Kliker.info

Piše : Emil Kamamatić (neznase.ba)

Poslije pročitanih desetak naslova o useljenju predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića u novoizgrađenu kuću, ostalo mi je jedino da nazovem mog prijatelja glasnogovornika najdomoljubnije stranke Mišu Relotu da ga upitam kad je predsjednik  kod kuće.Rado bih navratio na useljenje. Stari je to hrvatski običaj, pa velim treba ga ispoštovati.Puno je zamjerki na novoizgrađenu kuću, čak sam, nešto slično mome prijatelju Josipu Muselimoviću, konsterniran zbog izmišljotina i laži koje su napisane na račun stožernikove stožerne kuće u stožernome gradu u stožernom dijelu BiH.

 Čemu toliki napadi na poglavnika Čovića, čemu bijes na portalima na novoizgrađenu kuću koja ima tek pedesetak sobičaka i skromnija je od  bilo koje kuće u tom dijelu grada u kojem uglavnom žive velikohrvatske vucibatine.I ako trebam biti ljut na bilo što onda sam se trebao ljutiti na predsjednika zato što nije otišao u neki elitniji dio grada. I iskreno, moja zamjerka nije u tih pet milijuna uloženih u kuću. Priznajem, više me naljutio taj građevinski neukus. S pet milijuna je ipak mogao napraviti lijepu kućicu a ne ovo vestern naselje koje me podsjeća na prostor za snimanje niskobudžetnih kaubojskih filmova kakve je nekad snimao Miodrag Petrović Čkalja. Stariji bi se mogli sjetiti „Puta oko svijeta“.

 Pogledajte samo taj prostor između dva objekta. Pogledajte samo te lukove i stupove za vezivanje konja. A tek u drugom dijelu, niz konjušarica. Čemu sve to, ako ne za smještaj svih onih stranačkih konja koji ga već godinama okružuju. Ako je za njih, onda je to preskroman prostor koliko je takvih oko njega. Moje zamjerke su arhitektonske prirode, ne daj Bože da bih zamjerio predsjedniku što je od Hrvata pozajmio pet milijuna KM da sagradi ovu kućicu koju samo zlonamjerni nazivaju vilom. Da je mene pitao trebao je i onim sirotim penzionerima maznuti onih tristotinjak maraka koje ponekad dobiju. Ali vođa je itekako pametan, nije posegnuo za bogatstvom hrvatskih penzionera. Nije želio da pocrkaju kao zamorci. Zna on, da je to učinio, tko bi glasao za njega da ih nije?

 Onda, sramota, okomila se novinarka Indexa na hrvatske studente, valjda je mislila na ove mostarske. Po njoj bi oni trebali čekati proljeće, pa kad ugrije s toljagom u rukama krenuti na Čovićevu kućicu, koju, kako rekoh, zlonamjerni nazivaju vilom. Ali zaboravila je novinarka da su mostarski studenti posebna kategorija mladosti. Od takve studenske mahnitosti prije bi se mogla očekivati izvedba sletske vježbe za 20. kolovoza kad predsjednik svih Hrvata proslavlja rođendan, nego ne daj ti Bože kakva revolucija zbog osrednje pojate koju je izgradio sin svih Hrvata i Hrvatica.

 Kao prvo, mostarskim studentima se ne da ‘urtisavat na tuđe kuće, pogotovo ako su to kuće njihovih profesora sagrađenih mukom i znojem. Kao drugo, treće i ne znam koje još, mostarski studenti nikad ne idu kontra miloga vođe nego kontra onih koji krivo pogledaju vođu. Zato dragi, hrvatski hadezeovi studenti ne nasjedajte na podvale nižerazrednih novinara koji pokušavaju preko Čovićeve obiteljske kućice od pedesetak sobičaka ubaciti jaz među Hrvate kako bi narušili našu snagu, naš identitet i kontinuitet kojeg imamo u BiH od stoljeća sedmog.

 Ne zaboravite dragi hrvatski studenti, čuvajte jedinstvo, jer očekivati je da poslije Martine Sopte koja je udarila na miloga vođu, to isto učine Milan Šutalo, Jozo Pavković i Ivan Šušnjar. Lako ćete ih prepoznati, uglavnom će se baviti kvadraturom Čovićeve kućice i Čovićevim obećanjima. A to izgleda nekako ovako. „Narod koji ih bira je šutljivo stado, kojem možeš prodati svaku ublehu po najjeftinijoj cijeni. Dvadeset godina ljudi se drže u fantastičnoj nacionalističkoj psihozi da ni za šta drugo ne pitaju kad im se nabacaš sa nenadjebivim terminima koji su veći Godo od Godoa, poput – Trećeg entiteta, tv kanala na hrvatskom jeziku, institucionalne ravnopravnosti Hrvata. Ima li netko kome se ne sere od ovih floskula više? Neka brzo skrola gore natrag na fotku vile. Draganove vile. Koja košta pet milijuna maraka. Njegovih para garant…“

 ……… napisala je Martina Sopta, koju molim da se ne koristi više tekstovima koje su napisaali prije deset i više godina malobrojini novinari, poznatiji kao izdajnici i neprijatelji hrvatskog naroda. Eto draga Martina meni se više nakon dvadeset godina ne sere na te floskule, seri se sada ti. Meni nekako moralnije u ovom odsudnom trenutku za srpski i hrvatski narod stati uz mile vođe Milorada Dodika i Dragana Čovića koje će, znam, ima pet i više godina, neko morati uhapsiti, ali ne znam tko.

 „U naselju Bare gdje se nalazi Čovićeva kućica, prije rata gradnja stambenih objekata bila je zabranjena. Tu je bila šetnica, rasadnik i imanje mostarskog zatvora“ upozoriše me sa FTV-a.Po belaju to rekoše taman kad me nazva moj prijatelj Mišo Relota i reče mi da predsjednik ‘niđe ne ide i da je svaki dan kući, pa eto, navrati na useljenje kad ti milo’. Ono malo baroka od Rembrandta što sam mislio ponijeti na useljenje te jednu skulpturicu od François-Auguste-René Rodina u strahu od interpretacije događaja novinara  FTV-a te od mogućih revolucija i buna koje najaviše ostali neprijatelji miloga vođe, ostavih kući.I zapamtite, napad na Čovićevu kuću je napad na cijeli hrvatski narod.