Kliker.info

Piše : Duška Jurišić (BH Dani)

Besprijekornim izgledom već je učinio da mu milioni mladića zavide u svijetu. On ne priznaje sud. On je neprijatelj multikulturalizma i islama. On je poštovalac Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Benjamina Natanjahua i Avigdora Liebermana. On je i prije početka najavio da će suđenje biti cirkus i jedinstvena prilika da svoje ideje objasni svijetu. Većina medijskih kuća je izvijestila kako je "visoko podigao desnu ruku sa šakom stisnutom u pesnicu". U drugoj polovini prošlog vijeka i u demokratskim i manje demokratskim zemljama to se zvalo fašističkim pozdravom. I tako bi bez dileme izvijestila većina glavnih medija, podsjećajući da su pod podignutom pesnicom 40-ih godina prošlog vijeka izvršena etnička čišćenja gotovo do istrebljenja pojedinih naroda pod egidom arbeit macht frei (rad oslobađa). Demokratija je uznapredovala. Andersu Breiviku i stotinama organizacija diljem razvijene Evrope niko neće suditi za ideju. Breiviku se sudi za konkretna djela. I u to ime, kao i zbog zagarantirane pravičnosti suđenja, manje se govori o 77 njegovih žrtava i sudbinama njihovih porodica. Izuzet je i sudija, koji je na nekom od portala napisao da Breivik zaslužuje doživotni zatvor. Kako se sa idejom Breivikovih poklonika, tajnih i javnih simpatizera nosi Zapadni Balkan?
Krajem prošle sedmice MUP Republike Hrvatske zabranio je okupljanje ekstremne desnice u organizaciji Hrvatske čiste stranke prava na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Hrvatska čista stranka prava namjeravala je organizovati međunarodnu nacionalističku konferenciju i mimohod za generale (Gotovinu i Markača) o temi "Važnost povezivanja nacionalista Evrope". I dok je ad hoc inicijativa građana "Udruženi protiv fašizma" tražila zabranu skupa, intelektualci su otvorili raspravu kako bi tu ‘šačicu’ trebalo pustiti da provede svoj naum u skladu s najvišim demokratskim principima poštivanja ljudskih prava na okupljanje i slobodu izražavanja. "Ne bu’ išlo", kazao je hrvatski premijer Zoran Milanović dan uoči skupa i stavio tačku na i.
U Srbiji je u utorak počela javna rasprava pred Ustavnim sudom o prijedlogu republičkog javnog tužioca da se zabrani Srpski narodni pokret 1389. Iz Tužilaštva su objasnili da je osnovni razlog za zabranu njihovo djelovanje protiv ustavnog poretka, kršenje zajamčenih ljudskih i manjinskih prava, izazivanje vjerske, nacionalne i rasne mržnje. "Ciljevi udruženja objavljeni na njihovom sajtu su i ‘oslobođenje i ujedinjenje svih srpskih zemalja – Srbije, Crne Gore, Makedonije, Republike Srpske i Federacije BiH, bivše Republike Srpska Krajina i sjeverne Albanije u jednu državu’ – čime se implicira upotreba nasilja, jer se ugrožava teritorijalni integritet susednih država i narušavaju dobrosusedski odnosi", obrazložilo je Tužilaštvo.
Zaštitnik građana Saša Janković izjavio je da bi zabrana udruženja SNP 1389 značila da demokratija, institucije i društvo u Srbiji nisu dovoljno čvrsti i jaki da se odupru izazovima koji nastaju djelovanjem takvih organizacija, te da je riječ o ograničavanju Ustavom zagarantovane slobode udruživanja.
Davno bješe, ali svakako poslije rata 1992-1995, kad je Jevrejska zajednica u BiH tražila da se uz Hitlerovu knjigu "Mein Kampf", koja se pojavila u prodaji u jednoj sarajevskoj knjižari, napiše predgovor, odnosno upozorenje o tome kakve je posljedice izazvala provedba ideja Adolfa Hitlera pretočenih u ovoj knjizi. Od predgovora ništa nije bilo, kao ni od upozorenja. Svi primjerci knjige su rasprodati za manje od 24 sata.
10-ak godina kasnije direktor RTRS-a Dragan Davidović na hipotetičko pitanje da li je pjevao sprem'te se, sprem'te odgovorio je potvrdno, te da će pjevati opet. Nakon toga njegov dokumentarni program uradio je emisiju o nastanku ove četničke pjesme u potpunosti izostavljajući kontekst, odnosno šta su uradili nosioci ideje o ‘spremanju’, također protivnici multikulturalizma i islama. Isti taj direktor se ove sedmice izvinio srpskim boračkim organizacijama i gledaocima zbog prikazivanja u kasnim večernjim satima filma "Pucanj u srce". Glavni junaci filma su Vlado i Slavko iz Sarajeva, najbolji prijatelji koje razdvaja rat. Jedan se pridružuje srpskoj vojsci. Drugi ostaje braniti svoj grad.
I nije više važno što su Milanovićevi motivi za zabranu desničarskog skupa i Tadićevi motivi za zabranu SNP-a 1389 krajnje pragmatični – ‘da se ne brukamo na kapijama Evropske unije’. Činjenica je da kod nas zabrana nema. Ali i da Parlament BiH donese perfektne zakone o zabrani fašističkih organizacija i sankcionisanju nereda na utakmicama, ključna stvar nedostaje – rasprava o našim sve brojnim breivicima.
Naši obrazovni sistemi i paralelni svjetovi utočište su za breivike. Dugotrajno izbjegavanje istine i saopštavanje istine na najgori mogući način, kako kaže profesor Nerzuk Ćurak, razlog je našeg neuspjeha. Relativizacija odgovornosti i krivice, rehabilitacija Draže Mihailovića, koja je u Srbiji tek vrela predizborna tema, a na 49 odsto BiH realnost od 1992, maksimalno ohrabruje ekstremizme. Nije nikakvo iznenađenje čuti kako "Hitler i nije bio tako loš". Dok istina o genocidu i ratnim zločinima ne postane sastavni dio udžbeničke literature i medijskih tekstova, priloga i izvještaja, džaba smo krečili. Bez namjere da od odgovornosti rehabilitujem međunarodnu zajednicu, koja je posebno u prvih pet postratnih godina svoju politiku zasnivala na guranju istine pod tepih i na pomirenju bez suočavanja sa tragičnom prošlošću, odgovornost za prekidanje ciklusa nasilja snosiće civilno društvo, koje, s različitim udjelom, činimo svi mi. Bez obzira na to koliko taj proces trajao, bez njega će Šešelj biti heroj koji pravi cirkus u sudu, koji ne priznaje i od kojeg pravi cirkus. Da postoje hiljade naših breivika, svakodnevno se možete uvjeriti na internet-forumima. Zato je potrebna kontinuirana javna rasprava – s kontekstom.