Kliker.info

Kada bi opozicione stranke u RS pristale na opšti dogovor da se na svim mjestima u RS suprotstave režimskim strankama sa samo jednim kandidatom za načelnike opština, izborni rezultati bi sigurno bili značajno u korist ujedinjene opozicije, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Dragan Čavić, lider Demokratske partije."Iako su svi svjesni ovakve mogućnosti, ipak opšteg opozicionog dogovora, očigledno, neće biti", kaže Čavić.

NN: Šta očekujete od predstojećih lokalnih izbora u BiH?

ČAVIĆ: Očekujem da budu održani u zakonom predviđenom roku, jer je nemoguće odgoditi lokalne izbore, kako su to htjeli iz režimskih stranaka podržanih od strane Tihića. Da bi do održavanja svih izbora u jednoj godini i u jednom danu stvarno došlo, potrebno je prije toga temeljno promijeniti Izborni zakon, jer na izborima u oba entiteta treba glasati na po šest glasačkih listića sa najmanje ukupno 1.500 kandidata na raznim listama, što i najobrazovaniji birač teško može ispravno popuniti sa ovakvim izbornim rješenjima, a da ne govorimo o kontroli i zbrajanju izbornih rezultata koji bi trajali sedmicama. Zatvorene liste su osnovni preduslov za ovakav pristup organizaciji svih izbora odjednom, kao i promjena načina obračuna mandata, uravnoteženje izbornih jedinica itd. Na lokalnim izborima Demokratska partija će učestvovati prvi put i očekujemo ukupno više podrške nego što smo dobili na posljednjim opštim izborima. Na izbore ćemo izaći sa svojim odborničkim listama, u nekim lokalnim sredinama ćemo imati sigurno svoje kandidate za načelnike, a u koalicije ćemo ulaziti tamo gdje imamo interesa. Budući da trenutno u praksi egzistiraju šarolike lokalne koalicije, u kojima se često na strani vlasti nalaze zajedno SNSD, PDP, pa i SDS, ili na primjer, SDS, DNS, SRS i SP, opšteg pravila za koalicionu podršku načelnicima opština neće biti, ali će ovakvih raznolikih koalicija svakakko biti. Kada bi opozicione stranke u RS pristale na opšti dogovor da se na svim mjestima u RS suprotstave režimskim strankama sa samo jednim kandidatom za načelnike opština, izborni rezultati bi sigurno bili značajno u korist ujedinjene opozicije. Iako su svi svjesni ovakve mogućnosti, ipak opšteg opozicionog dogovora, očigledno, neće biti.

NN: Postignut je dogovor sa opozicionim strankama o zajedničkom kandidatu za gradonačelnika Banjaluke. Može li uopšte opozicija parirati SNSD-u?

ČAVIĆ: Može, kako da ne može. Samo mora biti opredijeljena i iskrena u međusobnim odnosima. Kada bi svi polazili od temeljnog principa da se sa režimom ne pregovara već da se režim ruši, naravno, mislim demokratskim sredstvima, onda nije pitanje hoće li se desiti promjena, već je pitanje kada će se desiti promjena. I SNSD je srušio višegodišnju vlast SDS-a, a ključni razlog za to je što su imali kontinuitet stava da sa SDS-om nema koalicija. Govorili su: "Sa svima možemo, osim sa SDS-om." Bio sam akter situacija kada im je nuđeno zajedničko formiranje vlasti, a oni su svaki put odgovorili da niko nema pravo ostaviti Republiku Srpsku bez alternative. Sada govore drugačije, jer su na vlasti, jer imaju pragmatičan cilj: ublažiti ili razbiti opoziciju. U tome i uspijevaju, jer nije sva opozicija beskompromisno opredijeljena da bude alternativa režimu.

NN: Predsjednik RS nedavno je najavio borbu protiv korupcije i smjene, kako kaže, nesposobnih i korumpiranih. Po Vašem mišljenju, da li je to dovoljno, koliko je sadašnja vlast korumpirana i šta mislite o najavama predsjednika RS?

ČAVIĆ: Do prije neki dan iz režimske oligarhije se stalno čulo da su svi problemi u RS objektivne prirode zbog globalne ekonomske krize. Od juče znamo da ima i subjektivnih slabosti, a to znači i nesposobnosti, korupcije, ali i nepotizma. Onaj ko relativizuje ove pojave nije svjestan koliko su one masovne. Ali, ova inicijativa "vraćanja ugleda" vlastima ne bi imala smisla da njen pokretač nije svjestan da je ugled poprilično izgubljen, sa jedne strane zbog pogrešnog činjenja, a sa druge strane zbog nečinjenja kada su anomalije vidljive golim okom. Besmisleno je smjenjivati direktore šumskih gazdinstava i svaljivati na njih odgovornost za loše stanje u JŠP "Šume Srpske" kada je istovremeno ključni krivac za loše stanje u šumama bivši direktor Neđo Ilić unaprijeđen na mjesto pomoćnika ministra poljoprivrede i šuma upravo za resor šuma. Oni snose pripadajući dio krivice koji je nesrazmjerno mali u odnosu na krivicu bivšeg direktora. Stranka na vlasti u svojim redovima ima narodnog poslanika Miću Kraljevića iz Vlasenice, koji je pravosnažno osuđen za krivično djelo otmice koju je priznao i koji je mentor blokada puteva u Vlasenici zbog smjene direktora šumskog gazdinstva. I ništa prema njemu ne preduzima ni stranka na vlasti ni vlast. U stranci na vlasti njen ugledni član iz Sokoca Mirko Čolović na slavi puca iz pištolja i rani prisutnog novoizabranog direktora šumskog gazdinstva i to u porodičnoj kući šefa lokalne policije. I nikom ništa. U redovima stranaka na vlasti postoje ljudi od vrha do dna koji su upetljani u razne mutne radnje, i uz to su se toliko osilili vjerujući da nikada nikome neće odgovarati za ono što rade, da ne prezaju ni od čega, pa ni od otmica i potezanja oružja. Javno preduzeće za robne rezerve RS prije nekoliko dana nabavilo je 17.000 tona vještačkog đubriva iz Srbije, koje se djeli poljoprivrednicima uz regresirani popust na teret Vlade RS. Prvo, nabavili su lošije đubrivo MPK 7x15x15 umjesto da nabave potrebno đubrivo tipa MPK 15x15x15. Drugo, nabave ga po veleprodajnoj cijeni od oko 1.140 KM po toni. Na to odobre regres seljacima koji ga plaćaju u RS po konačnoj cijeni od oko 840 KM po toni. Treće, nabavku izvrše iz preduzeća iz Grupe "Viktorija" u Srbiji za koje se govori da je preduzeće u vlasništvu nekih ljudi iz DS-a. I četvrto, najvažnije, u maloprodaji u Srbiji ovo đubrivo košta oko 620 KM po toni. Procjenjuje se da je 17.000 tona ovog đubriva plaćeno po toni više za oko 520 KM nego što bi trebalo da košta, što ukupno iznosi oko devet miliona KM više nego što je trebalo platiti. U Semberiji mnogi seljaci idu u Srbiju i kupuju đubrivo, jer je jeftinije za oko 220 KM po toni nego lošije regresirano đubrivo u RS koje dijeli režimska vlada. Štete su višestruke i za budžet RS, ali i za poljoprivredne proizvođače. Svi su na gubitku, osim onih koji su ugovorili ovaj štetan posao. Može li iko normalan tvrditi da je ovako nešto normalno? I može li iko vjerovati u borbu protiv nesposobnih i korumpiranih ako se ovakve stvari događaju upravo u vrijeme inicijative za raščišćavanje stanja? Ova režimska hajka pred izbore treba da posluži da se malo umije uprljano lice, a i usput da se otvore afere protiv političkih protivnika preko režimskih policajaca i tužilaca, uz fanfare režimskih medija. Sve pod parolom: "Od sada pošteno!"

NN: Sadašnju vlast nazivate režimom. Zašto? Pobijedili su na demokratskim izborima, a nisu ni sami u vlasti, tu su SP i DNS?

ČAVIĆ: Tačno je da ih tako nazivam i tačno je da su na vlast došli izbornom pobjedom. Na vlast je izbornom pobjedom došao i Milošević, a vi ste u tim godinama njegovu vlast nazivali režimom. I nije sam vladao, bili su s njim i SRS i Nova demokratija, kao i drugi, ali su svi oni bili prateći orkestar režima koji je personifikovao Milošević i režimska oligarhija oko njega.

Ta vlast postala je režim, jer je u njihovo vrijeme uzurpacija javnih sredstava i vlasti bila privilegija samo uskog kruga stranačke oligarhije. Svi drugi su ih se bojali ispočetka, oni koji nisu njima pripadali i koji su bili javno protiv njih, a u kasnijim fazama u strahu su živjeli i oni koji su bili njihovi. Uzurpacija medijskih sloboda, političkih sloboda, haranga političkih protivnika kroz etiketiranje o izdajnicima i plaćenicima bila je svakodnevica. Vlast je bila tamo gdje je Milošević, a ne u ustavnim institucijama. Vlada je radila ono što on kaže, Skupština je režimskom većinom usvajala zakone koje je on odobravao ili zahtijevao, a sudovi i tužilaštva nisu smjeli ni pomisliti da pokrenu bilo šta protiv bilo koga ko je u bliskim odnosima sa vlastima ili dio vlasti. U njihovim redovima u zvaničnim informacijama za javnost nije bilo korupcije, nije bilo nepotizma, a Srbijom je vladalo nekoliko porodica. Imali su svoju policiju, svoje radio i TV stanice, svoje sportske klubove, svoje trkaće automobile, svoje zabavne parkove, svoje privatne univerzitete, svoje banke, svoje privatne neimare, a iznad svega svoju ubijeđenost da su jedino oni u pravu u svemu, a svi ostali su u krivu u svemu. Bili su režim i zato su sada prošlost. Kao i mnogi u mnogim drugim zemljama prije i poslije njih.

Vidite li ikakvu sličnost, barem djelimično? Ako ne vidite, onda su moji stavovi za vas pogrešni.

NN: Iz ugla opozicionog poslanika, kakvo je stanje u RS, političko i ekonomsko? Da li se bolje ili lošije živi u odnosu na prije, recimo, pet-šest godina?

ČAVIĆ: Na pitanje da li se bolje ili lošije živi nego prije pet-šest godina, ja ću isto pitanje postaviti vama, ali poredeći život sada sa životom prije 10 ili 15 godina. Generalno, opšti kvalitet života je bolji iz godine u godinu, ali su uslovi za život posljednjih godina sve teži i lošiji. Ogroman je nesrazmjer između mogućnosti i potreba svakog čovjeka. Svako ko može, bilo da je privrednik ili običan građanin, nedostajuća sredstva za pokriće potreba obezbjeđuje kreditima i pozajmicama. Gotovo po pravilu, kod svih dugovi nisu u skladu sa mogućnostima, tako da smo danas generalno prezaduženi, a rate su dospjele. Troškovi života su posljednje tri godine enormno rasli, a prihodi su stagnirali ili opadali. Besperspektivnost, pa i očaj, mnogi građani doživljavaju svakodnevno. Zato im svaka, pa i najmanja nepravda pada preteško. Nema tajne, nepotizam pri zapošljavanju je dobio neslućene razmjere. Čitave porodice žive na državnim jaslama, a tu su došle stranačko-rodbinskim vezama. Ministar prosvjete je zatražio od dva javna univerziteta da mu se dostave podaci o nepotizmu u redovima profesora, asistenata i osoblja na fakultetima. Dobro je da je to uradio, ali kada bi isto pitanje postavio vrhuški stranke čiji je član, naježio bi se od odgovora, a javnost bi se užasnula koliko nepotizma ima u vlastima od vrha do dna. Nepotizam u Vladi RS, javnim ustanovama i preduzećima, lokalnim vlastima, vlastima na nivou BiH nikada nije bio izraženiji, ali ni bezobrazniji.

NN: Kakva je pozicija RS unutar BiH? Ima li BiH uopšte budućnost ovakva kakva je i koliko su potezi koje, prije svega, vuče sadašnja vlast dobri za RS unutar BiH?

ČAVIĆ: Pozicija RS unutar BiH je stabilna, jer je stabilnost te pozicije obezbijeđena Dejtonskim sporazumom. Atak stranog faktora na pozicije RS unutar BiH je naglo opao odlaskom Ešdauna, ali i nakon legalnog otcjepljenja Crne Gore iz državne zajednice sa Srbijom i nelegalnog otcjepljenja Kosova iz sastava Srbije. Teško se može opravdati dezintegracija država u okruženju, pogotovo kada je u pitanju Kosovo. Zbog toga je međunarodni faktor smanjio agresivnost prema statusu RS unutar BiH, a sve do 2007. godine ta agresivnost bila je metodologija političkog djelovanja međunarodnog protektorata u BiH. Međunarodni faktor niti ima volju, niti ima sredstva prinude da realizuje nasilne izmjene statusnih pitanja u BiH. Ključni pritisak će i dalje biti od strane bošnjačke i hrvatske političke elite, jer oni nikada neće prestati doživljavati entitetski status Republike Srpske kao međunarodno stečenu nepravdu, kao što ni srpska politička elita nikada neće prestati Republiku Srpsku da doživljava kao međunarodno stečeno pravo. Proći će mnogo vremena dok se svi ne pomire sa temeljnim nepromjenljivostima u ovoj zemlji, a do tada treba nekulturu sukoba transformisati u kulturu dijaloga. Za to treba volja svih, a nema je dovoljno. Iz takve situacije, vjera Srba u održivost BiH kao države biće proporcionalna uvjerenju o neugroženosti Republike Srpske, kao što će i vjera Bošnjaka, pa i Hrvata u Bosnu i Hercegovinu biti proporcionalna uvjerenju o prihvatanju države od strane Republike Srpske. Nepovjerenje i strahovi otežavaju zajedničku budućnost.

NN: Za Vas kažu da ste bili popustljivi prema predstavnicima međunarodne zajednice te da niste imali konkretnu politiku prema procesima u BiH…

ČAVIĆ: To su gluposti koje lansiraju upravo oni koji su u tim teškim političkim vremenima najžešćeg međunarodnog intervencionizma, kojim je obilježen moj mandat predsjednika RS, zajedno sa mnom donosili teške odluke. U to vrijeme redovno sam organizovao sastanke šefova stranaka vlasti i opozicije i zajednički smo dogovarali kako ćemo se postaviti prema lavini međunarodnih inicijativa iz OHR-a.

Najžešće kritike kojima sam izložen odnose se na "prenos ovlaštenja" u periodu mog mandata, a nijednu odluku nisam donio ja, jer to jednostavno nije moguće. Donosili su ih poslanici parlamentarnih stranaka iz RS i u Narodnoj skupštini RS, a i u parlamentu BiH.

I svi su podjednako učestvovali: SNSD, SDS, PDP, SP i DNS. I onda se sjete mene, a zaborave sebe. Dnevnopolitička manipulacija uz medijsko spinovanje po principu: deset puta ponovljena laž na kraju postane istina.

NN: Kako gledate na saradnju SNSD-a i SDS-a na nivou BiH? Koliko je ta saradnja dobra za RS i šta mislite da li SDS gubi podršku birača u RS zbog koaliranja sa SNSD-om?

ČAVIĆ: Koalicija SNSD-a i SDS-a na nivou BiH je stvar SDS-a i SNSD-a i svaki moj komentar je suvišan. Koaliranje sa SNSD-om od njihovih partnera često stvara njihove trabante. SNSD "ubija" političku autentičnost svih koji su s njima, pa djeluje da stranke partneri SNSD-a služe samo da izvršavaju ono što "režimski politički vizionari" osmisle. Koliko će ko štititi interese RS na nivou BiH, zavisi od njega samog, bilo da je član neke stranke ili nije. Pri tome svako ima svoju autentičnost. Iako godinama koalicija ovog tipa nije bilo na nivou BiH, ja ovakvu koaliciju stvorenu nakon izbora 2010. godine na nivou BiH vidim kao neizbježnu situaciju odgovora na koaliciju SDP – SDA i HDZ BiH – HDZ 1990. Kada su bošnjačka desnica i ljevica napravile koaliciju, Srbi i Hrvati nisu imali izbora. I dogodilo se, iako u svakom etničko-političkom bloku između partnera ima više razlika nego sličnosti. U podjelama koje obilježavaju političke stavove ova tri etničko-politička bloka postoji samo jedna vrsta podjela po volji svih njih, a to je podjela fotelja.

NN: Bili ste jedan od najglasnijih opozicionih poslanika kada su usvajani Zakon o PIO i Zakon o pravima boraca. Izričito ste bili protiv tih zakona. Koliko su oni dobri i kako gledate na nedavno postignut dogovor Vlade RS i Boračke organizacije RS?

ČAVIĆ: Ovdje treba razdvojiti dvije stvari. Zakon o pravima boraca, koji je usvojen u Narodnoj skupštini, sadrži bolja rješenja od prethodnih zakona. To mi iz DP-a nismo sporili. Ukazivali smo na činjenicu da za obim predviđenih prava nema dovoljno novca i da će taj problem eskalirati u praksi, jer uvedeni borački dodatak na mjesečnom nivou neće biti dostupan svim borcima, već samo onima koji imaju najviše godina, što predstavlja diskriminaciju po osnovu starosne dobi onih kojima to pravo objektivno pripada po osnovu učešća u Otadžbinskom ratu. To na šta smo ukazivali se i dogodilo. Ko nema 60 godina starosti, a proveo je sve četiri godine u rovu, nema mjesečni borački dodatak, dok istovremeno mjesečni borački dodatak ima onaj ko je zajedno s njim proveo u rovu samo posljednju godinu rata i to zbog toga što je stariji od 60 godina.

Zakon o PIO je sasvim druga stvar. Ovaj zakon je utemeljen na nastojanju da se sa jedne strane povećaju prihodi Fonda PIO, a da se sa druge strane smanje rashodi. Da bi povećali prihode PIO, predlagači su povećali stopu doprinosa sa 18% na 18,5%, što je manji problem, ali je veliki problem što su proširili broj obveznika doprinosa tako da su uveli obavezni doprinos za PIO zemljoradnicima, koji je dosad bio dobrovoljan. Svaki seljak koji je registrovao poljoprivredno gazdinstvo mora platiti mjesečno doprinos za PIO po sili zakona od oko 75 KM, a penziono pravo iz tih uplata može ostvariti tek za 15 godina. Oko 450 miliona KM će ukupno seljaci uplatiti u Fond PIO u narednih 15 godina, a pri tome nijedan od njih neće moći otići u penziju u tih 15 godina ukoliko do sada nisu dobrovoljno plaćali doprinos za PIO, a rijetko koji je to radio. Takođe je veliki problem što se ovim zakonom doprinos za PIO plaća na sve naknade, rad preko omladinskih zadruga i sl., a to ne ulazi u penzioni osnov kada jednog dana osoba ispuni uslove za penziju. Oduzimanje prava na garantovanu penziju učesnicima Otadžbinskog rata je retroaktivno otimanje zakonom stečenog prava, a nijedan zakon po Ustavu ne može imati povratno dejstvo. Čitav je niz nepogodnosti ugrađen u zakon, tako da nije čudo što se dešava masovno nezadovoljstvo pri isplatama penzija po novim rješenjima. Mi smo na sve to ukazivali u raspravi o zakonu, ali, nažalost, nije bilo razumijevanja za naše sugestije. Zakon je donesen da bi se Fond PIO spasio od bankrota i ne predstavlja nikakvu reformu. To je istina, a ne demagogija kojom se svakodnevno zatrpavaju građani pričom o pravičnoj preraspodjeli. U suštini, ova preraspodjela se svodi na princip: uzmi od siromašnoga da daš još siromašnijem. Za mene je to neprihvatljivo, a posebno je neprihvatljivo za one koji sada dobijaju manje penzije.

Bošnjaci manipulišu žrtvama rata

NN: Kako komentarišete obilježavanje 20 godina od početka rata u Sarajevu i sarajevsku "crvenu liniju". Da li su samo Srbi krivci za rat, kako su to predstavile vlasti u Sarajevu, ali i pojedini strani ambasadori? Kako komentarišete tu manipulaciju, jer je u Sarajevu izginulo više od 6.000 vojnika Armije RBiH, a prikazani su kao civilne žrtve?

ČAVIĆ: Bošnjačka politička vrhuška cijelo vrijeme od izbijanja ratnog sukoba želi da pridobije međunarodnu javnost, očekujući da će tako izvršiti pritisak na vlasti velikih država da prihvate oreol bošnjačkog naroda kao žrtve, kako oni kažu, "velikosrpske agresije". Takav pristup ima kontinuitet od 20 godina, ali to sve manje ima uticaja na međunarodnu javnost. Manipulacija žrtvama je postala svakodnevica dnevnopolitičkih potreba. Istina o Sarajevu nije ni počela da se utvrđuje, jer to bošnjačke vlasti ne žele. Još 2004. godine Dom za ljudska prava BiH obavezao je Vladu Federacije BiH i Kantona Sarajevo da formiraju Komisiju koja će utvrditi istinu o stradanjima Sarajevskih Srba tokom ratnih godina. Uporište za ovu presudu Doma za ljudska prava proizašlo je iz stotina apelacija koje su ovom sudu predali srodnici poginulih i nestalih Srba Sarajlija. Nikada istina nije utvrđena jer nikada Vlade Federacije BiH i Kantona Sarajevo nisu sprovele ovu odluku Doma za ljudska prava. Za razliku od toga, Republika Srpska je bila izložena pritiscima i sankcijama u najbrutalnijoj formi kako bi se utvrdila istina o stradalim Bošnjacima u Srebrenici, zbog čega je Vlada RS još 2003. godine formirala Komisiju za utvrđivanje istine u Srebrenici u julu 1995. godine, na temelju identične presude Doma za ljudska prava BiH. Zato je performans crvenog reda stolica manipulacija, a ne istina, jer istinu ne žele oni koji žrtve koriste, ne radi sjećanja na njih već radi manipulacije njima. Među tih 11.000 stolica nalaze se i stolice Srba stradalih u Tarčinu, ubijenih u "Silosu", likvidiranih na Pofalićima, ubijenih na kućnim pragovima od strane Juka, Ćela i drugih dokazanih zločinaca. Samo što ne znamo koliko je tih stolica, ali znamo da sigurno čine brojne posljednje redove ove crvene linije. Dragan Jerinić(Nezavisne novine)