hamburger-icon

Kliker.info

Duška Jurišić : Grčki scenario i sarajevsko ljeto

Duška Jurišić : Grčki scenario i sarajevsko ljeto

14 Aprila
06:59 2012

Piše : Duška Jurišić (BH Dani)

Nije potrebno ni reći ni napisati ime, jer hiljade glasova će na istog autora ove izjave pomisliti “…da se Bosna konačno raziđe i da se prestanemo patiti tamo. To je istorijska neminovnost u kojoj će se Bosna i Hercegovina jednog dana raspasti na sastavne dijelove, jer ni masovna međunarodna intervencija nije uspjela obezbijediti Bosnu i Hercegovinu kao državu kako to neki misle”.
Hiljade sam se šapata naslušala i nakon Šarovićevih i nakon Čavićevih i nakon Ivanićevih, i nakon Dodikovih izjava u proteklih 12 godina koji se suštinski slažu s ovom tezom: “Ako je već Srbi i Hrvati neće, zašto da se mučimo.” Onda slijedi ona obavezna rečenica “kome se ne sviđa, nek’ ide”, ali pritom sve svoje bi morao ostaviti. Zašto bi to neko, a da ga se pritom puškom ne tjera, uradio? Ili ima nešto što svi ne znamo, a to je da ćemo se “ćerati” još?
Hiljadu puta bošnjački političari izjavili su kako je bošnjački narod najodgovornijji za opstanak Bosne i Hercegovine. To bi trebalo da znači da bi uz bezuslovan proces utvrđivanja istine i kažnjavanja ratnih zločinaca trebalo da bude najtolerantniji. Moje iskustvo je da su žrtve najtolerantnije.
Nema tome mnogo, uz kafu sam razgovarala sa ženama iz Srebrenice. Nakon što je popila gutljaj, jedna od njih uzdahnula je rekavši: “Pijem ovu kafu… a ne znam da li je zaslužujem, jer sam ostala živa, a mog djeteta nema.” Druga je, tek tako, na spomen jednog političara iz Republike Srpske ispričala kako je porodica njegove majke iz sela spasila cijelu bošnjačku porodicu. Znala je svako ime, svaki detalj… One imaju pravo da o Republici Srpskoj govore šta hoće. Ali one nisu u tome najglasnije bez obzira što je Dodikovo negiranje genocida i sklonost zvaničnog Beograda ka poluistinama i relativizaciji skoro u istoj ravni kao sam zločin. I nisu njihove želje u vezi Republike Srpske presudne za osjećaje Srba u Republici Srpskoj.
Ma koliko skloni kolektivnoj mitomaniji, islamofobiji i predrasudama, Srbe od Bosne i Hercegovine tjeraju tvrdnje poput one da je “samo pitanje vremena kada će taj univerzalni princip ’jedan čovjek, jedan glas’ biti primjenjen na cijelu državu Bosnu i Hercegovinu”. Hrvate pogotovo. Reisu-l-ulemu Mustafu Cerića ne treba zbog toga kritikovati. On je izgovorio samo ono što većina misli bar zbog toga što je riječ o “univerzalnom” principu ili zato što vjeruju da Bošnjaci kao jedini čuvari Bosne i Hercegovine treba da budu pokrovitelji ostalim “manjim” narodima.
“Sve je više Bošnjaka koji misle da je vrijeme da se kaže da je Bosna zemlja Bošnjaka i ostalih koji je vole i prihvataju kao svoju jedinu domovinu i jedinu državu te da su spremni da se bore za jedinstvenu i suverenu bosansku državu…”, rekao je reisu-l-ulema Mustafa Cerić. Do sada je za ovakvu tezu iznošena sljedeća argumentacija: Bošnjaci su se borili za Bosnu i Hercegovinu – tu su korijeni za njihovu tapiju na Bosnu. I Hercegovinu; Bošnjaci su jedini narod u Evropi koji nema svoju državu – to je još jedan razlog na tapiju na BiH; Bošnjaci nemaju rezervnu domovinu – zato imaju pravo na jednu jedinu BiH; nad Bošnjacima je izvršen genocid, koji međunarodna zajednica nije spriječila – još jedan razlog za bošnjačku, odnosno bosansku državu. I što su otpori u Evropi uz evidentan i kontinuiran porast islamofobije veći, to je privrženost ideji bošnjačke države jača.
Osnovni znak prepoznavanja Bošnjaka “ma gdje bili” je bosanski jezik, kaže reisu-l-ulema te tvrdi kako “Bošnjaci prestaju biti Bošnjacima kad prihvate ’srpski ili hrvatski jezik’”. Istom logikom valjda Srbi prestaju biti Srbi, a Hrvati prestaju biti Hrvati, kad prihvate bosanski jezik? Svjesni su kreatori ove teze da se ni Srbi ni Hrvati neće otimati za bosanski jezik, ali hoće za Republiku Srpsku i treći entitet. Izuzetak čine konstitutivne manjine iz tih naroda koje žive na dijelu Federacije s bošnjačkom većinom. One su životno zainteresovane za novi društveni dogovor, obrazac, novu paradigmu za Bosnu i Hercegovinu.
Nesumnjivo je da važne znakove državničkog šalju Bakir Izetbegović, Sulejman Tihić, Zlatko Lagumdžija, jedan smirujućom racionalnom retorikom, drugi upornim plivanjem uzvodno, treći ispravljanjem grešaka… Moguće je da se tako samo stvara privid, te da je i dalje riječ o ljudima stare paradigme… Međutim, svi se u zadnje vrijeme pitaju ima li alternative? Brzo pakovanje u NATO sačuvaće vanjske granice Bosne i Hercegovine. U Evropskoj uniji ne prepoznaju signale iz Bosne i Hercegovine, a i ako BiH do kraja godine dobije kandidatski status, to je neće spasiti grčkog scenarija i sarajevskog ljeta. I Dodik i Čović i Lagumdžija i ostali sa protestima, koji više od 20 dana traju pred Parlamentarnom skupštinom BiH znaju da su to nove realnosti i to je zapravo jedino što ih tjera na dogovor. Jer ako ga ne bude, neće biti ni njih. Oni su itekako svjesni da alternative ima. Mračne snage u sva tri entiteta čuče i čekaju svoj trenutak, koji samo što nije došao…

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku