Piše : Emil Karamatić ( Kliker.info)
Danas je sto petnaesti rođendan druga Tita.Reći će neprijatelji i dušmani socijalističke revolucije, bratstva i jedinstva, kao najviše tekovine naroda i narodnosti, te radničkoga samoupravljanja, koja još budala mrtvu čovjeku slavi rođendan.E, Titu se ne slavi, nego se podsjećamo na lik i djelo velikog vođe, koji nikad nije bio življi i živahniji, ako nigdje drugo onda u glavama balkanske sirotinje.Ne spominju ga samo oni za koje je Joža rekao prije trideset godina; "Tko ima ovakvu mladež ne treba se misliti za svoju budućnost"! Ne spominju ga jer su tada imali dvadeset godina a danas su dobro uhljebljeni u nacionalnim strankama.Na njima se i zajebao.O Joži danas uglavnom pozitivno pričaju oni koji su i s njim i njegovom komunističkom partijom do devedesetih bili u zavadi.A oni koji su od njega i iste te partije imali korist ne znaju da je taj čovjek uopće postojao.Taj čovjek, diktator, autokrat,mason, zločinac, sin svih naroda i narodnosti,revolucionar i probisvijet, vođa i učitelj, maršal i bravar, trostruki narodni heroj, počasni doktor,ljubavnik i vrag znao šta još nije bio, zavrjeđuje poštovanje ako ni zbog čega drugog onda zbog činjenice da je žene volio više od Komunističke Partije.Više se taj drug i vođa napatio s drugaricom Jovankom u braku nego u svih sedam ofenziva zajedno, uključujući i onu osmu Branka Ćopića.Bitka na Neretvi i Sutjesci, te Desant na Drvar, bili su šaša mala za maltretiranja koja mu je svakodnevno priređivala partizanska naručena mlada,drugarica Jovanka.Znao je i po čitavu noć biti zaključan u kupatilu, samo da bi pobjegao od nje.Što dalje od "vraga" bilo je Jožino pravilo.Nikom nije jasno da poslije toliko žena, a nije ih bilo malo, naleti na Jovanku.Valjda mu je Jovanka bila kazna za sve ostavljene žene.Možda je upravo zbog ostavljenih žena,kažu, kažnjen preranom smrću njegove najveće ljubavi Davorijanke Paunović.Tu ženu je garant volio više od Jugoslavije. Ali malo poslije kad ju je prebolio,njegove maserke i prelijepi Gertrudin sopran davali su mu volju za nu003cdiv>A kada je rođendan druga Tita,kad i moj barem to svako zna.u003c/div>nu003cdiv> u003c/div>nu003cdiv>Emil Karamatiću003c/div>n”,0]
);
//–>životom.Zbog njih je i doživio 88 godina.I zamislite za svaki njegov rođendan u Beogradu i mojoj Čapljini i možda još negdje ali nije bitno, se organizirao slet.Bio je to nekakav ples na kiši dobro uvježbanih osnovaca i srednjoškolca.Mene možda i možete zamisliti u nekom desetom redu, jer u tom redu su bili oni koji su griješili i nisu se uklapali u program. Ali možete li zamisliti i to u prvom redu, drugove i drugarice danas gospodu iz nacionalnih stranka, kako s velikom žestinom, čeličnom pesnicom i glasom nevesinjskog bika šalju pozdrave drugu Titu, čestitajući mu rođendan uz pjesmu "Druže Titio mi ti se kunemo da s tvoga puta ne skrenemo".E ne možete zamisliti, jer prošlo je puno vremena, i ne da su ti njegovi sljedbenici skrenuli s puta, nego su duboko na makadamu ili nekoj poljskoj ili brtskoj blatnjavoj vukojebini.Kupaju se u glibu i glibom mažu narodne mase koje im bez srama i stida daju već petnaest godina povjerenje.E onda se pitate kako im je drug Tito u glavama.Odgovor je jednostavan.Ovcama je oduvijek trebao pastir.I u zamjenu za dobrog pastira i kad se nema velikog izbora, jednostavno, na Balkanu je daj šta daš, pa makar to bili Božo Ljubić,Dragan Čović,Milorad Dodik,Haris Silajdžić ili Sulejman Tihić.E upravo oni i njihovi sljedbenici su bili u prvim redovima sletske vježbe.Zamislite ih barem na tren i probajte se sjetiti, zna li itko osim njihovih najbližih, kad im je rođendan.Garant niko.A kada je rođendan druga Tita,kad i moj ,barem to svako zna.
Komentari