Kliker.info

Piše : Dženana Karup-Druško (BH Dani)

Sulejman Tihić, predsjednik Stranke demokratske akcije, optužio je Zlatka Lagumdžiju, predsjednika Socijaldemokratske partije BiH, da je njegovo podržavanje budžeta, znatno smanjenog u odnosu na državne potrebe, atak na državu i njen evropski put, dok je Lagumdžija optužio Tihića za nacionalnu izdaju jer je on, eto, bio jedini Bošnjak koji je u Vijeću ministara podržao budžet neophodan za funkcioniranje države.

Da je u ovoj zemlji sve otišlo do đavola, zna se već odavno, ali neku nadu unio je dolazak SDP-a na vlast, kao stranke koja je obećavala promjene, među kojima i obračun s radikalnim nacionalistima, kriminalom, korupcijom, borbu za građansku BiH… Od svega toga ideji socijaldemokratije u Federaciji desila se transformacija, nažalost, dosta slična onoj u Republici Srpskoj kada je socijaldemokrata Milorad Dodik zasjeo na tron. Tako je SDP preuzimanjem vlasti otišao potpuno udesno, a SDA, kao nacionalna stranka formirana da zaštiti prije svega interese Bošnjaka, postala je najljevlja ljevica tih istih Bošnjaka!

Više je primjera koji ovo potvrđuju i zbog kojih su nastajale krize u odnosima između koalicionih partnera platforme. Svakako, među prvim je bila tzv. reforma policije. Iako su i predstavnici međunarodne zajednice, kao i SDA, smatrali da ne treba ići sa tako velikim promjenama u predloženim zakonima o policiji, SDP je progurao svoje i to uz pomoć Fahrudina Radončića i njegovog Saveza za bolju budućnost, zahvaljujući kojima SDP ima većinu za sve odluke koje u parlamentima žele progurati. Istovremeno, treba podsjetiti da SDP nije htio podržati zakon o borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala urađen po ugledu na američki. U međuvremenu se, naravno, desila "sječa" direktora, članova upravnih i nadzornih odbora…, da bi na kraju "dogovorom" Bošnjaci izgubili jedine dvije bitne državne institucije koje su imali – Upravu za indirektno oporezivanje i Regulatornu agenciju za komunikacije. A sve to kako bi se zadovoljili sitni interesi pojedinaca koji su željeli po svaku cijenu zasjesti u fotelje potpuno nebitnih državnih institucija.

Nažalost, sve su ovo itekako bitna pitanja po državu BiH i njeno funkcioniranje. I SDA jeste u pravu kad tvrdi da se oni najviše zalažu za to, što, osim njenog predsjednika (i pojedinih članova), potvrđuje i Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH, u svim svojim istupima zahvaljujući kojima je skoro pa preko noći od nacionaliste, kojeg su mnogi gledali s podozrenjem kad se kandidirao na tako visoku funkciju, postao jedan od najomiljenijih političara u regionu i partner s kojim se rado razgovara i u Bruxellesu.

Posljednji sukob između SDA i SDP, s čime se slažu i lideri ovih partija, prouzrokovao je najveću krizu. Teško da se može prihvatiti Lagumdžijino objašnjenje kako je bilo baš neophodno smanjenje plaća policajcima, a štrajkove najavljuju pripadnici Granične policije, SIPA, a kako su neki mediji objavili, i sudske vlasti. Kako to država može dobiti bilo kakvu borbu protiv kriminala i korupcije slabljenjem svog sigurnosnog sistema? Samo budala može povjerovati u takvo što. Osim ako cilj i nije da se država što više oslabi kako bi entiteti jačali – što Milorad Dodik odavno zagovara. I to onda zaista jeste državni udar, ali ne kako Lagumdžija tvrdi od SDA, već svih onih koji su digli ruke za takav budžet. Očito pri tome misleći samo na svoje fotelje, dnevnice po bijelom svijetu, luksuzne službene automobile, enormne reprezentacije i svu drugu rastrošnost o kojoj redovno možemo čitati u nalazima državnih revizora.

Dalju suradnju s SDA Lagumdžija je uslovio usvajanjem budžeta, zakonima o koridoru 5c i oduzimanju nelegalno stečene imovine u Federaciji BiH. To je u redu, ali šta je sa obavezama koje BiH ima prema Evropskoj uniji i NATO-u, koje će biti potpuno blokirane ukoliko za to ne bude sredstava, a neće ih biti predloženim budžetom. U cijelu priču su se, očito pokušavajući spustiti tenzije, uključili Bakir Izetbegović i Željko Komšić, član Predsjedništva BiH iz SDP-a, slažući se da su izmjene i ušteda budžeta neophodni, ali ne po cijenu smanjenja plaća državnim već izabranim službenicima (iako to znači otvaranje priče o ustavnim promjenama, kojima će se, sasvim sigurno, usprotiviti predstavnici RS-a). Izetbegović i Komšić nezadovoljni su i drugim proračunskim rješenjima, ali ne bi bilo prvi put da se odluke o tako bitnim pitanjima donesu u centralama stranaka, a ne državnim institucijama nadležnim za to.

Sve dok traje ova svađa u vrhu, finansijska kriza će se produbljivati, veliki projekti će zaobilaziti BiH, NATO će, kao i EU, biti sve dalje, mladi će odlaziti… Raskol između SDA i SDP-a mnogi vide kao sukob interesa, a ne ideologije, što je u krajnjem potpuno nebitno jer ispašta država, odnosno njeni građani – bar onaj dio njih koji nema porodične, prijateljske ili bračne veze s nosiocima vlasti, a takvih je ipak većina.