Dokumenti CIA-e o Srebrenici: Kako su posustali branitelji
U posljednjem dijelu pregleda dokumenata koji se nalaze u arhivi američke Centralne obavještajne službe koji su za sada dostupni, govorimo o tome kakve su podatke americki obajestajci imali o Armiji Bosne i Hercegovine u vrijeme pada Srebrenice. Evo što piše u dokumentu nazvanom “Bosanska vojska u Srebrenici: Što se dogodilo”, koji je napravljen 18 srpnja/jula 1995. godine.
Obrana Armije Bosne i Hercegovine u Srebrenici je doživjela slom zbog kombinacije nedostatka materijala, zbog toga što se obrana temeljila na lakom pješaštvu, zbog nedostatka učinkovitog zapovjednog lanca i kontrole te zbog temeljnog oslanjanja da će NATO i UNPROFOR odvratiti srpske napade na istočne enklave.
“Armija Bosne i Hercegovine u istočnim enklavama nije imala beneficija od priljeva oružja u Središnju Bosnu jer je hrvatsko-muslimanska Federacija bila uspostavljena tek prošle godine, niti su vojne postrojbe napredovale u organizaciji, obuci i disciplini, što je zapovjednik Armije Bosne i Hercegovinei [general Rasim] Delić uspio uspostaviti u ostalim dijelovima bosanske vojske”, navodi se u strogo povjerljivom izvješću CIA-e.
Ni oružja, ni organizacije
Dalje se obrazlaže da je Armija Bosne i Hercegovine u enklavi Srebrenica imala tek nekoliko komada teškog naoružanja na terenu ili teške minobacače, te da su imali ili jako malo ili nikakvu municiju za teško oružje koje su posjedovali. Nedostatak protutenkovskog naoružanja za borbu protiv oklopnih vozila vojske bosanskih Srba posebno je bio ozbiljan nedostatak koji je branitelje ostavio nemoćne da se suprostave čak i najmanjim kolonama takvih vozila.
Ističe se da Armija Bosne i Hercegovine nije uzela teško naoružanje koje je bilo pod nadzorom UNPROFOR-a u samom gradu, što sugerira da je to naoružanje bilo nefunkcionalno ili da bosanske snage nisu imale municije, benzina ili drugih ključnih komponenti za korištenje teškog oružja.
Pojašnjava se da su bosanske snage u Srebrenici na početku bile uglavnom uspostavljene unutar slabo organiziranih grupa, formiranih u drugom dijelu 1992. godine, te da vjerojatno nisu bile mentalno i organizaciono pripremljene za izvođenje pozicionirane obrane u toj enklavi.
“Vladine snage su postale mnogo više regulirane nakon što je Srebrenica bila odsječena od ostalih dijelova zemlje, u prvom dijelu 1993. godine. No, snage u Srebrenici zadržale su svoj gerila-tip format te su prvenstveno izvodile napade protiv obližnjih naselja sa srpskim stanovništvom te u pozadini vojske bosanskih Srba. Kada su im se suprostavile bolje organizirane i znatno bolje naoružane srpske snage, dosta bosanskih branitelja je odlucio otići u brda, u pokušaju da se približe prijateljskim linijama”, navode CIA-ini analiticari 18. srpnja/jula 1995. godine.
Također su smatrali da bosanske snage oko Srebrenice nisu bile dobro ukopane, posebno kada je riječ o rezervnim položajima, osobito kada se usporede s opsežnim obrambenim operacijama koje su se mogle vidjeli posvuda u Bosni i Hercegovini.
Slabost branitelja
Obratite pažnju na slijedećih nekoliko redova u kojima se govori o zapovjedništvu Armije Bosne i Hercegovine u Srebrenici:
“Temeljna braniteljska slabost u defanzivnoj poziciji bila je otežana zbog nedostatka efektivnog zapovjedništva i kontrole u 28. diviziji bosanske vojske. Kompletno divizijsko zapovjedno osoblje poginulo je u padu helikoptera početkom svibnja/maja, vjerojatno uključujući i Nasera Orića, zapovjednika 28. divizije i vojnog lidera u Srebrenici od 1992. godine [Upravo se na ovom mjestu vidi da američki obavještajci nisu imali dobre informacije je Naser Orić, kako svi znamo, nije nastradao u padu helikoptera]…
Možda je najvažnije kazati da su politički i vojni čelnici u Srebrenici računali da će UN i NATO učiniti nešto da zaustave vojsku bosanskih Srba prije nego su oni okupirali cijelu ‘sigurnosnu zonu koju su uspostavili Ujedinjeni narodi’ [Već smo pisali o tome da je Amerikancima bila čudna odluka Vlade u Sarajevu da u travnju/aprilu 1995. godine povuku kompletnu zapovjednu liniju bosanske vojske iz Srebrenice u Tuzlu.]…
Kada je postalo očigledno da nikakva intervencija izvana neće spasiti Srebrenicu, nije postojao plan oporavka i bilo je kasno da branitelji poduzmu išta osim da pokušaju pobjeći”, navodi se u dokumentu CIA-e od 18. srpnja/jula 1995. godine.
Ivica Puljić (Aljazeera)
Komentari