hamburger-icon

Kliker.info

Dragan Bursać : Halifat Abu-Dragana od Radobolje

Dragan Bursać : Halifat Abu-Dragana od Radobolje

Februar 11
18:46 2018

U Hercegovini je već neko vrijeme pravi hit haiku-ganga sljedećeg sadržaja: “Radobolja teče kuda Dragan reče”.

Naravno, rijeka Radobolja tekla bi kuda joj je Bog i zapovjedio da nije Dragana (Čovića), koji sa svojim poslušnicima može ono što slabo ko može u svijetu: da mijenja tokove rijeka. Jer, ne biva da jedna hacijenda u mostarskom naselju Bare nema pored sebe rijeku. Pa je Radobolja preseljena – navraćena, da prostite – pored Čovićeve hacijende. I to je, narod bi rekao, jedina promjena koju je Čović uradio za svojih silnih mandata i mandatovanja. Promijenio tok rijeke.

Dakako, ona nema veze sa politikom ni temom ove kolumne, ali ima itekako veze sa mentalnim sklopom Dragana Čovića i njegovim deluzivnim grandioznim ambicijama.

Jer, kada neko izjavi, pazite sad:

“U Bosni i Hercegovini reći građanska država – to znači unitarizam u nekoj formi i teorijskom obliku, a to vam znači u osnovi islamsku državu. To što je to neko pretvorio u kalifat ili dao neku drugačiju konotaciju čitavom tom mom izričaju… Na taj način mi razgovaramo i kad budemo u Briselu, ali tako ću razgovarati i kad budem sa g. Erdoganom. Znači, nema tu nikakvih tajni ili nešto iza leđa”,

dakle, taj neko, u ovom slučaju, očekivano, Dragan Čović rekao je notornu glupost. Budalaštinu čak, koja vrijednosno, povijesno, očevidno, pravno i posve objektivno ne odgovara istini. Bosna i Hercegovina je sekularna građanska država. A građanska država i kalifat ne mogu ni u isti udžbenik, a kamoli rečenicu ili (kvazi)misao.

Dabome, Čovićeva izjava u kojoj se Bosna i Hercegovina veže za islamsku državu i kalifat jeste i ugrožavanje bezbjednosti stanovnika baš države Bosne i Hercegovine, čiji je Čović, gle čuda, formalno predsjednik. Preciznije, predsjedavajući Predsjedništva. Pa se mi sad možemo poigravati semantičkim vratolomijama kako smo se poslije Čovićeve izjave probudli u kalifatu, islamskoj državi, ali svejedno je to opasno na mnogo nivoa.

Opasnosti zaborava

Opasno prije svega po narod koji živi na liniji razgraničenja Draganove teritorije i zdravog razuma, ali i po dignitet Bosne i Hercegovine. Jednako tako opasno i po osnove ljudskosti, etičnosti i, ako hoćete, religijske doktrine praštanja.

Zaboravlja Čović da je po svom fermanu zapošljavao Bošnjake u “Sokolu” za vrijeme rata kao roblje, zaboravlja da su ti isti Bošnjaci, valjda rodonačelnici kalifata, ginuli za slobodu ne samo Bosne i Hercegovine nego i Republike Hrvatske, čijim je tekovinama Čović, navodno, lojalan. Zaboravlja i(li) ne zna da je 2.500 Bošnjaka branilo ne Bosnu i Hercegovinu nego istu tu Hrvatsku, a njih 1.200 dali su živote za slobodu i nezavisnost Hrvatske. To sigurno nisu pobornici kalifata!

Potraga za mističnim halifatom

Kako, sa druge strane, građansku opciju, šta god ona bila u Bosni i Hercegovini, strpati i natrpati u koš “kalifatstva”? Ne može se zamisliti neki šeik Peđa Kojović, Enver Kazaz, Nerzuk Ćurak. Ne može se reći da je budući emir od Banje Luke prof. Miodrag Živanović. Ne može se sad, na priliku, pojmiti da je Slavo Kukić veliki mostarski vezir, Esad Bajtal maharadža i tako u nedogled. Shvatili ste.

Na koju to građansku strukturu cilja Čović od Radobolje ako nisu Bošnjaci patriote, Bošnjaci domoljubi, Bosanci građanske provenijencije, ako nisu intelektualci svih konfesija i nacija? Gdje je, zaboga, taj mistični kalifat Bosna i Hercegovina? Nema ga ni u Maoči, nema ga ni u Bihaću ni u Zenici, nema ga ni u Trebinju, nema ga u Foči, nema ga ni u Sarajevu, koliko god ga tražili.

Biće da je Čović ipak locirao kalifat! A on se nalazi u kabinetima Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića. On je u stranačkim prostorijama velikih kalifa od Srba i Bošnjaka. Pa se uplašio za svoj kalifat Dragan, veliki kalif od Širokog Brijega do Neuma, sa isturenim odjeljenjima u Posavini. Zapravo, nije se kalif Dragan uplašio za kalifat koliko za svoju startnu poziciju u izbornoj godini.

I dok Izetbegović, a da nije pitan, najavljuje ratove, dok Dodik mlatara poparanim i istrošenim zastavama referenduma i otcjepljenja, Čović je neko vrijeme upao u tzv. par-nepar vakuum. Jedan dan priča o neophodnosti ulaska cjelovite Bosne i Hercegovine u evroatlantske integracije, a drugog dana mantra o trećem entitetu. Samo, preslabo je to bilo u marketinški naopakim kampanjama kakve se vode godinama, decenijama u Bosni i Hercegovini, pa je riješio prvi u HDZBiH isturiti teško naoružanje.

Jednako teško kao one napalm-bombe koje je vojska samozvane Herceg-Bosne aplicirala po istočnom Mostaru 1993. godine.

Predsjedavajući Predsjedništva halifata

Pa se sjetio doktor Čović da je i tok rijeke promijenio, da je faktički postao mali Mojsije zapadne Hercegovine i, opijen starom slavom, opalio rečenicu o islamskoj državi i kalifatu.

Sjetio se Čović one stare “Ako neće Muhamed brdu, onda će brdo Muhamedu”, pa je aplicirao na sebe. Ako neće Dragan Radobolji, hoće Radobolja Draganu. Okuražio se i nazvao zemlju čiji je predsjedavajući islamskom državom i kalifatom. Fantastično besmisleno!

Samo, nažalost, jasno je svima da je Bosna i Hercegovina valjda jedna od rijetkih zemalja na svijetu u kojima je količina izgovorenih predizbornih gluposti upravo proporcionalna uspjehu političara na izborima. Izetbegović junior će baš i upravo zbog aljkave revizije tužbe protiv Srbije za genocid biti glavni bošnjački pulen u oktobru. Dodik će baš i zbog sistema obmanjivanja sopstvenog naroda silnim kvazireferendumima biti favorit broj 1 iz reda srpskog naroda za člana Predsjedništva, a Dragan rečeni Čović baš i zbog izmještanja toka rijeke, baš i zbog činjenice da svoju državu predijeva u kalifat i da je on zapravo jedini i neosporni sultan jugozapadnog dijela Bosne i Hercegovine – dakle, zbog svega rečenog – on i njegova politika biće favoriti hrvatskog plebsa u Bosni i Hercegovini.

Tužni halifat Abu-Dragana

A tužan je Draganov kalifat. Etnički čist, zapravo toliko čist da iz njega i svaki Hrvat bježi. S putovnicom za ugostiteljskim sezonskim kruhom u Dalmaciji. Tužan je i pretužan taj kalifat u kojem je kreirana nekakva Livanjska deklaracija, neka vrsta sumanutog dokumenta kojim se na teritoriji Kantona 10 amnestiraju ratni zločinci iz hrvatskog korpusa (sic!). Pa je Čović kalif u tom mikrosvijetu sazdanom od kamena, vjetra, lijepe prirode, rijetko naseljene življem, i prave rijeke, koja je ni kriva ni dužna izmještena. Pa je taj čovjek, ostavljen i od Zagreba, primoran da se druži sa najizolovanijim od svih, Miloradom Dodikom, i da zajedno, kao ostavljeni i zapostavljeni ljudi, sanjare raznorazne secesionističke snove u kojima im se priviđaju lične želje i aspiracije. Kalifati sa potpunom moći i dominacijom.

Čović je zbog impotentnog sudstva i tužilaštva Bosne i Hercegovine, čiji je državljanin, predsjednik čak, napravio sebi mikrokalifat u kojem rijeke odavno teku po njegovom nahođenju. Ljudi žive i zapošljavaju se po njegovom nahođenju. A tolika osionost i bahatost može biti jako opasna u ovoj našoj silom i moći bremenitoj zemlji.

Dragan Bursać (Aljazeera)

Podijeli

Jedan komentar

  1. Mostarac --dusom i rodjenjem
    Mostarac --dusom i rodjenjem Februar 11, 23:20

    Na njegovo dugogodisnje ponasanje i njegov posteni i mudri pok. deda bi mu
    rekao–“U sto se izrodi nesreco, moj Dragane i za disi…nisi” !

    Odgovori

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *