Kliker.info

Ima duže vrijeme kako hoću da se osvrnem na jednu pojavu i da skrenem pažnju na opasnost koju ta pojava nosi. Radi se, naime, o tome da svako malo imamo priliku, u različitim tv-emisijama, u različitim novinskim prilozima, u raspravama o ratnim zbivanjima u BiH, u razgovorima o određenim političkim pitanjima ustavnopravnog uređenja BiH, u dijaloškim nastojanjima oko pomirenja, suživota i zajedničke budućnosti, čuti pojedine srpske političare, intelektualce i novinare koji tvrde kako Bošnjaci Republiku Srpsku smatraju genocidnom tvorevinom, a Srbe genocidnim narodom.

Piše : Dževad Hodžić (Oslobođenje)

Iako možda nedopustivo puno vremena trošim prateći naše printane i elektronske medije, dopuštam da mi ponešto i promakne. Ipak, moram kazati kako mi se čini da na takve tvrdnje uglavnom ne reagiramo. Ako sam u pravu, onda moram kazati da na taj način pravimo ozbiljnu grešku. Mogu da razumijem nedoumice mnogih koji se pitaju ima li smisla reagirati na svaku nebuloznu, neosnovanu, huškačku izjavu, optužbu ili prijetnju mnogih predstavnika i sudionika našeg političkog i javnog života, recimo o tome kako Bošnjaci hoće unitarnu državu, kako će se RS otcijepiti, kako će ovo, kako će ono. Ali, ovdje, u slučaju tvrdnji vezanih za Republiku Srpsku i srpski narod, stvar je jako ozbiljna i opasna.

Stvar je ozbiljna i opasna zato što se takve tvrdnje često, u različitim prilikama i na različitim mjestima, ponavljaju, i to najčešće na način da ne bivaju izrečene, da tako kažem u prvom tematskom/problemskom redu tvrdnji, nego iz drugog plana, tek kao prilog, ilustracija, argument ili razlog za osnovnu temu ili stav. Jednostavnije rečeno, stvar je ozbiljna i opasna zato što se takve tvrdnje često ponavljaju, ali, u pravilu usput, a to u psihološkom smislu znači da se ne provjeravaju i ne podvrgavaju raspravi i provjeri, nego se podrazumijevaju. Još jednostavnije, kada se tvrdnja kako Bošnjaci RS smatraju genocidnom tvorevinom i Srbe genocidnim narodom svako malo izriče usput, dok se tretiraju neka druga pitanja, tada se ta tvrdnja/optužba iznosi kao premisa.

Ali, stvar je, prije svega, i ponajviše ozbiljna i opasna zbog toga što se u takvoj tvrdnji, kako bi psihološki i politički bila uvjerljivija i efikasnija, spajaju jedna notorna istina i jedna notorna laž. Notorna istina je da Bošnjaci Republiku Srpsku smatraju genocidnom tvorevinom. I to nije mentalni ili politički stav Bošnjaka koji bi se mogao tumačiti na neki patološki, psihološki ili pragmatički politički način. To je notorna činjenica utvrđena presudama međunarodnih sudskih instanci. Notorna laž je da je bilo ko, bilo kada i bilo gdje od predstavnika bošnjačkog političkog, intelektualnog, akademskog, vjerskog i ukupnog društvenog života izrekao takvu monstruoznu tvrdnju da su Srbi genocidan narod.

Recept se, dakle, sastoji u tome da se u jednu smjesu pomiješaju istina i laž kako bi se ta smjesa lakše probavljala u političkoj percepciji srpskog naroda. Pri takvom spravljanju mješavine vještina se ogleda u sljedećem: ako Bošnjaci Republiku Srpsku smatraju genocidnom tvorevinom, onda nije i neće biti teško uvjeriti Srbe u RS-u da Bošnjaci i njih smatraju genocidnim narodom. Pretpostavka za tako lagano uvjeravanje Srba kako ih Bošnjaci smatraju genocidnim narodom sadržana je u “epskoj političkoj filozofiji” kojoj su narodne svijesti na Balkanu sklone, neke manje, neke više, a prema kojoj se identificiraju, poistovjećuju državna struktura i narod. Podmetanje se jednostavno sastoji u sljedećem. Ko kaže da je Republika Srpska genocidna tvorevina, on kaže da su i Srbi genocidan narod.

Da to nije i ne može biti tako, svi znamo. Ali, na to stalno i iznova moramo ukazivati. Zašto se jedan od dva bh. entiteta nazvao po imenu samo jednog naroda? Brutalno pragmatični politički odgovor glasi: Zato što su druga dva naroda u tom entitetu u vrijeme rata pobijena, raseljena i protjerana, zato što je nad Bošnjacima učinjen genocid i zato što je taj entitet u takvom politici projektovan samo za jedan narod. Ali, Bošnjaci državne, policijske, vojne i političke strukture iz RS-a koje su izvršile etničko čišćenje i genocid i koje su za takve zločine osuđene pred domaćim i međunarodnim sudovima ne poistovjećuju, i to niko i nikada ne bi smio činiti, sa srpskim narodom. U novijoj povijesti, u dvadesetom stoljeću bilo je genocidnih državnih struktura, tvorevina i država zbog kojih niko nema razloga i prava da bilo koji narod smatra genocidnim. Druga je stvar i druga je tema da političku odgovornost za genocid snose i mnogi koji nisu i ne mogu biti krivično odgovorni.

Ali, zašto se svako malo plasiraju takve, na prvi pogled sadomazohističke tvrdnje u pogledu stava o genocidnosti srpskog naroda, koji (stav) se neosnovano, ali podlo, uporno i opasno pripisuje, podmeće i tovari na vrat Bošnjacima? Da bi se poticala mržnja, da bi se održavao jaz, da bi se produbljivalo nerazumijevanje, da bi se sijao strah za krvave žetve u nekim budućim vremenima.

Zato stalno i na sve vjerodostojne načine, životno i iskreno, samokritički se preispitujući i kritički se odnoseći i prema našim političkim argumentacijama i strategijama, s pogledom u budućnost, s većom spremnošću da dublje i bolje razumijemo druge, moramo ustrajno, pa i onda kada smo uvjereni da se to podrazumijeva, odgovarati: Srbi, s kojima Bošnjaci dijele povijesnu sudbinu, jezik, dobro i zlo, civilizacijske i kulturne vrijednosti, sve neizvjesnosti i sve nade budućnosti, nisu genocidan narod.