Kliker.info

Irnela Bajrović Sarajka je koja je odrasla u SAD-u, diplomirala je biohemiju na Univerzitetu u Texasu u Austinu (UT Austin), gdje je i doktorirala o temi “Razvoj i karakterizacija termostabilnih tankih filmova kao novog oblika doziranja vakcina”. Radi za američku firmu koja je osnovana na bazi njenog doktorskog rada, na razvoju nove formulacije za vakcinu koja nije osjetljiva na temperaturne promjene, u obliku tankih filmova.

RADILI STE NA RAZVOJU NOVE FORMULACIJE ZA VAKCINU KOJA NEĆE BITI OSJETLJIVA NA TEMPERATURNE PROMJENE. OVAJ PROBLEM SA TRENUTNIM VAKCINAMA POSEBNO JE BIO EVIDENTAN U PANDEMIJI COVID-19. KOLIKO JE REALNO OČEKIVATI DA SE U NEKOJ SKORIJOJ BUDUĆNOSTI U SVIJETU PREĐE NA VAKCINE KOJE SU TEMPERATURNO STABILNE?

– U skorijoj budućnosti apsolutno predviđam prelazak na vakcine koje su temperaturno stabilne, dakle, vakcine koje ne ovise o visini temperature u kojima se nalaze. Sa Covid-19 pandemijom vidimo da nam to predstavlja veliki problem i da trenutni model vakcina nije dugotrajno rješenje.

DOKTORAT U PRAKSI

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) poziva na nova istraživanja temperaturno stabilnih vakcina, kako bi se napravio napredak i zaustavile infektivne bolesti. Moje mišljenje je da će komercijalne firme shvatiti da postoje jeftiniji i efektivniji načini proizvodnje vakcina i da će njihova proizvodnja u velikoj mjeri porasti.

ZAPOSLENI STE U FIRMI ČIJA JE MISIJA POSVEĆENA RAZVOJU GENETSKIH MATERIJALA SA ZADATKOM DA RAZVIJATE ODJEL ZA FORMULACIJE GENETSKIH TERAPIJA. KOLIKI TO IZAZOV PREDSTAVLJA ZA VAS KAO MLADU NAUČNICU I MOLEKULARNU FARMACEUTKINJU?

– Ja sam radila u vodećoj firmi čija je misija posvećena razvoju genetskih materijala za dvije godine, i bez problema sam uspjela ne samo razviti odjel za formulaciju genetskih terapija već i patent jedan dobiti i više publikacija predati na temu mog rada. Početkom ove godine sam prešla u drugu firmu, koja je osnovna na bazi mog doktorskog rada, specifično razvoj nove formulacije za vakcinu koja nije osjetljiva na temperaturne promjene, u obliku tankih filmova. Sad radim kao glavni naučni službenik (Cheif scientific officer), gdje sam zadužena da vodim sve naučne poslove i da oformim jak tim naučnika kako bismo mogli što prije moj doktorski rad realizirati u praksi.

JEDAN STE OD PET DOBITNIKA STIPENDIJE PHRMA FOUNDATION FELLOWSHIP, ODNOSNO NACIONALNE FONDACIJE U SAD-U. TA ZEMLJA UVIJEK DAJE PRILIKU MLADIM TALENTOVANIM LJUDIMA DA SE DOKAŽU. ISPRIČAJTE NAM NEŠTO O SEBI. OTKUD SARAJKA U AMERICI?

– Rođena sam u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, ali sam odrasla u Texasu (SAD). Diplomirala sam biohemiju na Univerzitetu u Texasu u Austinu i odlučila sam da odmah nastavim sa doktoratom. U oktobru 2020. godine sam odbranila moju tezu: Razvoj i karakterizacija termostabilnih tankih filmova kao novog oblika doziranja vakcina. Amerika je država koja nudi svim ljudima iste prilike, ali je do tebe da iskoristiš sve te prilike za napredak. Ova država mi je omugućila da radim u svojoj struci, ali isto da se vratim u našu domovinu. Novi posao mi je otvorio mogućnosti da radim iz naše domovine i “nahranim” svoju dušu vraćajući se u svoju državu zastalno, ali isto tako da iskoristim ono što sam do sada postigla i naučila kako bih doprinijela BiH, konkretno budućim naučnicima koji bi se odlučili obrazovati i usavršavati u ovom naučnom smjeru.

KOLIKO SU BOŠNJACI I BOSANCI U SAD-U UVEZANI? DA LI IMAJU PROBLEMA U ADAPTACIJI NA ŽIVOT U AMERICI?

– Naše zajednice su se dobro uvezale u SAD-u i navikle na život u ovoj velikoj “obećanoj zemlji”, jer naši roditelji, kad su došli ovdje, nisu se plašili teških poslova kako bi obezbijedili svojoj djeci svjetliju budućnost. Ono što sam brzo shvatila jeste da su Amerikanci takav narod da ih previše ne zanimaju privatne odluke pojedinca, misleći na moju odluku da se pokrijem. Ja sam se pokrila 2012. godine i mogu reći da nisam nikad imala problema ni u poslu ni u društvu. Američkom društvu je u većini slučajeva zanimljivo da čuju o drugim kulturama, religijama i običajima bez nekih prijašnjih percepcija.

KOLIKO AMERIKANCI ZNAJU O BOSNI I HERCEGOVINI?

– Nažalost, ne znaju mnogo o našoj državi, ali to je do nas da te stvari promijenimo. Amerikanci se najviše spoznaju i ponose svojom historijom i državom. Mislim da su nama kao Bosancima dobar primjer šta znači voljeti i raditi za svoju domovinu.

DA LI I U KOJOJ MJERI MLAĐE GENERACIJE LJUDI IZ BIH ZAOSTAJU KADA JE RIJEČ O OBRAZOVANJU I STICANJU ZNANJA ZA VRŠNJACIMA U AMERICI? KAKO KROZ OBRAZOVANJE MOŽEMO POMOĆI NAŠOJ DRŽAVI? KOJA BI BILA VAŠA PORUKA MLADIMA?

– Nisam imala priliku školovati se prema obrazovnom sistemu BiH, tako da ne mogu komentarisati kvalitet obrazovnog sistema. Ali, kroz kontakte sa našim mladim studentima, sa društvom i kroz organizacije kao što je BOSANA, nisam nikad primijetila nedostatak znanja ili da su zaostali na bilo kakav način. Naprotiv, često sam mogla primijetiti da su naši studenti i napredniji sa znanjima u odnosu sa obrazovanom omladinom koja odraste u SAD-u. Mogu isto da kažem da Amerikanci prvenstveno cijene upornost i ne gledaju negativno na studente koji dolaze iz drugih država i kontinenata. Mišljenja sam da je najbolji način da pomognemo našoj državi da ulažemo maksimalan rad i trud kako bismo popravili stanje. Moramo cijeniti sebe i svoje kapacitete iskoristiti maksimalno kako bismo prestali da čekamo da nas neko drugi spasi ili promijeni sistem.

GRANICE MOGUĆNOSTI

Svima nam je poznato da proces visokog obrazovanja nije baš lagan, ali isto tako znamo da se trud uvijek isplati, samo treba biti uporan i istrajan u ostvarivanju svojih jasno postavljenih ciljeva. Iako nemamo uvijek maksimalnu podršku sistema i ljudi koji se nalaze ispred i iza nas, samo velikim trudom i snažnim zalaganjem možemo postići naše uspjehe koje, nakon toga, možemo utkati u stvaranje pozitivnije budućnosti naše države. Trebamo gurati sebe, da se fokusiramo na naše ciljeve i da prelazimo naše granice mogućnosti. Time ćemo oduševiti sve oko nas, a najbitnije, mi ćemo biti zadovoljni sobom. Isto tako, važno je okružiti se ljudima od kojih imamo podršku, i još bitnije je vjerovati u sebe i svoje ciljeve. Puno je trenutaka u kojima će ta podrška biti glavni vjetar u leđa.

Mirza Dajić (Oslobođenje)