi doma i spašavaj Tomislava Karamarka, jedino taj, ma koliko bio opak, luđak, ispirač mozgova, lažov, smutljivac, lopov, prevarant i bilo koju ogrdu’ da mu kažemo, nećemo pogriješiti, sjest će mu ko budali šamar, ipak može srušiti goreg i od najgorih Dragana Čovića.

Pa onda brate, s malom odgodom rušite i Karamarka, a njegovo domoljublje izbacite na neku deponiju gdje mu je i mjesto.

Poslije svega za velike zasluge Milu Lasića nagradite titulom izvanrednog ili redovnog profesora, a Nini Raspudiču objesite oko vrata neku novu lentu ili palentu.

Jebiga presložen je to posao.

Dragi Velimire Viskoviću ili se lati posla ili ne objavljuj na facebooku da si bio u Mostaru sa onom malom Glorijom koja je Povratak Filipa Latinovića ostavila na tridesetoj stranici i nije joj palo na pamet da taj roman tijeka misli ponovo uzme u ruke.

Smantalo dijete Krležino djelo. Trideset lista pročitala a Filip još iz sobe mako’ nije. Priznat ćeš, dragi Velimire, nije lako podnijeti takvu vrstu intelektualne trorture.

Uvijek možeš reći da su takvu priču na (Rubu pameti) izmislili hercegovački seljaci na čelu sa,vidi, već, izvanrednim profesorom Milom Lasićem. A da je tamo neki Karamatić lupao gluposti o Viskovićevoj posjeti Mostaru, upravo kako će ti Mile Lasić pokušati objasniti narednih dana.

Vjerujem da je Mile Lasić pročitao do posljednjeg Krležinog retka, ali da je ijedan od tih redaka na njega uticao ne bi mu ni u ludilu palo na pamet da u sedmom desetljeću, (kad svaki normalni intelektualac ili ide u penziju ili pravi ugovor s Bogom oko što bezbolnijeg prelaska iz jednog u drugo agregatno stanje) pokušava postati docentom i to na Čovićevom privatnom univerzitetu kojeg u Hercegovini iz zajebancije zovu sveučilištem.

Jebiga Viskoviću, mislio sam doći na to Tvoje predavanje, imao sam jaku želju čuti iz pametnih usta barem tri misli o Glembajevim.

Na tvoju nesreću i svakog umnijeg, u Mostaru su te dočekali Glembajevi, međutim nikad ti neće biti jasno, kako.

Pitaj Jergoivića, on zna kako izgleda Hercegovački Bog Mars.