Kliker.info

On je najmoćniji čovjek u Washingtonu, ali niko za njega nikad nije čuo. On je poput Čarobnjaka iz Oza, kaže istraživačka novinarka Lisa Getter iz Miami Heralda u jednoj epizodi dokumentarne serije “The Family”, koja se upravo prikazuje na Netflixu. U pet epizoda, od koliko je sastavljena “Obitelj”, autor Jesse Moss pokušava dokazati da tajna kršćanska organizacija, kojoj je nekoliko desetljeća, sve do svoje smrti 2017., na čelu bio tajanstveni Doug Coe, ima velik utjecaj na američku, pa tako i na svjetsku politiku.
Scenarij serije temelji se na dvjema knjigama – “Obitelj: Tajni fundamentalizam u srcu američke moći” i “Ulica C: Fundamentalistička prijetnja američkoj demokraciji”, koje je napisao profesor novinarstva na Dartmouth Collegeu i religijski znanstvenik Jeff Sharlet. On je i sam u mladosti, spletom okolnosti, postao član The Familyja, u koju ga je doveo prijatelj.

Upravo ovim dijelom Sharletova života bavi se prva epizoda, koja je u nekim dijelovima igrana, da bi što detaljnije pokazala kako je organizacija vrbovala nove članove i kako je bila postavljena. Sharlet je kao tinejdžer završio u Arlingtonu, u Virginiji, u kojem je Obitelj osnovala Ivanwald – indoktrinacijski centar za mladiće iz Amerike. Kako tvrdi Sharlet, tamo je nesvjesno regrutiran i odmah ga je iznenadio ležeran pristup nauku vjere i proučavanju Biblije. Danju bi pjevali, čistili kuću u kojoj su živjeli i igrali košarku, a ponekad bi tamo navraćao i čelni čovjek Doug Coe u društvu raznih državnika i političara. Ali ono što traži Obitelj je apsolutna lojalnost. Zbog toga je, nakon nekog vremena, Jeff Sharlet ipak morao napustiti društvo. Znali su da studira novinarstvo i da je tu iz čiste znatiželje, a jedino na čemu je organizacija insistirala na svim razinama jest neprimjetnost i neizloženost medijima i javnosti.

“Što je organizacija manje vidljiva, to je moćnija”, ponavljao je Doug Coe i na sastancima s donatorima: “Nema organizacije, nema članstva, nema javnosti”, a bivši član ‘Obitelji’ ovakvu ‘organizaciju koja to ne želi biti’ uspoređuje s mafijom. Kroz intervjue s mnogim bivšim i sadašnjim članovima i vjernicima, ali i onima koji su sumnjičavi prema Obitelji, te istraživačkim novinarima, bivšim senatorima i kongresnicima, serija pokušava što bolje dočarati hijerarhiju tajne organizacije, koja širi svoj utjecaj po cijelom svijetu. Doug Coe stvorio je tako mrežu vrlo utjecajnih ljudi u Washingtonu, koji zajedno mole i naoko jedino što ih povezuje je molitva i izravni odnos s Isusom, koji je središnja figura vjere koju promiče Obitelj. No kako će se kasnije pokazati, preko luksuzne vile u Ulici C, u neposrednoj blizini Capitol Hilla, Obitelj je proširila svoj utjecaj i na kongresnike. Iznajmljujući im luksuzne sobe za samo 600 dolara mjesečno, u komfornoj trokatnici na lokaciji na kojoj bi se takav smještaj plaćao barem četiri puta više, Obitelj je neformalnim vezama zapravo utjecala izravno i na Kongres. Doug Coe pridobio ih je pričom o tome kako će u toj kući zajednički moći moliti da uspješno obavljaju svakodnevne poslove.

Uostalom, Coe, kako tvrdi Sharlet u dokumentarcu, nije tajio da je njegova želja bila “stupiti u kontakt s vođama na svim društvenim razinama”. Koliko je Doug Coe bio utjecajan, dokazuje i poziv bivšeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera da 1978. godine dođe u Camp David na mirovne pregovore između tadašnjeg egipatskog predsjednika Anwara Sadata i izraelskog premijera Menahema Begina. Doug Coe trebao je moliti da pregovori uspiju i to je bilo prvi put u povijesti da su pregovori između jedne muslimanske zemlje i Izraela uspjeli. Još jedan bitan događaj koji tradicionalno organizira Obitelj zove se Nacionalni molitveni doručak. Inače, ‘Obitelj’ je osnovao 1935. Norvežanin Abraham Vereide, doseljenik u Ameriku. On je pokrenuo Nacionalni molitveni doručak 1953. godine i od tada se ovo okupljanje održava jednom godišnje u Washingtonu, prvog četvrtka u veljači. Uveden je još od 1953. godine i na tom doručku uvijek su prisutni američki predsjednici, pa je na tom prvom bio i Dwight D. Eisenhower.

Doručak, na koji su svojedobno bili pozvani i hrvatski, ali i crnogorski, kao i neki čelnici iz Federacije BiH i Republike Srpske, sponzorira Fellowship. Na tom događanju okupi se svake godine po nekoliko tisuća političara iz cijelog svijeta, a razlog je – molitva. Tako su prošle godine na ovom okupljanju, kako se može vidjeti na internetu, bili prisutni i Mario Kapulica, Ivka Barić, Marijana Petir, Slaven Dobrović, Marko Vojković i Silvije Hraste, a na poziv Elvisa Džafića, koji je predstavnik Obitelji za Grčku i očito – ovaj dio Balkana.

Ali kao što kaže u dokumentarcu Jack Jenkins iz The Familyja, političke veze imaju i drugu stranu medalje – neželjene goste, pa je tako na jednom od tih molitvenih doručaka, na koji je stigao i američki predsjednik Donald Trump, dospjela i Marina Butina, ruska aktivistica za pravo na nošenje oružja, koja je švrljala po Americi, a na kraju se saznalo da je ruska špijunka. Ono što serija i autor Jesse Moss pokušavaju tijekom svih pet epizoda dokazati jest da je Obitelj ne samo kršćanska organizacija nego i fundamentalno antidemokratski pokret. No Jesse Moss zagrizao je možda ipak malo prevelik zalogaj. Kroz šumu vrlo kompliciranih niti koje iz Obitelji sežu u mnoge razine vlasti u SAD-u, kao i u mnoge države širom svijeta – pa čak i do Libije i Moamera el Gadafija, Moss je režirao odličan dokumentarac, no krajnji je dojam da ipak nije uspio baš do kraja dokazati svoje teze.

U prvoj epizodi možda se previše bavi igranim scenama, u kojima previše vremena troši na opisivanje okolnosti pod kojima je pisac knjiga Jeff Sharlet dospio na stipendiju u Ivanwald i vrijeme koje je tamo provodio. Ta epizoda, više od svih ostalih, izlazi iz okvira dokumentarističkog standarda u igrane rekonstrukcije, a kontekst bi bio jasan i bez toliko podrobnih opisa. Iako se trudi dokazati da su Coeovi najveći saveznici republikanci, činjenica je da su se na molitvene doručke odazivali svi predsjednici, uključujući demokrate Billa Clintona i Baracka Obamu, a vrlo je vjerojatno da je Obitelj imala i veze s demokratima.

Seriju se svakako isplati pogledati jer daje zanimljiv uvid u organizaciju koja smatra da “postoje izabra

ni i da ih je izabrao Bog, pa ako je netko bogat, bogat je jer je to Božja volja, kao što je Božja volja da je netko siromašan”. Ipak, krajnji je dojam da se moglo i bolje i dublje razraditi ovu temu i da je serija žrtva imperativa hiperprodukcije.

Paula Bobanović (Express)