hamburger-icon

Kliker.info

Dr Mirsad Hadžikadić : Uvijek su revolucije vodili idealisti

Dr Mirsad Hadžikadić : Uvijek su revolucije vodili idealisti

18 Avgusta
15:04 2020

Mirsad Hadžikadić osnivač je i predsjednik Savjetodavnog vijeća za Bosnu i Hercegovinu u Vašingtonu i Bosanskohercegovačko-američke akademije nauka i umjetnosti. Dr Hadžikadić trenutno obavlja funkciju izvršnog direktora analitičkih programa iz oblasti Analitike na svim koledžima Univerziteta Sjeverne Karoline u Šarloti. Dobitnik je nagrade za životno djelo udruženja informacionih tehnologija na nivou savezne države Sjeverne Karoline i grada Šarlote. U centar svakog svog društvenog djelovanja stavlja nauku, razvoj i izvrsnost.

Ključne oblasti ekspertize dr Hadžikadića u kojima ima više od 30 godina radnog iskustva su informacione tehnologije, uključujući akademska i industrijska zaduženja. Nakon što je doktorirao iz oblasti računarske tehnike na Southern Methodist Univerzitetu u SAD, gdje je boravio kao Fullbright stipendista, 1987. godine dr Hadžikadić pridružio se Univerzitetu Sjeverne Karoline u Šarloti, SAD. Njegovo istraživanje obuhvata oblasti analitike, kognitivnih nauka, medicinske informatike i kompleksnih adaptivnih sistema.

Dr Hadžikadić bio je direktor Medicinske informatike i Ortopedske informatike u Carolinas Healthcare System organizaciji od 1991. do 1997. i menadžer u Deloitte and Touche Consulting organizaciji u 1998. godini. Postao je dekan Fakulteta za računarsku tehniku 1998. godine i osnivački dekan fakulteta za Informacione tehnologije 2000. godine na Univerzitetu Sjeverne Karoline u Šarloti. Prije deset godina postao je i osnivački direktor Instituta za kompleksne sisteme 2008. godine.

Sa dr Hadžikadić sreli smo se u Banjaluci kada su organizovani mirni protesti Platforme za progres, a za BUKU smo razgovarali o situaciji u BiH, porukama Platforme za progres, političkim idejama koje zastupa. 

Dr Hadžikadić, koje su neke osnovne poruke koje želite da pošaljete iz Banjaluke?

Ovo je naša šesta protestna šetnja, ali ovo nije šetnja, nego skup. Bili smo u Mostaru, Sarajevu, Tuzli, Bihaću i Brčkom, a sada smo ovdje. Poruka koju šaljemo je uvijek ista i odnosi se na cijelu Bosnu i Hercegovinu, govorimo o stanju u BiH, nezadovoljstvu tim stanjem. Počeli smo sa deset zahtjeva, a onda smo dodavali određene zahtjeve zavisno od gradova u kojima smo. U Banjaluci smo dodali dva zahtjeva, jedan se odnosi na transparentnost odlučivanja, pošto je očigledno da ne znamo ko i šta odlučuje, na koji način se odlučuje. Krajnje je vrijeme da se tome posveti pažnja. Drugi zahtjev je vezan za državu prava, jer ni to nemamo ovdje. Pravosuđe nije isto za sve građane i zahtijevamo da to bude, jer bez toga ne može da bude funkcionalne i progresivne države koja bi zaštitila interese svih građana i omogućila im da ostvare svoj potencijal. To je u Banjaluci važno. 

Planirate li da idete još u neke gradove?

Planirali smo do kraja da idemo u Zenicu, Trebinje, možda Goražde, Mostar i u Sarajevo. 

Kako građani reaguju na Vaše poruke, imajući u vidu da su one nestandardne za politiku na koju smo navikli?

Mi nismo standardna politička partija, nama zaista nije stalo do vlasti nego do promjene u BiH, a vlast je put ka toj promjeni i zbog toga su naše poruke iskrenije, čistije i direktnije. Građani poštuju naše poruke i imaju povjerenje u nas, to se vidjelo po veličini protesta u Sarajevu. Nakon toga nismo mogli ponoviti broj ljudi na protestima, jer je zbog pandemije uvijek bio ograničen broj građana koji su mogli da učestvuju na protestnim šenjama. Prvo je bilo 300 osoba, a sada smo došli do 50. Podrška koju vidimo na ulici nakon protestnih šetnji i koju vidimo kroz društvene medije i u medijima izvanredna. Naše protestne šetnje obično vidi više od 300.000 ljudi. 

Ove godine imamo lokalne izbore. Da li će Platforma za progres imati svoje predstavnike na njima?

Mi ćemo biti prisutni u 35 općina ili opština i imaćemo između 6 i 8 kandidata za načelnike ili gradonačelnike, što je za jednu novu stranku koja je mlađa od dvije godine i koja prvi put izlazi na izbore izvanredan uspjeh. Naš cilj je 2022. godina gdje ćemo na opštim izborima biti još snažniji u smislu prisustva u cijeloj BiH. Prisutni smo u oba entiteta sa svojim kadidatima, a nastavićemo da idemo ka širenju organizacije u cijeloj državi i dijaspori.

Da li je Banjaluka na spisku za izbore?

Banjaluka je na spisku, tu imamo kandidata za odbornika.

Rekli ste da se Platforma za progres pojavila na političkoj sceni da bi se promijenilo stanje u BiH. Međutim, svejedoci smo da se od kraja rata do danas, a od tog vremena ne brojimo godine, već decenije, ništa posebno ne mijenja. Šta je to što je potrebno da se zaista nešto promijeni, čini mi se da smo se dobro uljuljkali i ovo stanje prihvatamo kao normalnost?

Neće biti lako i zato je ovo dugoročni projekat. Na kraju će ekonomija pobijediti. Mi dozvoljavamo da manipulišu sa nama sa svojim porukama mržnje i podjele kojima ostaju na vlasti. Ja ne znam kada će promjena doći. Na kraju će ljudi vidjeti da samo zajedničkim radom i promocijom znanja, kulture i poštenja mi možemo doći do države koja će omogućiti svima nama da zadovoljimo svoje potencijale za normalan život i da imamo jedno potpuno ispunjenje čovjeka kao čovjeka. Mislim da ćemo mi doći do tog momenta, a ko će biti katalizator ne znam, ali mi ćemo sve uraditi da to budemo mi. Mlade generacije su važne, a žao nam je što one danas uče kroz prizmu nacionalizma. Ni u jednoj državi svijeta nacionalizam dugoročno nije pobijedio, onaj nacionalizam koji je šetan. Isto tako moramo stvoriti državu u kojoj će svako moći biti ono što želi, da zadrži svoj identitet koji želi, ali država mora biti jedna da bismo mogli imati ekonomski uspjeh. Više ljudi nam treba ovdje da bismo u jednoj maloj državi sa potencijalima i resursima koje ima došli do ispunjenja svog potencijala. 

Šta je vas lično podstaklo da se sad uključite u politiku i da se borite za pomjenu. I sami ste rekli da je ovo borba koja će dugo trajati i ne znamo joj ishod. 

Godine. U nekim određenim godinama zrelosti čovjek shvati da je ipak čitav život bio sebičan i da nije doprinio koliko je trebao i zahvalio se onima koji su mu omogućili da ostvari u životu ono što je ostvario. Dugo sam bio u Americi i u jednom momentu sam shvatio da više slušam naše vijesti i muziku. Pokušavao sam da pomognem iz Amerike i nije išlo. Ljudi su mi rekli ‘ako hoćeš da pomogneš, moraš se vratiti’. Ta iskrena želja za doprinosom, ta obaveza koju čovjek u jednom momentu osjeti javila se. Zato mene ne interesuje vlast, interesuje me boljitak ovih građana i ove države. Politika je put da se do te promjene dođe. Ja sam izuzetno zadovoljan sa onim što smo ostvarili. Ljudi me često pitaju da li su me ljudi razočarali, ali ja im kažem da me ljudi ne mogu razočarati, jer moj cilj nije  vezan za odobrenje ljudi, već za ostvareni cilj. Ja u životu jesam izgubio bitke, ali nisam rat. Nikad nisam bio u situaciji da nisam došao do cilja. Ovdje ćemo mi doći do cilja, ne znam da li ću ja, ali ćemo mi doći do promjene države. Ova država će biti mnogo bolja, da li za 5 ili 50 godina, ne znam. 

Vaše riječi vode ka osvještenju čovjeka, na neki način su idealne i govore o društvu u kojem bi svaki čovjek želio da živi. Da li smo mi kao društvo spremni na te promjene, da li je svako od nas spreman na to? Koliko je to utopistički?

Kada čovjek gleda, ne samo BiH, nego čovječanstvo i svijet, mora primijetiti da nikada oni pragmatični političari nisu promijenili svijet ka boljem. Uvijek su revolucije vodili idealisti. Nekad su ljudi rekli utopisti. Ja jesam idealista i naivan kao političar i smatram da sam zbog toga idealan za jednu ovakvu promjenu. Ne želim praktične i pragmatične kompromise koji će dovesti jednu političku stranku na vlast, a koja je ista kao ona prošla. Analize su pokazale da je za promjenu u društvu potrebno između 15 i 20 odsto osviještenih ljudi. Mislim na ljude koji su aktivni, koji su spremni da rade i doprinesu. Ne može čovjek tražiti od drugih da se promijene, ako ta osoba svojim ličnim primjerom ne pokaže promjenu. Ja vjerujem duboko u primjer, u važnost primjera, neko ko će svojim primjerom pokazati da je moguće drugačije. Ljudi reaguju na moj optimizam i na moju energiju, a ona je čista. Ubijeđen sam da ćemo mi doći do cilja i da samo ovakvi ljudi mogu dovesti do promjene. Znam da će oni nestrpljivi odustati, a oni istrajni koji su spremni za borbu nastaviće.

Maja Isović-Dobrijević (Buka)

Podijeli

Jedan komentar

  1. Kašif
    Kašif 19 Avgusta, 16:52

    U Bjelorusiji je slična ili ista situacija kao u BiH. Nakon izbora se primijetila izborna prevara jer je vlast pretjerala sa objavljenim rezultatima. Izlazak na ulice osviještenih građana i huligana nije bila dovoljna. Tek pojavom radnika iz fabrika na ulicama predsjednik nudi da pregovara o vlasti. To je razlika između stanja u Bjelorusiji i BiH. BiH je već u stanju koje je isto kao kad bi se Lukašenkova stranka podijelila na tri dijela i da svaka od ta tri dijela sebi napravila narod. Iz tih naroda svaka stranka pravi sebi stranke satelite koje su joj opozicija. U Bjelorusiji ne postoji podloga u historiji, tradiciji, rasi i vjeri za tri naroda pa ih neće praviti. Napraviće samo lažne nove stranke koje će se rotirati na vlasti u budućnosti kada dolazi u stanje u kojem je BiH. Najvažnija karika u tom procesu su radnici iz fabrika kojih u BiH nema u procentima kao što ih ima u Bjelorusiji. Zato možemo u Bjelorusiji očekivati smanjenje broja radnika u fabrikama jer je to sigurnije za vlast. No u tom slučaju Bjelorusija je na početku na kojem je BiH bila prije 20.godina. To ostavlja tragove na društvo kao što su umor i dodada, društvu je dosadilo takvo stanje čijim pojedincima su potrebne promjene koje ne mogu ostvariti na nivou cijelog društva, jer nema dovoljno radnika u fabrikama, nego to rade pojedinačno u privatnim aranžmanima. Odlazak u inostranstvo je najraširenija pojava.Kada ljudi kažu da se g.M.Hadžikadić vrati imaju u vidu njegova dostignuća u stuci pa očekuju da on ovdje otvori fabriku koja će praviti stvari kojim se on bavi u svom naučnom radu. Na umu imaju nekadašnje fabrike koje su proizvodile stvari koje su se izvozile širom Svijeta.(Samo što ih je stid jer izgledaju kao da prose zato se obraćaju vlasti koji onda po svijetu prose u ime svog naroda koji ih nagrađuje na izborima.) Danas toga nema odnosno toliko je malo da se ne vidi. Znači predusluv za promjene u društvu je napraviti bazu za to a to su radnici u fabrikama. Put za lidera promjena u društvu jeste prvo napraviti dovoljno fabrika u kojoj će biti radnika više od onih koji primaju plate, penzije i primanja koja se naplaćuju po nekom drugom osnovu kao što su učešće i stradanje u ratu i srodstvim sa takvim osobama. Ovi ljudi povezuju početak primanja novca za svoju egzistenciju za stranku koja je u to vrijeme bila na vlasti tako da je ugrožavanjem stranke ugrožena i njihova egzistencija. Na opštinskom nivou ovi ljudi su jedni drugim svjedoci i podržavaju jedni druge. Ovaj broj se smanjuje protokom vremena ali traje dugo tako da mnogi neće doživjeti promjene,a mogu raditi u fabrikama pa traže fabrike u inostranstvu. Danas je najveći problem u BiH korupcija tako da se ljudima stavljaju prepreke kako bi tražili zastitu stranke na vlasti. To se odnosi i na ljude koji bi u BiH otvorili fabrike a poslovni ljudi žele biti slobodni i neovisni kako bi normalno radili i sticali profit. Zato je najveći uspjeh u BiH napraviti fabriku i biti slobodan i neovisan u svom radu. Takvi ljudi privlače glasače kojim se tek u tom slučaju može uvaliti politički program koji garantuje opstanak i stabilno poslovanje fabrike. Do tada stabilan je samo budžet. Poznat je trik SDA koja je nekoliko puta na istom mjestu ozvaničavala početak gradnje autoputa čiji se početak čekao godinama. Ili samopromocija gospodina Radončića kao bogatog industrijalca čije je poslovanje ugroženo zakonitim postovanjem pa je spas našao javnim ulaskom u vlast gdje je sigurnija egzistencija. Oba ova trika su urodila plodom na izborima. Svi koji žele na vlast ističu borbu protiv korupcije kao ideal. Poznato je da se ideali nekad ne ostvare.U našoj situaciji oni koji zagovaraju borbu protiv korupcije nisu nadležni da poduzimaju radnje u toj borbi osim da nekoga prijave, svjedoče i daju dokaze o pojedinim krivičnim djelima i prekršajima. Oni to ne čine nego još i ometaju one koji su za to nadležni. Tako da je borba protiv korupcije nedostižan cilj. Pobjeda protiv takvih ljudi je uslovljena otvaranjem fabrika. Ovo se odnosi na mirne promjene u društvu. Postoje i nasilne promjene to su revolucije. Dvije najpoznatije uspješne rezolucije Francuska/kapitalistička i Oktobarska/socijalistička/komunistička revolucija su bili sukobi seljaka i zemljovlasnika/vlasti odnosno kmetova i feudalaca. Danas su revolucije kontraproduktivne zbog rasprostranjenosti oružja i njegove razorne moći.

    Odgovori

Napiši komentar

Kliknite ovdje da poništite odgovor.

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku